The Mental State of the World Report godišnja je publikacija Global Mind Projecta, prethodno znanog kao Mental Health Million Project. Ovaj izvještaj o mentalnom stanju svijeta nudi nam uvid u razvoj mentalnog zdravlja globalne populacije spojene na Internet i baziran je na pola milijuna odgovora iz 71 zemlje na 13 jezika: engleskom, španjolskom, francuskom, arapskom, europskom i brazilskom portugalskom, njemačkom, svahiliju, hindu, talijanskom, ruskom, hebrejskom i pojednostavljenom kineskom.

Hrvatska izvan fokusa

 Hrvatska, kao i zemlje iz njenog okruženja nisu bile predmet ovog istraživanja.

U fokusu četvrtog godišnjeg izvještaja o mentalnom stanju korisnika Interneta našao se jedan, čini se, ključni trend: suprotno očekivanjima, dramatičan pad mentalnog zdravlja koji se dogodio između 2019. i 2020. i nastavio u 2021. kroz pandemiju kovida i dalje traje bez znakova oporavka. Podaci pokazuju da je globalno smanjeno mentalno zdravlje izgleda postalo "novo normalno". 

Mjerenje mentalnog zdravlja

Projekt je usklađen s definicijom mentalnog zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja govori o sposobnosti pojedinca da se nosi s normalnim stresovima i životnim poteškoćama i produktivno pridonosi društvu. Projekt stoga ne daje informacije o tradicionalnim pogledima na sreću ili životno zadovoljstvo, već pruža sveobuhvatniju i ekonomski relevantniju perspektivu kroz širinu emocionalnih, društvenih i kognitivnih sposobnosti.

Projekt koristi Kvocijent mentalnog zdravlja (MHQ) koji bilježi percepcije 47 aspekata mentalnih sposobnosti i odražava osjećaj pojedinca o tome kako njegovo unutarnje stanje utječe na njegovu sposobnost funkcioniranja. Na ljestvici od mogućih 300 bodova, prosječni MHQ iznosio je 65: pritom je, pokazuje izvještaj, 27% ispitanika nazadovalo i bilo u problemima, dok je njih 38% bilo uspješno ili napredovalo, što odgovara rezultatima lanjskog istraživanja. Podaci pokazuju i da je zaustavljen pad mentalnog zdravlja uočen tijekom pandemije, ali i da je izostao oporavak na razine prije pojave kovida.

Globalni trendovi

Najistaknutiji i najtrajniji trend je smanjenje rezultata MHQ-a u mlađim dobnim skupinama. Ovaj trend je očit od Afrike i Azije do Europe do Amerike. Ti podaci značajno odstupaju od trendova mjerenih prije 2010., kad su mlađe dobne skupine uvijek imale najbolje rezultate u anketama o sreći i raspoloženju.

U osam zemalja engleskog govornog područja najveći pad mentalnog zdravlja zabilježen je upravo u mlađim dobnim skupinama, u dobi od 18 do 34 godine, i to između 42. i 50 MHQ bodova ili 14-17% ljestvice. Nasuprot tome, oni stariji od 65 godina nisu zabilježili veliki pad u tom razdoblju. 

Najbolji i najgori

Dominikanska Republika, Šri Lanka i Tanzanija nalaze se na vrhu ljestvice s MHQ rezultatima većim od 88. Brazil, Južnoafrička Republika, Ujedinjeno Kraljevstvo i Uzbekistan nalaze se pak na dnu ljestvice, s rezultatima MHQ-a u rasponu od 48 do 53. Ukupno gledano, latinoameričke zemlje španjolskog govornog područja zauzimale su gornju polovicu ljestvice, dok su južna Azija u kojoj se govori engleski jezik, središnja Azija u kojoj se govori ruski i zemlje središnje anglosfere zauzimale donju trećinu.

U samo devet zemalja uočen je rast ili pad u rezultatima MHQ-a veći od dva posto u usporedbi s prošlom godinom, a ta promjena nigdje nije veća od 2,9%. Statičan je i postotak broja ljudi koji se žale na mentalne probleme; promjena veća od 1,5 posto primijećena je u samo tri zemlje.

4. Šest dimenzija mentalnog zdravlja

Global Mind Project nudi i indekse različitih dimenzija mentalnog zdravlja koji se odnose na specifične aspekte mentalnih funkcija. To uključuje "društveno ja", "raspoloženje i perspektivu", "prilagodljivost i otpornost", "poriv i motivaciju", "kogniciju" te "povezanost uma i tijela".

Prilagodljivost i otpornost te poriv i motivacija, čini se, najmanje muče korisnike Interneta. No, problemi nastaju kad treba ocijeniti vlastito raspoloženje i perspektive te "društveno ja". Tanzanija i Dominikanska Republika pokazuju najbolje rezultate, a iznad prosjeka su i stanovnici Mozambika, Jordana, Jemena i Saudijske Arabije. S druge strane u odnosu na druge slično rangirane zemlje, problem "društvenog ja" posebno je istaknut u Singapuru, Ekvadoru, Moldaviji i Belgiji.

Poriva i motivacije nedostaje korisnicima Interneta u Ujedinjenom Kraljevstvu, Irskoj i Australiji, ali ne i korisnicima Interneta u Boliviji, Indiji, Pakistanu i Kazahstanu. Slično tome, ocjena vlastite prilagodljivosti i otpornosti bila je u Kanadi, Njemačkoj, Irskoj, Australiji, Južnoj Africi i Ujedinjenom Kraljevstvu niža nego u drugim slično rangiranim zemljama. Stanovnici Sjedinjenih Država loše povezuju um i tijelo, a to bolje nego drugima uspijeva Indijcima, Pakistancima i stanovnicima Bolivije.

Loš utjecaj pametnih telefona  

Jedan od ključnih nalaza ovog globalnog istraživanja tiče se dobi u kojoj dijete dobiva svoj prvi pametni telefon. Na uzorku od 27.969 ispitanika pokazalo se kako je mentalno zdravlje pripadnika prve generacije rođene u svijetu pametnih telefona i društvenih mreža to lošije što su bili mlađi kad su dobili prvi pametni telefon.

Na primjer, 74% ispitanika u dobi od 18 do 24 godine, koji su svoj prvi pametni telefon dobili sa šest godina, ima MHQ rezultate koji ukazuju na probleme. Taj postotak pada na 61% kod onih koji su prvi smartfon dobili u desetoj godini te na 52% kod onih koji su ga dobili s 15 godina. Učinci posjedovanja pametnog telefona u mladoj dobi posebno su izraženi u dimenziji "društvenog ja" i dovode do simptoma poput suicidalnih misli, osjećaja odvojenosti od stvarnosti i agresije prema drugima. 

Slična uzročno-posljedična veza uočena je kod smanjenih obiteljskih veza, ali i konzumacije ultraprerađene hrane i njenog utjecaja na simptome depresije te emocionalne i kognitivne kontrole. 

Obeshrabrujuća slika 

Nedostatak oporavka u svim dobnim skupinama nudi obeshrabrujuću sliku i otvara neka važna pitanja o preostalom utjecaju pandemije, kažu istraživači. Jesu li njegovi psihološki učinci, djelomično uzrokovani društvenim distanciranjem i izolacijom, možda trajni? Ili su nas promjene u načinu života i rada te povećanje postojećih navika poput rada na daljinu, online komunikacije, konzumacija ultraprerađene hrane ili korištenja plastike za jednokratnu upotrebu, kumulativno gurnule u prostor lošijeg mentalnog zdravlja?

Treba nam shvatiti zašto nema oporavka, kažu autori istraživanja. Pomirimo li se s ovakvim stanjem i prihvatimo li zdravo za gotovo činjenicu da je naše mentalno zdravlje sada lošije nego prije i ne učinimo li ništa da se situacija popravi, to bi, upozoravaju, moglo imati katastrofalne posljedice po čovječanstvo.