C++ kod - problem

Koliko vidim ne prosljeđuješ varijablu kartica *k kad pozivaš provjera(), u provjera() imaš lokalnu varijablu kartica k ali je nigdje ne inicijaliziraš.

1. Nisi inicijalizirao pokazivace, kako ti uopce radi nije mi jasno.

2. Klasa bankomat radi svoju instancu strukture Kartica koja nema veze s onom koju postavljas unutar maina.

3. Nemoj koristiti int pa usporedivati s 0000 ???? int nije string te ako je 0 je 0 nije 0000

Taj 0000 s kojim usporedujes kompajler interpretira kao binarnu reprezentaciju te ce stvarno i biti 0 te ako upise

0000 dok upisujes podatke ce prihvatiti ali da si kod provjere napisao 0010 onda bi bilo isto ko da si napisao 8 ali

pri unoso podataka ako upises 0010 ce biti interpretirano kao 10. Zato ovdje bolje koristi string ili polje znakova char PIN[5]

4. Imas hrpu suvisnih #include-a i pragma, cemu ?

5. Ne koristi system("pause") koristi getchar(); ili cin.get();

6. Nemoj na klase i strukture prije što ne shvatis osnove.

Evo sam slozio da radi kako mislim da si zamislio da radi, međutim program je i dalje školski

primjer loše napisanog programa 

http://pastebin.com/0V3GMrLX

Ne moraju se uopce koristiti. Recimo imas strukturu

struct St {

int broj;

} struktura //ovdje sam instancirao jednu strukturu tipa St

mozes joj iz main-a pristupati varijabli broj sa:

struktura.broj = 10;

isto i kao kad bi napravio novu instancu:

St novaInstanca;

novaInstanca.broj = 10;

ili preko pointera kojeg inicijaliziras na strukturu

St *st;

st = &struktura;

st->broj = 10;

ili

(*st).broj = 10;

Zašto bi morao? Možes koristiti cin>>struktura.broj; jednako kao cin>>st->broj; ista stvar.

Jedna namjena im je ta da se koriste kod dinamicke alokacije memorije ili objekata na heapu (hrpi) - dakle, kad alociras memoriju ili stvaras objekte, a da zapravo ne znas unaprijed koliko ce ti memorije ili objekata trebati.

Druga namjena im je za povezivanje - recimo za povezivanje objekata u nekakvu listu (svaki objekt u sebi recimo sadrzi pokazivac na sljedeci i prethodni objekt). Pokazivaci isto tako mogu upucivati i na staticki deklarirane objekte. Takodjer, mogu biti odlicni pomagaci, gdje si skracujes pisanje kobasica koda.

Vjerojatno postoje i jos neke primjene - netko ce me vec dopuniti.

Ja bih nadodao, kada se radi sa jako velikim strukturama. Onda se nekoj funkciji daje pointer (ili referenca) na strukturu, da se spriječi bespotrebno kopiranje velikog dijela memorije.

Što ti točno nje jasno? Ovo su popriličono lagani programi, tako da ne bi trebalo biti teško.

Parnost provjeravaš s operatorom %, on radi ovak:

a%b=c znači da ako podijelimo a sa b dobijemo ostatak c. U slučaju provjeravanja parnosti b=2, a broj je paran ako je a%2=0

Provjeravanje poretka vršiš sa operotom <. Ako imaš a,b,c onda su oni dobro poredani ako je a<b i b<c. Povratna vrijednost se stavlja true/false ili 1/0.

Nisi mu baš trebo dat gotova rješenja, ovo je stvarno jako banalno. Ako to nije naučio ne znam kak će dalje programirat.

Kao što je već rečeno, pokazivači se koriste kod dinamičke alokacije memorije, no koriste se i kao sredstvo "komunikacije" među funkcijama. Primjerice, pri predaji varijabli upotrebom call by reference;

#include <iostream>
using namespace std;

void zamjena(int *a, int *b){
    int pom = *a;
    *a = *b;
    *b = pom;
}

int main()
{
    int a = 1, b = 2;

    cout << a << b << endl;  //12
    zamjena(&a, &b);
    cout << a << b << endl;  //21
    return 0;
}

Ovo je tipični školski primjer upotrebe pokazivača gdje jedna funkcija predaje svoje lokalne varijable (njihove adrese) drugoj funkciji kako bi ova zamjenila njihove vrijednosti. Primjena pokazivača je jako velika i većina ih je već ovdje spomenuta. Za sada kreni od najjednostavnijih slučajeva, a kasnije ćeš vidjeti kako se pomoću njih realiziraju razne strukture podataka itd..

Čekaj, je li to Bologna u praksi, položi se informatika a da se funkcija pravo ne riješi.

Kad mu je već za ocjenu, onda može malo i pojednostaviti kod

da ne prepiše nekritički

bool Poredak(int a, int b, int c)

{

    if(a<b && b<c)

         return true;

    else

         return false;

}

a u main funkciji:

if(Poredak(a, b, c)

  cout<< "Brojevi su uzlazno sortirani;

else

  cout<< "Brojevi nisu uzlazno sortirani";

eksplicitno ti se u zadatku traži baš bool funkcija, baš ona vraća true ili false vrijednost,

može se napraviti da int funkcija vraća vrijednost 0 ili 1, ali to nema smisla raditi u C++

Nije C++, već C, ali jel mi netko može ovo pogledati i ispraviti me?

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>

typedef struct {
    char naziv[31];
    int cijena;
} automobil;

void ucitaj(automobil a){
    printf("Ucitaj naziv: \n");
    scanf("%[^\n]", a.naziv);
    printf ("Ucitaj cijenu: \n");
    scanf("%d", &a.cijena);
}

void ispisi(automobil a){
    printf("%s, %d, \n", a.naziv, a.cijena);
}

int main()
{
    automobil *auti;
    int n, i;

    printf("Ucitaj n:\n");
    scanf("%d", &n);

    auti = (automobil *)malloc(n*sizeof(automobil));

    for(i = 0; i < n; i++) ucitaj(auti[i]);
    for(i = 0; i < n; i++) ispisi(auti[i]);

    return 0;
}

Program bi trebao dakle, učitavati ime i cijenu n automobila. To se sprema u strukturu. E sad, muči me ova f-ja ucitaj (namjerno sam to napravio u posebnoj f-ji, baš zato da naučim kak to izvesti), ne radi kak bi trebalo. U čemu je problem točno?

Ovako radi, skužit ćeš iz koda gdje je bio problem:

#include <stdio.h>
#include <stdlib.h>

typedef struct {
    char naziv[31];
    int cijena;
} automobil;

void ucitaj(automobil* a, int n){
    int i;
    for(i=0; i<n; i++) {
    printf("Ucitaj naziv: \n");
    scanf("%s", a[i].naziv);
    printf ("Ucitaj cijenu: \n");
    scanf("%d", &a[i].cijena);
    }
}

void ispisi(automobil* a, int n){
    int i;
    for(i=0; i<n; i++)
       printf("%s, %d, \n", a[i].naziv, a[i].cijena);
}

int main()
{
    automobil *auti;
    int n, i;

    printf("Ucitaj n:\n");
    scanf("%d", &n);

    auti = (automobil *)malloc(n*sizeof(automobil));

    ucitaj(auti, n);
    ispisi(auti, n);

    free(auti);

    return 0;
}

Ma dovoljno je prenijeti polje tipa automobil i uz to index polja u funkciju i tamo preko petlje učitati.

dakle

void ucitaj(automobil* a, int n)

poziv izgleda:

ucitaj(auti, n)

radi preglednosti petlju za upis i ispis opaliti u funkciji.