Iako je riječ o tehničkom uvjetu koji bi trebao osigurati transparentnost i pravnu jasnoću, u praksi se pretvorio u ozbiljnu prepreku koja prijeti isključiti većinu potencijalnih korisnika iz sustava državnih potpora.

Koji je zapravo problem s OIB-om zgrada?

Osobni identifikacijski broj (OIB) u Hrvatskoj dodjeljuje Porezna uprava fizičkim i pravnim osobama. Tu nastaje ključni problem jer sama zgrada nije pravna osoba. Da bi zgrada dobila OIB, mora biti registrirana kao zajednica suvlasnika tj. organizirana cjelina s definiranim predstavnikom, upraviteljem i uređenim vlasničkim odnosima. Tek tada može ući u službene registre i dobiti identifikacijski broj. Tu smo promjenu najavili u posebnom tekstu.

U teoriji, riječ je o logičnom administrativnom koraku. U praksi, međutim, većina zgrada još uvijek nije prošla taj proces.

Jesu li neriješeni vlasnički odnosi i neusklađene evidencije naslijeđeni kaos?

Jedan od glavnih razloga zašto većina zgrada još uvijek nema OIB leži u dugogodišnjem neredu u evidencijama. Mnoge višestambene zgrade imaju:

- neusklađene podatke između katastra i zemljišnih knjiga
- suvlasnike koji nisu evidentirani ili su preminuli
- nepotpune ili nepostojeće međuvlasničke ugovore

Takvi problemi godinama nisu predstavljali prepreku za svakodnevno funkcioniranje zgrada, ali sada, kada je za pristup državnim subvencijama potreban jasan pravni identitet, izlaze na površinu.

Administrativni sustav pod pritiskom

Dodatni problem nastao je naglo jer je država u kratkom roku otvorila više programa subvencija, a istovremeno uvela obvezu da prijavitelj mora imati OIB.

Time je velik broj zgrada odjednom krenuo u isti proces. Mnogi su teka sada krenuli u registraciju zajednice suvlasnika, u upis u odgovarajuće registre i sa svim time u dobivanje OIB-a.

Sustav i institucije, međutim, nisu bile spremne na takav pritisak. Katastar i druge nadležne službe suočile su se s velikim brojem zahtjeva, što je dovelo do zastoja i višemjesečnih čekanja.

Rokovi na papiru i stvarnost na terenu

Službeno, postupak dobivanja OIB-a može trajati relativno kratko, mogao bi trajati oko mjesec dana ako je dokumentacija uredna. No, stvarnost je bitno drugačija jer je prosječno trajanje u praksi 2 do 4 mjeseca, a složeniji slučajevi mogu trajati i više od pola godine.

U međuvremenu, natječaji su već otvoreni, a rokovi za prijavu teku i završavaju do 31. kolovoza. To stvara paradoksalnu situaciju u kojoj država traži uvjet koji velik broj prijavitelja objektivno ne može ispuniti na vrijeme.

Manje od deset posto zgrada ima OIB

Kako je Jutarnji list pisao prije mjesec dana, provedba ove obveze za velik dio upravitelja pokazala se kao ozbiljan administrativni problem. Iako je zakon propisao da sva potrebna dokumentacija i zahtjevi za dodjelu OIB-a zgradama pod upravljanjem moraju biti predani najkasnije do 31. prosinca prošle godine, do danas je OIB dobilo tek 15.496 zgrada na području cijele Hrvatske. Uz to, oko 4 tisuće zgrada još je uvijek u postupku, dok je dodatnih 60 tisuća ugovora o upravljanju priloženo u sklopu predane dokumentacije.

Koliko zgrada ukupno treba dobiti OIB još uvijek nije službeno poznato, no neslužbeno se spominje brojka od više od 200 tisuća, što jasno pokazuje da velik broj zgrada još nije ispunio ovaj uvjet.

Službeni stav je da nema popuštanja

Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine zasad ne pokazuje namjeru da formalno ublaži uvjete.

Naglasak je na tome da suvlasnici moraju pokrenuti postupak, upravitelji trebaju odraditi svoj dio posla a sustav će sankcionirati one koji ne postupaju prema pravilima.

Drugim riječima, odgovornost se prebacuje na same zgrade i njihove upravitelje, uz poruku da je problem u neaktivnosti, a ne u sustavu.

Neslužbena realnost bi mogla tiho ublažiti pravila

Ipak, paralelno s tvrdim službenim stavom, pojavljuju se naznake fleksibilnijeg pristupa u praksi. Razmatra se mogućnost da se kao dovoljan uvjet prizna činjenica da je postupak pokrenut, primjerice da je podnesen zahtjev za upis u registar ili dostavljen ugovor o upravljanju.

Takav pristup predstavlja svojevrsno “tiho popuštanje” jer se pravila formalno ne mijenjaju, ali se njihova primjena prilagođava kako bi se izbjegao potpuni zastoj sustava.

Subvencije ostaju nedostupne bez OIB-a

Unatoč mogućim administrativnim olakšicama, jedno ostaje nepromijenjeno a to je da za dobivanje državnih potpora OIB je i dalje ključni uvjet.

To znači da zgrade bez OIB-a:

- ne mogu sudjelovati u programima obnove
- ne mogu dobiti sredstva za ugradnju dizala
- ne mogu pristupiti energetskim potporama

U praksi, to najviše pogađa starije zgrade i suvlasnike koji su upravo oni kojima su takve mjere najpotrebnije.

Sustav koji kasni za vlastitim pravilima

Cijela situacija otkriva dublji problem. Država je postavila pravila koja pretpostavljaju uređeno stanje na terenu, a to stanje u stvarnosti ne postoji.

Dok administrativni okvir traži jasno definirane pravne subjekte, velik dio stambenog fonda i dalje funkcionira u “sivoj zoni” naslijeđenih odnosa i nepotpunih evidencija.

Iz Udruge upravitelja poručuju: "Neka šalju požurnice"

"Istina, uvjet za prijavu na natječaj jest da zgrada posjeduje OIB, a iako je velik broj zgrada na vrijeme predao svu dokumentaciju, na izdavanje OIB-a dosta se dugo čeka i izgledno je da ga mnoge zgrade neće uspjeti dobiti redovnim putem. Iz tog je razloga na razini između Ministarstva i DGU dogovoreno da suvlasnici ili upravitelji zgrada koji se planiraju prijaviti na natječaj, a još uvijek nemaju OIB, Državnoj geodetskoj upravi pošalju požurnicu kako bi im izdala ovaj broj po brzom postupku, u roku od nekoliko dana", izjavili su za Jutarnji list iz Udruge upravitelja.

Zaključak

Uvođenje OIB-a za zgrade ima smisla iz perspektive transparentnosti i upravljanja javnim novcem. No, način i tempo provedbe pokazali su ozbiljan raskorak između propisa i stvarnog stanja. Kojeg god predstavnika suvlasnika sam kontaktirala svi su mi rekli da im zgrada još uvijek nije dobila OIB. Vjerujem da ima i onih koji su ga dobili pa nam pišite u komentarima je li za njih išlo "glatko" ili su se morali namučiti.

Država zasad ne odustaje od uvjeta, ali istovremeno traži načine kako ublažiti posljedice vlastitih rokova. Rezultat je sustav u kojem pravila postoje, ali ih je sve teže provesti bez improvizacije. Za suvlasnike to znači da bez obzira na najavljene subvencije, ključni korak i dalje ostaje probiti se kroz administraciju i doći do OIB-a. A to je, barem zasad, sporiji proces nego što su natječaji predvidjeli.