Uhvaćen s gramom Interneta za dalju prodaju!

Pozdraviš ih i nastaviš svojim putem. Otprilike kao i sa ekipom koja visi na prozoru cijeli dan, u nadi da će vidjeti nešto interesantno :P

paaaa ... može se biti ovisan o bilo čemu (osobi, autu, trozi, gemištima, brlji, siru, kockanju, kuglanju, piramidanju, kombinirkama, stroju za proizvodnju kobasica, hrani, hadezeu ...). simptom je narušeno "funkcioniranje" (ono - nervozan si k'o kurva u crkvi i znojiš se k'o kapelan na dječjem igralištu) kad toga nema. apostrofirati internet u tom kontekstu je idiotizam. 

Lisica Ne ide mi sad da izguglam, pošto su to sad već prilično stare vesti, ali pre određenog broja godina, u Holandiji je otvorena prva klinika za lečenje zavisnosti od interneta u civilizovanom svetu; nekoliko godina kasnije, baš sa te klinike je došlo saopštenje da su došli do zaključka da zavisnost od interneta zapravo ne postoji, a da je ono ponašanje koje tako izgleda zapravo simptom određenih drugih problema - ljudi pokušavaju da online kompenzuju ono što im fali u stvarnom svetu. Na primer, osoba koja juri lajkove pokušava da popravi sopstvenu sliku o samoj sebi; drugoj koja besciljno skroluje je verovatno život neispunjen i dosadan (ili ga ona tako doživljava), ili samu sebe sabotira u rađenju konstruktivnijih stvari itd.

Moram priznati da je cijeli tekst "spot on"; i zaista, ova hajka oko internet ovisnosti, i općenito pokušaj zasebnog klasificiranja te "ovisnosti" zvuči kao nešto kaj bi moja pokojna baba osmislila.

Autor je fino i na lako razumljiv način objasnio problem, i mislim da ću ovo isprintati i furati u novčaniku za "cringe" slučajeve  u kojima netko (obično zatucani seljober, ili hodajuća lešina) glumi intelektualca i pokušava nas sve mlađe okvalificirati kao ovisnike o tim internetima  po kojima stalno visimo i degeneričnom đubradi, jer je on, eto,  u tim godinama pasući krave na livadi i šiljeći štapove za igranje igre lažnih zvrkova, uz obavezno puhanje u različite listove, pritom se diveći vlastitom glazbenom talentu, i sanjajući prijenosni tranzistor na baterije bio znatno produktivniji i kvalitetnije je provodio slobodno vrijeme 

Naravno, sve se promijenilo u kasnijim generacijama, baš taman nakon njegove, kada je uvedena pisana riječ u školski sustav (što nikad nije uspio savladati) i pojavila se čuda moderne tehnologije poput knjige, ili novina, a od kad je nabavio i prvi crno-bijeli TV izbjegava gledati ikakav program osim onoga na hrvatskom jeziku (jer treba titlove ipak i čitat).

Ali naravno, on je ekspert, dr. sc. med. psihijatrije, i zna da su svi ostali poremećeni ovisnici i umobolesnici, zato jer njemu ništa od toga čime se mladi bave nije pojmljivo.

Jedan prigodni vic:

Upita baka unuka: sinek, a jel ti imaš curu?

Unuk: imam, bako.

Baka: a kak se zove?

Unuk: Tajana umjetni nokti novi profil 

U potpuosti se slažem s autorom. Ne možeš biti ovisan o internetu kad je internet medij, ovisan možeš biti o sadržaju. Znaći ovisan možeš biti o kockanju, pornografiji, društvenoj interakciji itd. Sve su to stvari koje je internet približio i pojednostavnio pa zato rađe ljudi hrane svoju ovisnost preko interneta nego putem drugih medija. Da karikiram, kad bi mogao šmrkat koku preko interneta, to ne znači da si ovisan o internetu nego o kokainu. Ono za što možemo kriviti internet je baš to, da je savršenij medij za širenje određenih ovisnosti. Odnosno da opet karikiram, kad bi mogo šmrkat koku preko interneta bilo bi puno više ovisnika o njoj i puno lakše bi se ljudi na nju mogli navući. 

Što se tiće djece, puno je teže postat "ovisan" o internetu, igricama, tabletu mobitelima i ostalom ako ih nemaš. Ili ako ti je ograničeno korištenje. Normalno roditeljima je lakše tutnut djetetu u ruke mobitel ili tablet nego ga vodit na plivanje, strani jezik ili neku treću aktivnost.

 Zašto bi se odvikavao od potencijalno unosne karijere? Da budeš prosječan igrač i igraš u Belgiji, zarađuješ oko 30k eura mjesečno ili igraš u Championshipu (2. engleska) gdje je prosjek godišnji plaća malo preko milijun funti. Isto kao što nitko kockaru ili kladioničaru koji zarađuje novce i stalno dobija neće reći da je ovisnik. Ovisnik postaješ tek kad gubiš i kad te neće klada ili karta

 To je drustveno prihvatljiva ovisnost, odredjeni segment industrije se temelji na istoj. Isto kao je intoksikacija alkoholom te gazenje ljudi autom pod utjecajem i premlacivanje zena ok, ugradjeno je u socijalne norme. Dok recimo ako dimis vutru onda si smrdljivi klosar, narkoman itd. Nema pravde, nema logike, a ni pameti u vecini populacije.

Jel primjeti itko da bi osoba bila u stanju čitati o internet ovisnosti, zapravo mora trenutno koristiti internet?

Od svih ovisnosti o bilo čemu, mislim da je ovo jedini primjer gdje  konzumiraš-koristiš to što stvara ovisnost i stotinu nekih OCD i ostalih psihičkih poremećaja u mnogih ljudi te djece (sad valjda i dokazano) da bi mogao saznati više o toj ovisnosti, jer realno telka i novine rijetko o tome pišu, još manje se da kvalitetno informirati o tome. Ima nekih knjiga koje mogu proć, da bi došao do nje vjerovatno ti treba net da je naručiš ili skineš lol.

Evo doma nisam posljednja 3 dana imao interneta skoro cijeli dan, neke pizdarije sa T-com, a igrom slučaja palo je od petka ujutro do pon ujutro. Smartfone mi je prije nekog vremena poljubio čeličnu šipku pri slobodnom padu od 4 metra visine, platio je ekran i utor za sim karticu koji je savijen sa vanjske strane ne radi ništa, trenutno se u procesu prebacivanja i kupovine novog koristi stari preklopni samsung iz naftalina koji nema neta.

Prvi dan bila je nervoza, više radi toga što doživis u dužem periodu za današnje pojmove uskraćivanje usluge koju godinama redovno plaćaš a nemaš je, drugi dan radi potrebe (mailovi itd) a treći dan sam odmorio mozak od općenito konzumiranja informacija, korisnih i beskorisnih.

Četvrti dan došao je internet. Nekako mi je opet laknulo, desi se taj period gdje budem odkvačen od neta u smislu da bas uopće nemaš doticaj, radi ovog ili onog razloga, nekada i po tjedan-dva, čak i onog na smartfonu (najduze sto se sjecam je bilo mjesec i sitno dana u posljednjih deset godina) te mi je drago da primjećujem kod sebe da početna nervoza traje jako kratko više iz navike nego iz ičeg drugog, dok recimo sam znao vidjeti ljude i klinčadiju oko sebe koji su izbezumljeni ako samo 2-3 sata nemaju pristupa, pa makar da proskrola kroz facebook zid, neki twitter feed check i slične ostale dopamin reward quick fix pizdarije kojima već stručnjaci odavno bacaju ozbiljne dijagnoze.

Medicinska struka ne poznaje dovoljno Internet ni tehnologiju, te za nečije tegobe najlakše je okriviti ono kaj ne razumijemo, a to su kompjuteri i sve kaj je povezano sa njima.

Neka ekipa jednostavno ima problema sa samim osbom, te je time frustirana i onda počinje nalaziti sebe u drugima. Nikamo da se okrenu sami sebi, te priznaju da su si sami krivi za svoje probleme.

Nemreš biti ono kaj nisi. Ak' si luzer, nećeš to promijeniti tako kaj će ubiti sve ekipu u nekoj igri ili pak ako dobiješ 10000 kuna na klađenju ili nekoj drugoj vrsti kocke.

Jedino kaj ljudi mogu to je da promijene sebe i tako sami sebi najviše pomognu. 

O.K., su kompjuteri, igre ili pak Internet, al' nisu i ljudi koji ih koriste da bi postali ono kaj ne mogu na taj način i time putem.

Npr. parabpla sa sportom, konkretno bodybuildingom...O.K., je testirati vlastite granice i biti bolji, nego kaj si bio jučer. Međutim, nije baš O.K., kada svoje psihološke problem ideš riješavati preko sporta(veliki dečki, opakih mišića).

Kao i boks. Možeš se njimaebaviti, jer je to lijepi sport, al' devijacija je i luzerstvo ako treniraš nekaj borilačko da bi se mogao bolje mlatiti "ako te netko krivo pogleda", jer ti imaš tobože toliki ponos, da sve konfilkte riješavaš sa batinama.

Sve se osvrćem dal me netko utepija da sam na internetu.

Uf zamalo

 Gdje to chatas kiki, mislio sam da je sa net.hr umro chat u rvata.

Zna se tko gura ovakav razvoj događaja, farmaceuti, jer zašto ne uvaliti još po kojoj skupini u društvu po koju tableticu..Recimo neki anti depresiv, poslije kojeg, nakon i kratkog uzimanja možete reći libidu zbogom, zauvijek..

Inače dobra detekcija ovo sa džojom i alkoholom..

U hr je dozvoljeno od društva biti alkoholičar..Iako je alkohol najgora droga koja postoji..

I jesam ovisan o internetu, ne kao prije petnaestak godina kad sam visio na forum.hr-u više od pola dana, ali..

Recimo ne želim promijeniti operatera zbog straha da će se dogoditi nešto pa ću biti bez neta određeno vrijeme..

Hm, koji bi to bio F... lol