Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 701.373
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
U ovim vremenima bez prezimena,
kraja i početka,
u danima bez večeri, preskočenih
zora,
sjedni do mene, na hrid morsku
koja stvorena je samo za nas dvoje,
obgrli me svojim rukama
i šapući ono nježno, ono svjetlo i plameno,
pričaj mi o buketu ljubica,
o jatu roda koje spremaju
se na put i ljube se krilima,
otkini pero paunova repa i miluj mi lice istrgano
nesanicom, pa prijeđi na vrat, probudi uspavane
grudi, podigni ih da i one udahnu dašak mora,
i nemoj stati, samo uživaj u sreći što me imaš,
utopli me usnama vlažnim od vina, uzmi me
u naručaj i stisni uz svoje butine koje pjevaju jezikom
strasti, tvoja sam i ostat ću sve dok znaš i umiješ pričati
jezikom bajke i puštati leptire na rosnim zrcalima moga
tijela….
Da sam pjesma koju voliš
pretvorila bih se u valove
duboke, zelene rijeke
i zaronila u bijelu školjku
tvoga koraljnog uha.
Zaplela bih se kao bršljan
u labirint tvoje duše daleke,
i nastanila se u snove
usnule zvijezde neke.
Vjetar bi spustio
tvoje otvoreno srce
na moj meki dlan,
a ja bih počivala
na usnama tvojim
kao lipa što sniva
svoj zlatni san.
Da sam pjesma koju
u srcu nosiš….
Kao da nisam
U onim davnim pogledima tvoje radosti,
U šetnjama stazama bespuća naših lutanja,
U riječima najljepšim iz tvoje duše,
U tebi kao najdražem milom liku,
Kao da nisam unutar davnih sanja
Ja vidjela ljubav.
Kao da nisam
Na opranim pločnicima naših noći,
U osmijehu tvoje dobrote što budi,
U preglasnom domu svih onih ljudi,
U buđenju našem i zorama našim,
I dodira ruku, anđeoskih moći,
Kao da nisam proteklim, davnim
Trenutaka najljepših i predugo pamćenim
Ja vidjela ljubav,
A zapravo jesam….
I hvala što jesam,
I najzad što jesam ….
Nisam te se nagledala
pa iako zanimljivog tebe dosta poznam
još uvijek nisam, još uvijek ne znam,
koliko je veliki tvoj zagrljaj duše,
nemjerljive vesele tvoje te riječi,
k’o ruža iz vrta što vječno miriše
tako sad tonove odjeka slušam
i ovu tišinu slatko naruše
glasni dodiri tihih pogleda,
onih što traže odavno tebe,
jedini moj.
Nisam te se nagledala,
niti sam te naljubila,
nisam te se navoljela,
niti sam te naspavala,
nisam ni onda, nisam ni sada,
nisam ni sutra, i nikad neću,
a hoću ja tebe, dragi moj,
i uvijek iznova,
to glasno šapćem
da znaš.
I poslije jučer, danas il’ sutra,
Čekat ću opet susrete naše
i neka jesen, i neka zima,
neka tog vremena kol’ko ga ima,
ne vidim ništa, ne čujem ništa,
samo te dovoljno gledala nisam,
a jesam,
to znam…