Istina o tinejdžerima, društvenim mrežama i krizi

ante_etna nema veze to sa igricama i drustvenim mrezama nego sa njegovim ocem koji ga je vodio na streljanu pucati iz tih istih pistolja te ga tako naucio ono sto dijete njegovih godina ne bi trebalo znati. Kako sam gore naveo najveci problem je u "kuci" a neposredno u skoli jer morao se nekome i negdje pohvaliti kako ga otac uci pucati iz oruzja te za to su trebali saznati u skoli ili adekvatnoj ustanovi koje imaju u susjedstvu te tako prevenirati i onemoguciti ovakvo strasno zlo koje se dogodilo.

Najteze je kada nadzivis svoje dijete ma koji god razlog bio te mu za svoga zivota krocis na grob i stavljas cvijece te se iznova svaki puta pitas da li je taj dan se moglo sve odigrati drugacije te znas da nikad neces vidjet da ce se ozeniti/udati, imati suprugu/supruga, svoju djecu i gledati istu kako odrastaju. Tragedija cak nije prava rijec za izreci.

 Eto kod nas je puno drugačije. Kad je Filip Zavadlav na ulici u sred bijela dana ubio trojicu komentari javnosti su uglavnom bili kako ga treba proglasiti za sveca.

Tehnički gledano, ima jako puno djece njegovih godina koji znaju upotrebljavati oružje, i to i kvalitetno i pametno.

Jednostavnije je koristiti oružje nego smartphone.

Problem je ovo "u kući". Ja bih mogao imati oružje u kući, ali ne želim. Niti imam potrebe niti bi imalo želio dovesti ikoga doma uopće u situaciju da ga može upotrijebiti.

Čovjek je ubio kriminalce, al ono baš ološ šugavi.

Iako se uopće ne slažem s podrškom javnosti koju je Zavadlav dobio, barem mi je djelomično jasno.

 Normalno da nije isto. Ali nitko ni ne komentira kako je ovaj mali u Srbiji učinio dobru stvar. Problem je u tome što ljudi nemaju nikakvu empatiju prema drugima. Zato su odličan materijal za političke manipulacije. Nije zakazao sustav? Krivci se traže u pojedincima ili imaginarnim stvarima kao što su "zapadni utjecaj". U biti je kriv sustav koji na bilo koji način omogući djetetu, ili bilo kojoj osobi čiji posao to ne zahtijeva, doticaj s oružjem. U Britaniji čak ni temeljna policija ne nosi oružje a kod nas svaka budala ima doma najmanje pištolj.

Gledao sam dokumantarac, prije 90 godina djeca nisu imali smartphone. Zaključujem, ipak smo napredovali.

pozitivno:
- djeca nisu imali pristup pornografiji
negativno:
- isto su varali roditelje,
- isto nisu dovoljno spavali, šuljali su se iz kuća van dok drugi spavaju
- isto su kao i danas izostajala iz škole (frentali/špicali)
- isto su se vucarali naokolo,
još gore nego danas:
- roditelji nisu ko danas zabranjivali mobitele, nego su djecu tukli!
- djeca su skakala iz jedne u drugu životnu opasnost (gotovo umirali u bunarima)
- djeca cijeli dan bez ikakve roditeljske kontrole
- mobing i povodljivost među djecom u svih 50 nijansi, samo se nije tako zvalo

Dokumentarac se zvao "Družba Pere Kvržice".

Mi smo išli organizirano u osmam razredu na bojevo gađanje sa M48.

oružje je tu samo zadnji čavao u lijesu...

taj klinac je s 13 g. imao popis koga treba smaknuti... i još duži popis poremećaja koji su do toga doveli...

u toj dobi jedini popis koji trebaš imati je onaj mentalni s kojim bi curama oko sebe ašikovo'...

Ja bih rekao da su dvije stvari ključne u odgoju, a mislim da su u slučaju ovog dječaka zakazale. Prvo, učenje djeteta nekim moralnim načelima. Mi danas živimo u sekularnoj državi i nitko nikoga ne sili da mora u nešto vjerovati i slično. I to je sasvim OK. Međutim, smatram da roditelji, bez obzira bili ateisti, religiozni ili pripadnici neke sekte moraju djecu učiti nekakvim moralnim načelima. Pri tome moraju biti donekle ozbiljni. I iza tih učenja mora stajati neka težina. Dijete od 5, 6 godina ne može prihvatiti nešto što mu vi izrecitirate kao pustu činjenicu. Iza toga mora nešto stajati. Roditelj ili odgajatelj to mora potkrijepiti pred njim primjerom. Koliko god staromodno zvučalo, u kršćanskim načelima postoji mnogo toga što bi trebali preuzeti i ljudi koji ne vjeruju nužno u boga. A to je jedna razina straha od činjenja loših djela (ne ubij, ne ukradi itd.). E sad je pitanje, čega se uopće bojati, ako ne vjeruješ u boga. Možda ne treba dijete učiti strahu od nečeg nepoznatog, ali ga onda možemo učiti generalno poštovanju koje treba iskazati svakoj osobi i društvu. U ovom slučaju, da je ubojica bio učen tim načelima, on bi možda i dalje dobivao misli "da barem umru ti koji me maltretiraju u školi", međutim tu bi se odmah kod njega javio mehanizam kojeg su ga učili roditelji od malena "ne smiješ mrziti druge, ne smiješ ubijati". Nažalost, izgleda da ovdje toga učenja nije bilo. Također, niti oni koji su ga zezali i rugali mu se očito nisu učeni nekim prevelikim moralnim načelima jer da jesu, znali bi gdje je granica tom maltretiranju (ako ga je bilo).

Druga stvar jest socijalizacija djeteta. Kako živimo u kapitalističkom društvu koje je sve više slojevito - postoje društveni slojevi koji se djele po prihodima koje ostvaruju, roditelji često svoju djecu stavljaju pod stakleno zvono. Zašto? Zato što možda vide da su djeca drugih oko njih koji se nalaze na sličnom društevnom sloju ili ispod njih ponašaju loše. Možda su ih vidjeli kako psuju, drogiraju se, izvode gluposti i ne žele da se njihovo dijete druži s njima. Međutim, na taj način oni dijete izoliraju i dijete se ne može socijalno razvijati. Što su te razlike bogatstava i siromaštva izraženije to je taj efekt staklenog zvoga i efekta zlatne mladeži izraženiji. Zlatna mladež je izraz za one koji se pak druže isključivo sa onima koji pripadaju istom sloju ili se ulizuju onima iz višeg. Naravno, stvar nije jednostavna, roditelji moraju dobro balansirati da s jedne strane dijete ne dobije previše slobode prerano i da ne počine raditi gluposti zbog toga, te između toga da ga potpuno izoliraju od okoline.

Sustav je zakazao, zato sto ne zele smanjiti granicnu dob odgovornosti za kaznena dijela jer dijete sa 13 pocini masivni zlocin i sutra je slobodan na ulici bez imalo griznje savjesti.Jer struka kaze da je to dijete i nema tu sposobnost da kaze sto je lose a sto dobro.

Sustav JE zakazao, ali uopće ne zbog ovog razloga koji ti spominješ.

veliki problem je to izopćavanje iz društva. Čovjek je tisućama godina društveno biće i ja osobno vjerujem da je jedan od najgorih, ako ne i najgori osjećaj da nisi dio društva, da si odbačen od svojih vršnjaka.

Potpuno shvaćam kako dijete koje je odbačeno uopće nema empatije prema drugim ljudima. Njemu je ubiti drugu osobu kao meni mrava, sigurno je sasvim lišen osjećaja prema tuđem životu. 

Sigurno je puno opasnije dijete koje je izopćeno, nego ono koje igra sa svojim društvom fortnite ili gta. Ali su zato već žestoko krenila udaranja po gamingu, kako igraju nasilne igre i to im je najlakše za uvaliti, pustit će neki klip iz gta u vijesima i reći kako su igrice krive za sve, već su i srpski čelnici spomenuli i videoigre i "utjecaj zapadne kulture"

-opet.. nije osmi osnovne, 2. i 3. jer je 4. matura-upisi itd., vrapče-dotrščina itd.

-predvojnička? svašta.. sliku? ja imam ćuk-norisa, pa šta.. ostalo ok.

tak je. ONO i DSZ 1. i 2. Marksizam 3. i 4.

 Pa je da diskutablno je ali i djeca imaju pristup mediju i svaki dan se bombarduju reklamam pa čak i informativnim emisijama o tome koja su njihva prava sto mogu a sto ne mogu dobiti.

U danasnjem svijetu sve ti je dostupno za razliku prije 20-30 godina, gdje ako cemo gledati da je manje bilo ovakvih tragedija kako danas kod nas tako i u svijetu.

Sad samo postaviti pitanje kad dijete i šta kaze "Struka" kad oni misle da dijete moze reci da je nesto dobro a nesto lose, koji su po njima prvi znaci da dijete zna kad napravilo dobru stvar  a kad losu.

Po mojoj osobnoj procjeni ali ja nisam strucan ali iz svoje perspektive gledanja sa 8-9 godina vec dosta dobro znaju sto je dobro a sto lose.Opet kazem po mom osobnom misljenju pubertet ovisno od dijeteta krece negdje od 11 do 17 godina i ovo od 11 vecina je djevojčice dok dječaci malo kasnije po nekim statistikama, ali statiskika je majka svih zajeba pa tako i ovog slucaja.

A sto se tice kad bi stavio odgovornost pa sa nekih 10 godina zivota mozete vi reci da sam radikalan ali kako se ono kaze bolje sprijeciti nego ljeciti.

Ako se granica ostavi bit ce vise ovih slucajeva ako se smanji vjerujem da će biti manje.

Ali opet se i drzim onog da su danasnji roditelji malo nesposobni za odgoj svog dijeteta.

Osobno nisam roditelj a kako kaze let 3 mama šć, mama napravila morona i debila išla linijom manjeg otopora, pa to je samo dijete to su djecija posla a to dijete dođe i zabije ti noz u leđa kad se najmanje nadas.

Zelis imati dijete, eto samo radi potrebe produktivnosti i nasljeđa.

Eto daj svom dijetetu 2h  mobitel  da igra igrica  pa mu ga oduzmi nakon 1h pa da vidimo reakciju, pa ga promatraj  pa javi kako se ponasa i kako postane nervozno samo zato sto ti kao roditelj nisi ispunio njegova očekivanja.