a ne....
kad prdnem u rosu, u furunu !!!
i onda malo vode da se žar vtrne...
Vrlo vjerojatno je potrebno kao i kod drugih zanata/znanosti, pratiti trenutni razvoj tehnologija.
Nije isto ako stomatolog ostane zaglavljen kao relikt prošlosti u vremenu svoga studija. Nadogradnje sa novim spoznajama je nužna, te će rutinski ugraditi titan, a neće ostati negatorski na metalnim socjalističkim plombama.
Isto se danas događa. Jako puno biokemijskih inženjera surađuje sa kvantnim fizičarima.
Za njih, voda sadrži kopije informacija i prenosi ih.
Svaka molekula vode ima trodimenzionalne klastere zadužene za čuvanje kopije.
Info o DNK je također kopiran i smješte na klaster molekule.
Elektromagnetskim poljima je stimuliran prijenos informacija.
A kada sebi dopuste izlet van dokazanih radnji, onda kažu "možda"..pa kvantni fizičari (4 ruska) tvrde da su sve DNK informacije stigle na planet putem vode.
Da bi informacija opstala na krhkom klasteru osjetljivom na zračenje, potrebna je velika količina vode..kao naši oceani.
Nisam stručan, samo promatram..a tko je negatorski aktivan, neka se obrati na konferenciji o vodama. Tamo ima oko 30kg tuljaka s diplomama. Nema ovakvih bedaka kao ja, eventualno im poslužuju Evian dok iznose nove spoznaje.
Napunimo dvije čaše vode iz gradskog vodovoda.
Jednu držimo na sunčevoj svjetlosti 30 min.
Jesu li i dalje obje vode iste?
Zalijevajte ih istom količinom vode.
Jednog direktno sa pipe, drugoga sa odstajalom vodom koja nije začepljena i koja je dnevno bila izložena oko sat vremena suncu.
Znanost je tu da promptno anulira taj pokus. Nitko ništa nije poduzeo.
Ja sam na prvom postu pitao..
- dvije čaše vode iz pipe
- obe stoje na sobnoj temperaturi
- jedna je izložena suncu 30-45 minuta
Izuzetno si loš trol, sam sebi skačeš u usta na istoj stranici (vezano na temperaturu i tretman vode).
A potom si i nepošten meumorno ponavljajući kako ništa ne tvrdiš, dok zapravo uporno tvrdiš da znanost nema odgovore na sva pitanja. Klasika za muljatore i ljubitelje pseudoznanosti.
Evo, ako nitko drugi neće, ja ću ti to napisati - znanost ništa ne treba, pogotovo ne anulirati nečije pokuse, a ti budi iskren i nemoj bit pizda. Prvenstveno sam prema sebi!
Ili se primiš škole i pokušaš znanstveno dokazati nešto (što točno, uopće mi nije jasno) ili platiš nekome tko ima školu da tiu dokaže ono što već "odavno znaš" ili si lijepo priznaš da bi jako jako želio da iza duge postoji ćupić sa zlatom i da bi se rado pretvorio u djevojčicu i jahao jednoroge.
Nepristojno je nekome u usta stavljati da je iznosio pseudoznanost.
Decidirano sam naveo međunarodne konferencije o vodama na kojima gostuju kemijsko biološki znanstvenici i kvantni fizičari.
Nemojte da to više ponavljam.
Da sam kojim slučajem igdje pisao nešto pseudoznanstveno, onda bi vjerojatno pisao o šaubergerovim vrtlozima.. što još,aha..
Svakih 6000 molekula vode, ima jednu molekulu teške vode Deuterij- teški vodik D2O. Pseudoznansveno bi bilo tvrditi dali tijelo teško izbacuje Deuterij i time ubrzava starenje. Teško je izbaciv i njegov D2O se sedam pute brže hvata na atom ugljika nego vodikov. Primjer iz prakse.. D2O propada u zamrznuti sloj vode i nema ga u ostatku vode oko tog leda koji se još nije zamrzao. Tibetanci isključivo piju vodu sakupljenu povrh smrznute.
Onda, Žak Benvenist utiskivao molekulu heparina koji rastapa trombe..može li sada ta voda sa informacijom molekule heparina vode, rastopiti tromb...pokusom je uspio.
Pa torzina polja dr Špilmana itd
I takvih 1000 primjera.. ja to nisam navodio. Pitao sam sasvim normalnu stvar. Prima li voda koja je izložena "slobodnom stanju" solarizirajuću energiju kao dio informacija.
Postoji li informacijsko polje vode?
Odgovoreno je sa NE bez ikakvog pojašnjenja. Uz naravno savjet, kao kod ovog poviše...da se obrazujem kao i oni i postanem kemičar opće prakse..pa da recimo na VIDI ili PCekspertu počnem pisati o kemijskim čarolijama u kućanstvu.
Postoji li informacijsko polje vode?
Što je informacijsko polje vode?
Jezikom informatičkog portala koji se bavi svim i svačim osim linuxom i programiranjem, to bi bile ćelije ssd-a na koje se upisuju električni impulsi i informacija su uskladištene. Ćelije su u slojevima.
Molekule vode imaju trodimenzionalne klastere koji su kao ćelije ssd-a. Primaju kopije informacija iz okoline. Pamte.
To su testiranja i zaključci stotina profesora, doktora i titulaša po razvikanim sveučilištima, koji imaju svoje godišnje kongrese o izučavanju vode.
Nisu kao ja propalice koje loču onu plavu pivu lewenbrau ispred konzuma.
Molekule vode imaju trodimenzionalne klastere koji su kao ćelije ssd-a. Primaju kopije informacija iz okoline. Pamte.
Kakva je struktura tih trodimenzionalnih klastera i po čemu se klasteri koji sadrže informaciju razlikuju od onih koji ne sadrže informaciju?
Izvoli pa prouči ako te zanima heksagonalni oblik.. kao što je na onom simpatičnom videu s prošle stranice o kristalima, koje je savršeno izveo simpatični entuzijast uz pomoć kućne aparature, vrteći đog za regulaciju vlage i temperature simulirao pahulje.. identičnu degradaciju nepravilno nagrđenih oblika je također je mogao simulirati uz podražaj okoline, no nije.
Ja sam probao, jednu vodu sam stavio u duboko na -18 ali onda se zaledila pa nisam mogao njome zaliti pa sam ponovio s antifrizom koji je tekuć na toj temperaturi. Drugu biljku zalio Jamničkom koja je stajala na suncu dva sata, obje biljke su uvenule što znači da je svejedno čime i kojom temperaturom zalijevaš.
Legendo
Maskeron, što kazati na ovakva razmišljanja. Sve kod Vas štima, samo nešto nedostaje. Voda, istina, gradi klastere, struktura vode sliči na strukturu DNA, točno je i da molekule vode u klasterima drži ista vrsta sila kao i lance DNA (vodikove veze), sve je to točno, ali... U molekuli su vodikove veze među nukleinskim bazama mnogo čvršće od vodikovih veza među molekulama vode, a postoji još jedna, vertikalna interakcija, slaganje (stacking) baza. Sve to čini molekulu DNA stabilnom strukturom. Za razliku od toga, molekule vode lako napuštaju klastere, pa se broj i strukura klastera brzo mijenja ovisno o temperaturi. Mijenja se dakako i djelovanjem soli (iona) koji se nalaze u vodi. Sve je to poznato kemičarima, koji jasno razlikuju kinetički labilne i kinetički stabilne (robusne) sustave. Eto, vidite kako nastaju pseudoznastvene teorije. Nije znalac onaj tko zna, nego onaj tko nema rupa u znanju. A rupa u znanju morate imati ako nemate sustavno obrazovanje, a još više ako svoje znanje stječete pabirčenjem po internetu. Tako samo dobivate iluziju znanja.
Dobro.
Zaključio bi što se mene tiče pisanje na ovoj temi.
No moram još jednom ponoviti koja sam ja figura na ovoj šahovskoj ploči:
- ja ništa ne tvrdim, već prenosim zaključke profesora biokemije i kvantnih fizičara koji su u Vašem rangu ili većem od Vas
- ja sam NKV radnik koji voli slušati/čitati što kažu pametni ljudi, živim od plaćice i nemam dodatne honorarčiće
- ja nisam u skupini ravnozemljaša i YT koristim samo za recenzije računalnih komponenti
- pseudoznanost ne konzumiram niti je spominjem
- ako sam već drugotan i bezvrijedan NKV radnik, gubim li tim statusom pravo da se obratim nekom poput Vas ili je samo dozvoljeno u komentarima napisati "odličan i poučan članak, hvala puno"
- nadjenuo sam sebi kroz thread naziv propitkivač. no, takve se voli odmah nazvati neobrazovanim provokatorima. vjerojatno su za to zadužene molekule sujete
- kakva kolosalna sujeta mora biti, da nekome kažeš..rupičast si i kada budeš načitan kao ja, tada ćeš uvidjeti da je propitkivanje za NKV smetlare iz komunalnog
- večeras kada odete na spavanje, promislite... pogle onog smrada na onom nesretnom forumu.. remetio je moj honorarčić za šačicu €, jesam li mu mogao odgovoriti.. "ja do sada nisam posjećivao konferencije o vodi koje se održavaju svako par godina i na kojima sudjeluju eminenta svjetska imena, koja su u praksi potvrdila da voda skladišti i prenosi kopije informacija..te samim tim o tome ne znam ništa, ali neću vas dragi čitatelju zato nazvati teoretičarem pseudoznanosti"
- zaludu diplome i honorari, ako se nadobudno i isključivo s prezirom prema neukoj sitnoj boraniji
Nadobudnost ovakvima spadne kada mu keramičar, za kojim je vapio jer ne zna postavit pločice, treba postaviti kvadrat pločica. Kojim slučajem da keramičar, onako tup i glup, priupita, prenosi li voda informacije, to su utvrdili biokemijski inženjeri na kongresu u Sofiji 2017g...odgovorio bi mu , naravno da prenosi.
Inteligencija i znanje nisu isto.
Sretno u nastavku, rekli bi komšije..honorarisanja na ovom portalu. Skupi se od klikova i ovakvih NKV bauštelaca koji plate preplatu. Zašto niste na Bug fjučeru? Izvedete par trikova sa sodabikarbonom.
Spomenuo bi ja i jednog pravog gospodina kojeg strahovito cijenim i obožavao sam ga gledati u kultnoj emisiji za koju znate...ali neću.
Bog s Vama i svako dobro.. valjda ima Boga?
Znamo da alkohol škodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.
Imaju englezi jednu kratku i prikladnu: good riddance.
Možda ima nešto u svemu tome. Smijte se ali jednom u bućnosti kada spremišta podatak budu na bazi vode razgovori bi mogli biti:
- procurili su nam podaci
- tko ih je ukrao?
- nitko, prolila se voda iz diska greškom, bušio sam rupu za vent
Očito da je da voda sama po sebi i na visokom rasponu tlaka/temperature nema mogućnost dugotrajnijeg spremanja informacija na molekularnoj razini. No treba se zapitati postoje li uvjeti u kojima bi to bilo moguće. G. Pollack kaže da voda, uz apsorpciju infracrvene svjetlosti, formira uređene strukture pri kontaktu sa hidrofilnim površinama, što naziva četvrtom fazom vode. Taj sloj vode naziva se još i exclusion zone (EZ) jer isključuje otopljene tvari, a može se i povećavati s povećanjem infracrvene energije. EZ bi dakle trebao imati dovoljno kapaciteta za skladištenje informacija. Navodno postoji pregršt dokaza za memoriju vode, koji se redovito prezentiraju na konferencijama (https://waterconf.org/), kako tvrdi kolega.
Moram priznati da nisam ovo dovoljno istraživao da bih mogao donositi pouzdane zaključke, postoji skepsa, ali ne bih kategorički odbacivao tvrdnju samo zato jer nije općeprihvaćena u mainstream-u, iskustvo me poučilo da mainstream štošta tretira kao taboo.
A glede eksperimenata s biljkama.. Nemojte biti naivni, ne može se ništa pouzdano zaključiti na temelju eksperimenta s 2 biljke i bez podrobne i sveobuhvatne analize. Treba uzeti u obzir i da biljke nisu determinističke mašine te da posjeduju individualnost. Možete npr. imati dva hrasta jedan uz drugi (dakle, u istim uvjetima) a ponašat će se drugačije - jedan može npr. odbaciti lišće dosta prije nego drugi. Onda su tu bakterije (čija aktivnost između ostalog ovisi o pH tla), mikorizne gljive i patogeni, što sve treba uzeti u obzir jer život i ponašanje biljke ovisi o istima. Općenito je eksperimentiranje s biljkama teško i potrebno je više godina eksperimentiranja ne bi li se nešto moglo pouzdanije tvrditi.
Da bih vam pojasnio kako je osjetljivo raditi s biljkama, i općenito s biološkim materijalom (pokusi in vivo), pojasnit ću vam to na primjeru pokusa na štakorima. Svi štakori koji ulaze u eksperiment potječu iz istog legla, istog su spola i starosti. Dakako, i istog su soja (podvrste). Hrane se istom hranom, žive u istom uzgajalištu pod strogo kontroliranim uvjetima (svjetlo, temperatura, vlažnost). I onda kada se rade na njima eskperimenti, ne može se ništa zaključiti - zbog velike nepouzdanosti (statističke pogreške) - ako se istom agensu (npr. istoj dozi otrova) ne izloži barem četiri štakora. (I tu se doza određuje na prema štakoru, jedinki, nego prema njegovoj masi, tj. xx mg po gramu tjelesne težine). I kad se sve to rigorozno provede, često se ne može postići zadovoljavajući rezulatat, pa se traži potvrda iz drugih laboratorija. A vi biste na temelju pokusa na dvije biljke, iste vrste doduše, ali nepoznatog porijekla, nepoznate starosti, nepoznatog načina uzgoja, koje rastu iz tla nepoznatog sastava i vlažnosti, koje su rasla u uvjetima nepoznatog režima osvjetljenja itd., itd. htjeli izvesti neki zaključak! Slično i s pokusima s vodom. Gdje je tu slijepi pokus (i u jednom i u drugom slučaju), gdje je tu statistička analiza rezultata, gdje je tu srednja vrijednost, korelacija, faktor vjerojatnosti da su rezultati dobiveni slučajno (p) itd., itd. U mom smo institutu imali zaposlenog statističara (dr. sc. iz područja matematike, grana statistika) jer znanstvenici nisu uvijek dovoljno vješti u upotrebi statističkih metoda i interpretaciji statističkih rezultata svojih istraživanja. Znanost ima svoje metode i jedino je metodologija ono što razlikuje znanost od pseudoznanosti. Liijepo se zaputiti kroz neistražene putove, no prije nego njima krenemo moramo naučiti hodati.
