Crkva u sekularnim država nije ništa posebna ili posebnija od ostalih udruga i to je bit sekularnosti. U državama koje nisu sekularne crkva ima poseban status unutar države i opet ne razumiješ jer u sekularnosti se ne radi o odnosu crkve prema državi (sve crkve imaju isti stav prema državi i svemu ostalom, one su jedina prava istina i da se njih pita država bi bila jednako crkva, samo to u sekularnim državama više ne smiju reči na glas) nego se radi o odnosu države prema crkvi. U sekularnim državama crkva kao udruga, organizacija nema ništa bitniju ulogu od Udruge vinogradara, no to ne znači da kao i udruga vinogradara ne smije izraziti svoje mišljenje o izboru nekog ministra.
Što znači institucionalno odvajanje crkve i države, ako crkva i dalje provodi svoju volju kroz državu? Nije smisao samo zadovoljiti formu, nego suštinski ukinuti tu sponu.
Religije su povijesno bile izvor velikih sukoba i zato nijednoj religiji ne smije biti dozvoljeno da ima pristup državnom aparatu. U suprotnom imaš ovo što se događa u Pakistanu. Je li bitno da li su klerici tamo službeno u poziciji nametati religijske zakone na temelju kojih je taj čovjek osuđen, ili su to postigli neslužbenim metodama, poput Košićevih? Bitno je da na kraju završiš sa zakonima koje je jedna religijska grupa nametnula ostalima, a cilj sekularizacije je to spriječiti.