Mobiteli su najveći "ubojice" na cestama

SMS i tipkanje su definitivno kriminalne radnje, čak i upućivanje poziva ako nije speed dial, međutim, sam razgovor ipak ovisi o pojedincu. S druge strane, ako je telefon u vožnji zabranjen, postavlja se legitimno pitanje zašto su dopuštenu jumbo plakati koji su dizajnirani da privlače pažnju po samoj svrhi postojanja.

 Trolao ti ili ne sudeći po tvojim ostalim postovima na ovom forumu zaključujem samo da si jedna teška bahata kretenčina i idiot a s ovim postom si samo to potvrdio. Prijavi ovo sad, zaboli me ali to ne pobija činjenicu da si sve ovo nabrojano. Više puta sam se našao u ne baš lijepoj situaciji u prometu zbog takvog stava ''ja mogu što hoću za volanom, jebe mi se za druge'' i došlo mi više puta da ih natjeram da pojedu taj jebeni mobitel.

Svaka čast legendo!!

 U tom slučaju ili sam ja supermen, ili su svi ostali debili, kad mogu istovremeno držati ruku na uhu i normalno voziti. Desnu ruku ionako ne držim na volanu ako vozim normalnom brzinom, pa kakve mi veze ima bila ona na naslonu ili na uhu? Ista stvara ako je ručni mjenjač. Mobitel držiš s tri prsta, šaltaš dlanom i nema problema.

Misli ti šta hoćeš, ako je netko debil, njemu su pune ruke posla i kad vozi po autocesti a da ne kažem dok telefonira po gradu u gustom prometu.

U suštini, voziti automobil je isto kao i voziti bicikl. Nakon navikavanja sve obavljaš automatski, ne razmišljaš o tome.

 Shvaćam ja to sve. Kad se navikneš ne bitno je,al bitna je koncentracija.

Lako je pratiti cestu i gledati ispred sebe,al problem je što ne pazi budala koja istrči na pješačkom ili onaj kojeg nisi vidio krajem oka da se isparkirava.

Vjerovatno će neki misliti:"Ko ga jebe,on je kriv",ali takve situacije se daju spriječiti od strane vozača u nekim slučajevima (ne mislim na ono da te netko spizdi s boka ili ako stvarno nisi mogao zakočiti na vrijeme i sl.)

Nije isto razgovor preko telefona i u vozilu. Suvozač je obično svjestan situacije na cesti, stanja vozača i slično, onaj s kim vozač razgovara preko telefona nema pojma što se zbiva.

 Suvozač može biti supruga koja se vozi ko prtljaga i pita sto će kuhat za ručak, a ti koncentriran na vožnju odgovaraš s "da draga". Na zadnjem sjedalu može biti malo dijete koje grinta jer mu je dosadno u vožnji ili mu je ispala igračka koju iz sjedalice ne moze dohvatiti. Na radiju mogu biti debilne vijesti o novim nametima koje nam sprema uzorito rukovodstvo države, pa im onda spominješ familiju i nemozes shvatiti da postoje osobe koje su glasale za njih. 

Postoji masu stvari koje te mogu ometati u vožnji i koje ti mozak mora obrađivati, tako da kratki razgovor telefonom spojenim na hands free od auta nebi trebao predstavljati veliki problem. 

S druge strane, vožnja s mobitelom u ruci bi se trebala rigorozno kažnjavati, recimo poput vožnje u pijanom stanju.

Nas najveći problem je nepostojanje vozačke kulture i bahato ponašanje u prometu, parkiranju i zaustavljanju. Nažalost to se može promijeniti samo visokim novčanim kaznama kao i u ostalim zemljama koje teze uređenom i kulturnom društvu. Problem je sto naša policija kažnjava samo prebrzu vožnju na ravnim i otvorenim dionicama cesta i eventualno pijance na Martinje. 

Ok, sad smo definitivno otkrili pravu istinu, ti si supermen a svi ostali su debili. Vidjet ćemo kakav ćeš supermen biti kad zbog mobitela u vožnji napraviš pizdariju ili potencijalno sranje nakon kojeg ćeš se zapitati što mi je ovo trebalo. Sjeti se mojih riječi kad se to dogodi, ne želim ti to ali očito izazivaš sudbinu kad misliš da si vozački ''supermen''. Svi si misle da su svemogući za volanom, mogu sve i ništa im se neće dogoditi a kad se dogodi ili njima ili nekog sami sjebu svojom nepažnjom i neodgovornošću e onda se sve okrene naopačke, onda od supermena postanu miševi jer sigurnost (u sebe) zna biti varljiv pojam. Ne dogodi se to svima nasrećom ali trebamo učiti od onih kojima se dogodilo i njihovih grešaka jer ne želimo da se to dogodi i nama. Znam i mogu i ja voziti s mobom u ruci ali neću jer neću biti jedan od onih ''supermena’’.

A ova usporedba s biciklom, što da ti čovjek sad na to odgovori, da li je uopće vrijedno komentara. Samo ću pitati koliko ljudi ubije godišnje auto a koliko bicikl? Nije tu bitna više navika nego odgovornost, prema sebi a prvenstveno prema drugima. Ako nisi 100% koncentriran na cestu onda si već sam po sebi opasnost, dovoljno je vidjeti samo kakva se sranja događaju svakodnevno u prometu. Dok vidim da netko kad vozi priča na telefon, pa tipka, pa vidim žene da bulje u unutarnji retrovizor kad se šminkaju, prekapaju po torbicama pa po više od 5 sekundi niti ne pogledaju na cestu a znamo da je dovoljno i pol sekunde da se napravi sranje koje će te proganjati do kraja života e onda ti dođe da se zapitaš. Nagledao sam se svega i svačega i nevjerojatno mi je koliko pojedini ljudi shvaćaju vožnju zdravo za gotovo jer misle da su za volanom supermeni, tj. nedodirljivi.

 Da, svi su moji suputnici (ne nužno suvozači - ta riječ ima više značenja, ali nijedno ne obuhvaća potreban značenjski spektar za ovu raspravu) magistri prometnih znanosti ili barem zaposleni kao instruktori vožnje u autoškoli, a kako bi bili svjesni mojega stanja, prije polaska pokažem im svjež nalaz urina, krvi i psihološkoga testiranja. Not. Sasvim je logično da suputnici ne moraju pratiti promet (jer ne voze i ne mogu imati utjecaja na vožnju), ne moraju znati moje stanje (ne žalim se uokolo da sam umorna, cureća, raspižđena ili što god), ali zato istodobno moraju... khm, mogu sasvim normalno razgovarati sa mnom. Mogu i ja s njima, premda očito ne bih trebala s obzirom na to da razgovor tako kobno na vozaćke sposobnosti.

Ali zaista, budimo realni. S tobom se voze samo likovi koji zajedno s tobom zure kroz vjetrobran prateći promet, a prije svake kratke rečenice koju ti upute pitaju te jesi li spreman razgovarati? Mislim, stvarno ne kužim.

 Sigurno si ponosan na sebe. A razgovor telefonom jest jednak razgovoru sa suputnikom ako se koristiš hendsfrijem ili čime već, tj. ako ti razgovor ne zauzima jednu ruku. Jer ruka je važna kad voziš. Štoviše, razgovor je telefonom statistički sigurniji od neposrednih razgovora uživo. Ako se dogodi nesreća, poginut ćeš samo ti. Onaj s druge strane biva neozlijeđen.