SD kartica za audiofile

Ponavljaš video koji pokazuje da mjerni instrument "čuje" iznad 22 kHz, a ne da čovjek to čuje ili da utječe na percepciju nižih frekvencija ili štoveć.

Pazi - uopće nije upitno da (prirodni) instrumenti proizvode frekvencije koje se ne mogu snimiti na CD. Isto tako ne bi trebalo biti upitno ima li 24-bitni zvuk na 96+ kHz smisla kod snimanja ili obrade zvuka (ima smisla), jer ovdje nije riječ o snimanju i obradi zvuka, nego o reprodukciji. A koliko je meni poznato, nema ni jedne double-blinded studije koja bi pokazivala da ljudi čuju razliku u CD kvaliteti i u višim frekvencijama uzorkovanja i/ili rezoluciji uzorka. Ako je tebi poznata studija koja pokazuje drugačije, onda je daj. Imaj na umu da govorimo o ljudima, a ne o mjernim instrumentima - mjerni instrumenti mogu čuti i vidjeti i na druge načine percipirati ono što ljudi ne mogu. 

Iskreno rečeno, ne kužim što si sad napisao. Jesi čuo, nisi čuo, ima razlike, nema razlike? I ponavljam - mora biti riječ o identičnom masteringu.

Što se tiče opsega ljudskog sluha: http://en.wikipedia.org/wiki/Hearing_range - probrowsaj po referencama, sigurno ćeš nešto naći. Ne znam doduše zbog čega to smatraš upitnim.

Imaš na netu inače za skinuti zvuk kojem se mijenja frekvencija pa se možeš i sam testirati - čudi me što to već nisi napravio - -npr. ovo, pod uvjetom da imaš dovoljno sposobne zvučnike ili slušalice. Moj sluh recimo završava na oko 15 kHz. Do koliko ti čuješ? Ako pak imaš zvučnike, slušalice ili zvučnu karticu koji ne mogu reproducirati 22 kHz, a ti bi možebitno očekivao da čuješ i preko toga, o čemu onda uopće pričamo?

Zapravo, u kulinarstvu materijal pribora može imati utjecaj. Primjerice, češnjak se ne smije ubrađivati metalnim priborom. Ovo bi čak imalo više smisla od nekih "audiofilskih" ideja.

Već vidim reklamu: vrhunska audiofilska SD kartica za vaš iPod, iPhone, iPad... oh wait 

Prema tvom opisu onoga što se događa i prema tome što nisi napisao da se radi o identičnom masteringu, dalo bi se zaključiti da je riječ o CD-u kojem je dinamički opseg jako komprimiran, dakle radi se o dva različita, drugačije masterirana zvučna zapisa. I ti se sad čudiš što zvuče različito? To nema veze s CD-om kao medijem, nego ima veze s masteringom! Pogledaj video za koji sam dao link.

Tako je i moja inicijalna reakcija bila (zapravo sam htio testirati nove monitorske zvučnike, a ne svoj sluh) - čudio sam se kako mogu reproducirati samo do oko 15 kHz, dok mi nije do glave došlo da nije problem u zvučnicima nego u mom sluhu!

Preporučam ti da prihvatiš realnost, a to je da čuješ do cca 17,5 kHz. 

Dakle, prestani se zavaravati - iako iznadprosječno čuješ frekvencije, nisi sposoban čuti sve frekvencije koje je CD sposoban prenijeti, a ne da ti trebaju one vinilove frekvencije koje idu povrh CD-a.

Ako hoćeš digitalnu glazbu koja neće zvučati zgnječeno kao na CD-u, onda se prebaci na tzv. HD audio. Da, tu ćeš dobiti 24 bita i 96+ kHz, pa ti možda padne pa pamet da to da je HD audio zbog toga bolji/kvalitetniji od CD-a i po dinamici bliži vinilu, no razlog nije uopće u tome, nego u tome što HD audio obično masterira s većom dinamikom.

Ovime si zapravo dokazao da ne možeš razlikovati gramofon od CDa nakon što si jednom poslušao skladbu na gramofonu. Poslušaj sve jednom kod prijatelja na gramofonu, a kod kuće dalje slušaj na najjeftinijem mp3 plejeru.

Angus_Young kaže...

 Nek mi neko objasni kako ovo danas nisu uzori kojima se treba klanjat?

 Nikada mi nije bilo jasno zašto ljubitelji gitarskih distorzija kupuju kvalitetne audio uređaje. Da izbjegnu izobličenja?

Ovo što si napisao nema smisla i dokazuje da ne znaš o čemu govoriš, da ne razumiješ što je loudness war i što se događa s dinamikom u tom slučaju.

Dakle, pričaš napamet. Unatoč tome što je lako pronaći primjere koji pokazuju suprotno. Ima čak i jedan zanimljiv primjer (nevezan s vinilom) sa Skrillexom, gdje spot zvuči bolje od pjesme na CD-u jer mu nisu toliko uništili dinamiku.

Čak i kad je izvorni master identičan, pazi ovo:

But even when the same source master is used, the audio is normally further processed when mastering for the target format (be it CD or vinyl), and this often results in vinyl having a spikier waveform and higher DR measurement.

Dakle, čak i kad bi kao trebao biti isti master (master iste dinamike), taj master se može još dodatno obraditi za vinil (ili CD).

A što se tiče topline i harmonika:

One of the main reasons people prefer vinyl records is that their playback mechanism (needle on a Turntable) introduces mild harmonic distortion into the signal. This harmonic distortion actually sounds pleasing to the human ear, and is commonly subjectively described as warmth in the sound.

Dakle, dobiješ manje vjeran, ali zato topliji zvuk. Znači, slušanjem ploče dobiješ u zvuku nešto što u originalu ne postoji. Kužiš sad u čem je stvar? Iz sličnog razloga ljudi vole i cijevna pojačala, iako ona objektivno gledano oštećuju zvuk, odnosno zvuk je manje vjeran produciranom zvuku. Ali zvuči toplije. Postavlja se pitanje i, ako su izvođač i producent zamislili da snimka zvuči toplije, zašto je onda tako nisu i producirali? Malo kompresije, malo distorzije, malo EQ-anja i da vidiš - bit će vruće, a ne toplo!

Ne govorim ti ja da se tebi ne smije više sviđati zvuk s vinila u odnosu na CD - samo budi svjestan da to nije zbog raspona frekvencija koje su veće od CD-a (koje ni ne možeš čuti!) i da je to između ostalog zato jer se u zvuk uvode distorzije, dinamička izobličenja, pa ti zvuk bude uhu ugodniji, ali manje vjeran originalu! Štoviše, zbog prirode medija u teoriji svako sviranje ploče zvuči malčice drugačije.

Ima i nekih softverskih simulatora vinila - ne kažem da je to usporedivo s pravim vinilom, nego samo navodim kao nešto što se uklapa u tu filozofiju - uvedeš distorziju i anomalije u inače kirurški precizan zvuk pa si njime zadovoljniji jer je topliji. Vjernost zvuka? Koga briga.

Ajd da objasnim koliko mi je jasno.
Zvuk koji mi čujemo je promjena pritiska zraka periodićno u vremenu koja pritišće naš bubnjić. Princip rada zvučnika se temelji na karakteristici da kad kroz vodić prolazi struja koja stvara magnetsko polje, a karakteristika je da se magnetska polja odbijaju ili privlače ovisno o polaritetu. Zvućnik ima jedan magnet fiksan, onaj koji je stalno namagnetiziran i drugi (zavojnica ili ti elektro magnet) koji je fiksiran na membrani zvućnika. Zavojnica ili ti elektromagnet stvara magnetsko polje tek kad se kroz njega pusti struja i onda se ono odbija ili privlaći i onda se ta odbijanja ili privlaćenja prenose na membranu zato što je jedan magnet fiksan a drugi je na membrani koja ima svoj prostor unutar kojeg se ona kreće i onda se ta vibracija prenosi na zrak. Zvuk je definiran sa amplitudom ili ti otklonom membrane od svog statićnog položaja i frekvencijom tj periodićkim ponavljanjem u vremenu. Bitan dio su samo ovi parametri amplituda i frekvencia.
E sad da se vratimo na razliku LP i CD.
CD je definiran sa parametrima frekvencije od 44 kHz i amplitudom od 16 Bita. Da probam objasnit s time da opisujem dio kod snimanja:
Analogno digitalni konverter ADAC je integrirac ili chip kojemu je zadaća semplirati ulazni signal, koji je analogan, u ovisnosti o razini napona amplitudi. Tj CD ima ADAC koji u trenutku može prepoznat 2^16 razlika razina napona i to radi 44 000 puta u sekundi.
Probat ću i slikom objasnit:

U trenutku koji odgovar x kordinati 1 (1/44100 djela sekunde) ADAC je očitao amplitudu koja odgovara x osi 1 vrijednost amplitude od 1 V (volt). Tako da bi sljed podataka koji se može digitalno zapisat bio (1,1), (2,2), (3,4), (4,6) .... isćitano iz grafa, s time da bi realnija slika bila da je nacrtano na x osi 44 100 podjela, a na y osi 2^16 podjela.
Ono što ovaj zapis ne može je semplirati razlike koje su u okvirima između. Tj ako se na ulazu nađe amplituda od 1.5 volta on će joj dati vrijednost 1 ili 2. ili ako je u 1/44100 djelića sekunde nastalo više promjena u razini napona on će imati podatke o samo jednoj.

LP ima drugi pristup zapisa zvuka. Kod ploća se kod snimanja urezuje u vinil brazda kojoj dubina definira amplitudu a frekvencija je definirana brzinom okretanja ploće.
Dinamićki raspon je definiran razlikom u glasnoći naj tiše i najglasnije frekvencije. Iz ovoga je očito da analogni zapis ima problema sa dinamikom. Tipa na brazdi koja predstavlja 1kHz sa rasponom od 60 dB bi trebalo urezati brazdu višeg harmonika na recima 10kHz. Da igla napravi skok da te glasnoće budu iste je vjerojatno ogranićen inercijom mase nosaća igle.
Ovdje pate izuzetno niske frekvencije i sjećama se singlica koje su urezane na LP i puštaju se brzinom singlice samo da bi se dobio veći dinamićki raspon.
U komentaru da LP ima veći dinamićki raspon od CD-a moram oštro protestirat. Kaj je naj bolje istu tvrdnju danas proćitam u većernjem i da je na vinilu zvuk manje kompleksan od onaoga na CD-u.
Ovdje me uvjeravaš da se ulaz sa analognog medija kod snimanja mora oštro kompresirat mada isti ima raspon od max 60 dB, a format u digitalnom obliku dozvoljava dinamike veće i od 110 dB.
Ko tu ne razumije Loudness war je jako upitno. Digitalni zapis dozvoljava manipulaciju frekvencija kakve niti jedan analogni filtar ne može iskontrolirat. Dinamika snimljena u studiu se može bez problema zapisat digitalno dok se na analogno mora dovest u okvire koje medij može prenjet.
Da se kod masteringa pripremljenog za analogni zapis mora naknadno prilagođavat za digitalni mi nema smisla. Odnosno ako mastering nije diran identićno će zvućat na CD-u.
Ovo sa toplijim zvukom na vinilu isto odbijam kao argument i tvrdim da je zabluda. Sviram gitaru i volim taj istorzirani zvuk. Onako kako ga čujem na vinilu je puno realnija slika onoj sa pojaćala. Zato ponovo naglašavam da ne prićam o dinamici nego o nemogućnošću reproduciranja stvarnog zvuka gitare sa postavkama rezolucije 16Bita 44kHz-a.
Kaj se tiće cijevnih pojačala prednost im je da imaju velka ulazna pojaćanja. Nemoraju biti kaskade stupnjeva koju se svaku posebno stabilizira i gdje naj ćešće gubiš visoke frekvencije.
Zvuk lampaša nije topliji nego vjerodostojniji izvoru.
@segregator
Nisam uspio naći na popisu glumaca za film Ry Coodera, dok Stiv Vai je. A i stil sviranja mu više odgovara:

Ne kopčaš da te "razlike između" ionako ne čuješ? Sam si se testirao i zaključio da čuješ do 17,5 kHz. Sad pokušavaš smisliti kako da "objasniš" problem, a da ne kažeš da se radi o frekvencijama koje ionako ne čuješ!

Shvaćaš inače da je taj grafikon pogrešno nacrtan? Da, tipično se tako to crta, ali onda osoba koja ga interpretira mora znati da tu nema stepenica, nego imaš krivulju koja ide kroz točke i onda stvari ne izgledaju ni izdaleka tako grozno kako izgledaju kad vidiš "digitalne štenge", nego bude zapravo vrlo blisko analogom signalu - naravno, ako taj signal nije imao puno frekvencija preko 22 kHz (koje ionako ne čuješ).

Kao što rekoh, ne razumiješ što je loudness war. Nije riječ o odnosu apsolutno najglasnijeg i najtišeg, nego je riječ o razlici između peaka i RMS vrijednosti - kad se govori o dinamičkom opsegu u kontekstu loudness wara, govori se o tome (možda bi se moglo opisati kao koliko pjesma diše). Znači, iako je vinil sposoban za manju dinamiku, CD-i se već neko vrijeme masteriraju tako da imaju osjetno manju razliku između peaka i RMS-a zbog čega zvuče "zgnječeno" i manje dinamično. U tome je stvar. I audiofili radi toga i uspoređuju CD i vinil izdanja, jer se nadaju da će s vinilom dobiti bolju dinamiku, jer su producenti s uništavanjem dinamike CD-ova stvarno pretjerali, a na vinil nerijetko stave istu pjesmu, ali s većom dinamikom (ili možda i drugačije EQ-anu). Naravno, to ne znači da na neke ili mnoge ili većinu vinila ne ide isti master kao za CD (mada su takvi manje interesantni audiofilima). Ali čitaj dalje...

A na temelju čega si siguran u to? Evo ti jedan primjer, koji ti pobija tu tvrdnju - ovaj video traje samo 14 minuta pa se nadam da me nećeš ponovno optužiti da ti kradem vrijeme.

Znači, vinil napravljen iz istog fajla, iz istog mastera, a ipak ne zvuči posve identično CD-u. Štoviše, bar na oko se čini da ima veću dinamiku, ima peakove koje ne bi trebao imati (jer su brickwall-limitirani u masteru!). Znači, analogija je učinila svoje - dodala je u zvuk nešto čega u originalu nema! Baš me zanima što bi se dogodilo da je zvuk s vinila digitalizirao u 96 kHz...

Na gornjem videu između ostalo vidiš vidljive i čujne promjene koje se događaju kad identični master ide na vinil - objektivno gledano vinil je manje vjeran originalu, zvuk je "obogaćen" nečime čega u masteru nema. Meni ni iz džepa, ni u džep, a ti živi u zabludama koliko god ti drago. 

 Ne treba ti wiki za tocno znati koji od njih dvojice sto svira. Kad je melodija onda je Cooder a kad je silovanje gitare onda je Vai.

Angus_Young kaže...

Ajd da objasnim koliko mi je jasno.
Zvuk koji mi čujemo je promjena pritiska zraka periodićno u vremenu koja pritišće naš bubnjić. Princip rada zvučnika se temelji na karakteristici da kad kroz vodić prolazi struja koja stvara magnetsko polje, a karakteristika je da se magnetska polja odbijaju ili privlače ovisno o polaritetu. Zvućnik ima jedan magnet fiksan, onaj koji je stalno namagnetiziran i drugi (zavojnica ili ti elektro magnet) koji je fiksiran na membrani zvućnika. Zavojnica ili ti elektromagnet stvara magnetsko polje tek kad se kroz njega pusti struja i onda se ono odbija ili privlaći i onda se ta odbijanja ili privlaćenja prenose na membranu zato što je jedan magnet fiksan a drugi je na membrani koja ima svoj prostor unutar kojeg se ona kreće i onda se ta vibracija prenosi na zrak. Zvuk je definiran sa amplitudom ili ti otklonom membrane od svog statićnog položaja i frekvencijom tj periodićkim ponavljanjem u vremenu. Bitan dio su samo ovi parametri amplituda i frekvencia.
E sad da se vratimo na razliku LP i CD.
CD je definiran sa parametrima frekvencije od 44 kHz i amplitudom od 16 Bita. Da probam objasnit s time da opisujem dio kod snimanja:
Analogno digitalni konverter ADAC je integrirac ili chip kojemu je zadaća semplirati ulazni signal, koji je analogan, u ovisnosti o razini napona amplitudi. Tj CD ima ADAC koji u trenutku može prepoznat 2^16 razlika razina napona i to radi 44 000 puta u sekundi.
Probat ću i slikom objasnit:

U trenutku koji odgovar x kordinati 1 (1/44100 djela sekunde) ADAC je očitao amplitudu koja odgovara x osi 1 vrijednost amplitude od 1 V (volt). Tako da bi sljed podataka koji se može digitalno zapisat bio (1,1), (2,2), (3,4), (4,6) .... isćitano iz grafa, s time da bi realnija slika bila da je nacrtano na x osi 44 100 podjela, a na y osi 2^16 podjela.
Ono što ovaj zapis ne može je semplirati razlike koje su u okvirima između. Tj ako se na ulazu nađe amplituda od 1.5 volta on će joj dati vrijednost 1 ili 2. ili ako je u 1/44100 djelića sekunde nastalo više promjena u razini napona on će imati podatke o samo jednoj.

LP ima drugi pristup zapisa zvuka. Kod ploća se kod snimanja urezuje u vinil brazda kojoj dubina definira amplitudu a frekvencija je definirana brzinom okretanja ploće.
Dinamićki raspon je definiran razlikom u glasnoći naj tiše i najglasnije frekvencije. Iz ovoga je očito da analogni zapis ima problema sa dinamikom. Tipa na brazdi koja predstavlja 1kHz sa rasponom od 60 dB bi trebalo urezati brazdu višeg harmonika na recima 10kHz. Da igla napravi skok da te glasnoće budu iste je vjerojatno ogranićen inercijom mase nosaća igle.
Ovdje pate izuzetno niske frekvencije i sjećama se singlica koje su urezane na LP i puštaju se brzinom singlice samo da bi se dobio veći dinamićki raspon.
U komentaru da LP ima veći dinamićki raspon od CD-a moram oštro protestirat. Kaj je naj bolje istu tvrdnju danas proćitam u većernjem i da je na vinilu zvuk manje kompleksan od onaoga na CD-u.
Ovdje me uvjeravaš da se ulaz sa analognog medija kod snimanja mora oštro kompresirat mada isti ima raspon od max 60 dB, a format u digitalnom obliku dozvoljava dinamike veće i od 110 dB.
Ko tu ne razumije Loudness war je jako upitno. Digitalni zapis dozvoljava manipulaciju frekvencija kakve niti jedan analogni filtar ne može iskontrolirat. Dinamika snimljena u studiu se može bez problema zapisat digitalno dok se na analogno mora dovest u okvire koje medij može prenjet.
Da se kod masteringa pripremljenog za analogni zapis mora naknadno prilagođavat za digitalni mi nema smisla. Odnosno ako mastering nije diran identićno će zvućat na CD-u.
Ovo sa toplijim zvukom na vinilu isto odbijam kao argument i tvrdim da je zabluda. Sviram gitaru i volim taj istorzirani zvuk. Onako kako ga čujem na vinilu je puno realnija slika onoj sa pojaćala. Zato ponovo naglašavam da ne prićam o dinamici nego o nemogućnošću reproduciranja stvarnog zvuka gitare sa postavkama rezolucije 16Bita 44kHz-a.
Kaj se tiće cijevnih pojačala prednost im je da imaju velka ulazna pojaćanja. Nemoraju biti kaskade stupnjeva koju se svaku posebno stabilizira i gdje naj ćešće gubiš visoke frekvencije.
Zvuk lampaša nije topliji nego vjerodostojniji izvoru.
@segregator
Nisam uspio naći na popisu glumaca za film Ry Coodera, dok Stiv Vai je. A i stil sviranja mu više odgovara:

 https://www.st-andrews.ac.uk/~www_pa/Scots_Guide/iandm/part12/page2.html

Prvo - vjerujem da ovo što si napisao "frekvencije", da je to lapsus, jer ako nije lapsus onda još uvijek ne razumiješ što je dinamički raspon. Drugo - u toj vjeri, ne razumijem zašto mi pokušavaš objasniti nešto što znam, nešto što nije upitno, nešto čemu se ništa što sam u svojim porukama napisao ne suprotstavlja. Znači, cijelo vrijeme pokušavaš moj stav prikazati onakvim kakav nije i onda ga ko fol pobijaš. To ti je logički pogrešno argumentiranje koje se naziva straw man.

Evo, i dalje nastavljaš sa straw manom. Tvrdiš nešto što nikad nisam tvrdio i sad ćeš to pokušati pobiti. Nemoj to raditi. Ako tvrdiš da nešto tvrdim, onda citiraj dio gdje to tvrdim, i to bez vađenja iz konteksta, pa onda pobijaj do mile volje, a ne ovako. 

CD je možda omogućio loudness war, no razlog zašto je do njega zapravo došlo je što mnogi ljudi smatraju da je glasnije - bolje, da bolje zvuči, a to im je omogućila novija tehnologija (bolji kompresori i limiteri).

Ono što ti cijelo vrijeme govorim, a ti se praviš da ne razumiješ da ti to govorim, je da je u ovo doba loudness wara jedan dio ploča (i HD audio zapisa) masteriran s većom dinamikom. Ujedno, ako se gleda kroz prošlost, originalna izdanja (koja su u pravilu na pločama) starijih pjesama nerijetko su dinamičnija od reizdanja na CD-ovima jer su za CD-ove remasterirani, i prilikom toga u pravilu im se smanjivala dinamika kako bi zvučali glasnije.

Iako ne možeš.  Znači, empirijski je potvrđeno da ne možeš, a ti si "logićkim sljedom" došao do toga da možeš. Bit će da ti je "logićki sljed" pogrešan. 

Jesi siguran da znaš što znači "percipirati"? U slučaju sluha ne percipirati znači - ne čuti. Što se tiče "dolaska" frekvencije do tvog mozga - ona dolazi do tvog mozga u obliku zivčanog impulsa - ako je uho ne čuje, neće proizvesti taj impuls i neće doći do mozga. Dakle, pojasni nam na temelju čega si ti uvjeren u to što tvrdiš. Stalno kažeš da si uvjeren u nešto, a ne daješ apsolutno nikakve reference.

To ne tvrdim ja, tvrde drugi. A ti nisi dao apsolutno nikakve kontraargumente.  To se inače jako lako provjeri - uzmeš HD audio pjesmu na 96 ili 192 kHz i konvertiraš je u 44,1 kHz. I onda napraviš double-blind test. I onda ako pouzdano razlikuješ te dvije verzije, onda možeš tvrditi to što tvrdiš. Prije toga - ne.

Ali čekaj Miki! Zar nije to već netko napravio ako je to tako jednostavno? Da, napravio je - Meyer i Moran su to napravili i dokazali da ljudi, među kojima su i audio inženjeri i audiofili, nisu sposobni razlikovati SACD (frekvencije do 50 kHz) i 44,1 kHz (frekvencije do 22,05 kHz) iz istog izvora. Imaš ovdje PDF. Dakle, možeš si te harmonike objesiti mačku o rep.  Hipoteza ti je pobijena.

Hm... Iz tvog sudjelovanja u ovoj temi vidjeli smo da nimalo ne testiraš svoje hipoteze, da nimalo ne dvojiš o njima, da i dalje vjeruješ u njih i nakon što su ti dani kontraargumenti preko referenci. A sam nisi dao apsolutno nikakve argumente i reference - tvoj jedini argument je "ja mislim to i to".

Dakle, znanstveno je dokazano double-blind testiranjem da ljudi ne percipiraju harmonike iz područja > 22 kHz (ili, preciznije rečeno da me poslije ne povlačiš za jezik, da ljudi ne percipiraju utjecaj harmonika preko 22 kHz na zvuk). Zanima me sad samo jedna stvar - ostaješ li pri svojoj hipotezi, unatoč tome što je znanstveno pobijena? Jer ako ostaješ, to znači da si iznio neistinu, odnosno da ne ulaziš u ovakve rasprave kako bi testirao svoje hipoteze. To ujedno znači da je onda bilo kakva rasprava s tobom uzaludna, jer svoje stavove ne temeljiš na dokazima i argumentima, nego na osobnim subjektivnim dojmovima i zabludama.

Donedavno mi puno toga napisanog nije bilo poznato ili sam negdje pročitao, ali nisam imao potvrdu pa sam krenuo istraživat. Drugim riječima, s ovom raspravom sam i sam mnogo toga naučio. Zato i stavljam reference, da i drugi mogu naučiti i istražiti iste stvari. Tako da se definitivno na ovom području ne postavljam za znalca, nego samo prenosim ono što izgleda uvjerljivo.

AFAIK binauralno snimanje daje puno informacija o prostoru, odnosno slušatelja smješta u neki realni prostor. A sad što se tiče miksane glazbe zasebno snimljenih instrumenata... Nisam baš primijetio da se to pokušava napraviti ili da je to uspješno napravljeno, no možda je to i posljedica žanrova koje slušam. Ako netko ima dobre primjere, slobodno neka da.

 1. boldano: apsolutno tocno. nije samo stvar u snimci nego opcenito u reprodukciji. koliko sam puta naletio na slucaj kad covjek smatra da je dobio bolji zvuk samo zalo jer mu zvucnici ili slusalice na istom volume levelu daju glasniji zvuk. Pa se tako odlicno 2x40W stereo pojacalo mijenja za los 5x100W receiver, dobra zvucna kartica optikom premoscava do loseg built in DAC-a i slicno.

2. boldano: ne samo to nego su originalna izdanja LP-ja dinamicnija od LP reizdanja koja su takodjer digitalno remasterizirana pa se onda taj remaster snima na analogni medij. Konkretan primjer je OVO reizdanje koje sam nedavno dobio na poklon. Sve ove albume imam od ranije i definitivno na starim LP-jevima (original Atlantic records, ne Jugoton) zvuce bolje. Da li je stvar u navici, ne znam. Da sam ovaj remaster slusao 30 godina mozda bi njega smatrao boljim ali nekako ne vjerujem u to.

Moderni mediji, flash memorije, nisu inferiorne CD-u, tako da ne vidim zašto bi bilo šteta što smo se riješili ogromnog i dimenzijama nepraktičnog medija. Dapače, na memorije ćeš bez problema staviti glazbu nebitno koje veličine, a na CD-u si bio ograničen mizernim prostorom.

 A tek pozlaceni opticki kabel!? To je "the stuff" :D