Profesor Dariusz Jemielniak i dr. Malgorzata Ciesielska tijekom godine dana razgovarali su s 50 studenata s jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta, Harvarda. Njihovi ispitanici bili su redom studenti magistarskog studija međunarodnog prava, programa koji je vrlo cijenjen i težak, a za pristup zahtijeva kako vrhunske ocjene i diplomu iz prava, tako i iskustvo u struci. Ispitanici su, dakle, bili prilično ugledna i informirana skupina.

Cilj istraživača bio je saznati što ovi studenti i pravnici misle o digitalnom piratstvu, tj. kakva je njihova percepcija besplatnog dijeljenja digitalnog sadržaja. Suprotno uvriježenom mišljenju da su pravnici vrlo striktni kad je riječ o pravu i zakonima, ovo istraživanje pokazalo je da oni ipak imaju nešto blaži pogled na kršenja digitalnih autorskih prava, zaključili su autori istraživanja.

Piratstvo je moralno prihvatljivo

Prema njihovoj kvalitativnoj studiji, provedenoj na temelju 50 dubinskih intervjua s pravnicima s Harvarda, digitalno je piratstvo prihvatljiv oblik ponašanja. Ispitanici smatraju da je ono fer, pogotovo ako se sadržaji dijele među prijateljima i u nekomercijalne svrhe. Piratstvo nije krađa, prevladavajuće je mišljenje ovih pravnika.

Neki od njih izrazili su i stav da ljudi koji pribjegavaju digitalnom piratstvu inače druge zakone ne krše, jer se piratstvo većini čini moralno prihvatljivijim od drugih oblika krađe (sjetimo se samo oglasa "ne biste downloadali auto" koji je pokušao izjednačiti "krađu" kopije filma i automobila).

"Iako možda jest ilegalno, raširena je percepcija da to nije krađa, pa nekima nije problem o tome pričati u profesionalnom okruženju: s klijentima sam pričao o tome kako sam skinuo i gledao neke TV emisije", kazao je jedan od ispitanika. "Kada bih zvao policiju svaki puta kad netko gleda piratske filmove, ne bih imao prijatelja", izjavio je drugi. "Dvjesto dolara za udžbenik je potpuno ludo. Kada bi bilo izbora, da ih netko prodaje piratske, kupio bih takve", kaže treći.

Na temelju podataka koje su dobili, istraživači su zaključili da je pravni okvir za zaštitu autorskih prava zastario, tj. da ga u digitalnom dobu nije moguće provoditi kako je zamišljeno. Uobičajena percepcije fiksne cijene za digitalni sadržaj također ne "drži vodu" u moderno vrijeme, pa je sigurno da postoji prostor – u poslovnom, pravnom i društvenom okruženju – da se paradigma zaštite autorskih prava iz korijena izmijeni, zaključak je studije objavljene u časopisu Journal of the Association for Information Science and Technology.