Slušanje snimljene glazbe potiče emocionalne i imaginativne procese u mozgu. Ali što se događa kada glazbu slušamo u živom okruženju; na glazbenom festivalu, u operi ili narodnjačkom klubu? Reagiraju li naši mozgovi drugačije ovisno o tome je li glazba koju slušamo uživo ili je ranije snimljena? 

Švicarski eksperimet

Neuroznanstvenici Sveučilišta u Zürichu istražili su učinke glazbe, slušane uživo i sa snimaka, na emocionalne procese u ljudskom mozgu. Magnetskom rezonancijom izmjerili su aktivnosti u lijevoj amigdali 27 slušatelja i svirača u stvarnom vremenu. Studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazala je da su emocije koje prate živu glazbu izazvale mnogo veću i dosljedniju aktivnost u amigdali nego snimljena glazba. 

Snažna sinkronizacija između subjektivnog emocionalnog doživljaja i slušnog moždanog sustava koji procjenjuje glazbu prema njezinoj akustičkoj kvaliteti uočena je samo kada je publika slušala izvedbu uživo. Štoviše, samo je živa glazba pokazala snažnu i pozitivnu spregu između značajki glazbene izvedbe i aktivnosti mozga kod slušatelja, uočili su istraživači.

Utjecaj žanrova na mozak

Istraživače Sveučilišta u Malagi zanimalo je pak kako na mozak utječe glazba različitih žanrova, neovisno o tome izvodili se uživo ili s medija. Uz pomoć umjetne inteligencije oni su klasificirali električne signale koji se javljaju u mozgu, razlikujući ih prema tome je li ono što se čuje melodija ili glas i sviđa li se ili ne sviđa ono što se percipira kroz uho. Da bi to postigli, oni su u časopisu Neural Computing and Applications predstavili shemu karakterizacije aktivnosti mozga na temelju odnosa između električnih signala detektiranih na različitim mjestima s pomoću elektroencefalografije i njihove klasifikacije binarnim i multi-klasnim testom.

Prvi koristi zadatke s jednostavnim algoritmima koji razlikuju izgovoreni glas i glazbu. Drugi analizira reakcije mozga kada slušamo pjesme različitih glazbenih žanrova: balade, klasiku, metal, reggaeton... Dobiveni podaci trebali bi, kažu, omogućiti razvoj boljih aplikacija za generiranje glazbenih playlista ovisno o ukusu ili individualnim potrebama.

Elektronska glazba mijena stanje svijesti

Na Sveučilištu u Barceloni još su više suzili područje pa su ispitali neurološke implikacije različitih žanrova isključivo elektronske glazbe, od housea, trancea i acida, do dubstepa i hardcore techna. Ispitanicima su puštali šest jednominutnih isječaka na 99, 135 i 171 BPM-a, a pjesme su uključivale "Endless Horizons" Dhamike, "Mind Expander" Audiomatice i "Audioslave" Vertexa.

Reakcije su elektroencefalografijom, metodom koja bilježi  "spontanu električnu aktivnost mozga" putem elektroda pričvršćenih na tjeme. To im je dalo uvid u promijenjeno stanje svijesti (ASC) slušatelja, labavo definirano kao bilo koje stanje koje se "značajno razlikuje od normalnog budnog stanja", a može biti uzrokovano i korištenjem rekreacijskih droga, iskustvom traume ili lijekovima.

Nalazi su pokazali da se moždana aktivnost sudionika jasno sinkronizirala s ritmovima koje su čuli. Zanimljivo, što je ritam bio sporiji to je "osjećaj jedinstva" bio veći, pokazali su nalazi objavljeni na bioRxivu.  

Glazba kao terapeutsko sredstvo

Lani je objavljeno da 93% mladih glazbene tekstove tretira kao "terapeutsko sredstvo"  a nedavna  studija kanadskog Sveučilišta McGill otkrila je da emocionalni odgovori generirani slušanjem glazbe od koje se "naježite" mogu ublažiti bol. Stoga ne treba čuditi da je kolegij "Glazba i mozak" jedan je od najslušanijih predmeta na Sveučilištu središnje Floride (UFC) koji već skoro dva desetljeća vode neuroznanstvenik Kiminobu Sugaya i violinistica Ayako Yonetani. Oni istražuju kako glazba utječe na funkciju mozga i ljudsko ponašanje, smanjenje stresa, boli i simptoma depresije, ali i poboljšanje kognitivnih i motoričkih vještina, prostorno-vremenskog učenja i neurogeneze, odnosno sposobnosti mozga da proizvodi neurone.

Sugaya i Yonetani uče kako ljudi s neurodegenerativnim bolestima poput Alzheimerove i Parkinsonove također pozitivno reagiraju na glazbu. Dosadašnja istraživanja pokazala su da takvim bolesnicima oči zasjaje kad im se pusti njihova omiljena glazba, bez obzira radi li se o rock 'n' rollu, jazzu, hip-hopu ili klasici; počinju se kretati, a ponekad i zapjevaju, a taj učinak traje desetak minuta nakon što glazba prestane svirati. 

Stimulacija mozga notama

Malo je stvari koje stimuliraju mozak kao što to čini glazba, zaključuju i medicinari Sveučilišta Johnsa Hopkinsa. Istraživanja su naime pokazala da slušanje glazbe može smanjiti tjeskobu, krvni tlak i bol te poboljšati kvalitetu sna, raspoloženje, mentalnu budnost i pamćenje. Do tog su zaključka došli nakon što su nagovorili desetke džezista i repera da improviziraju dok leže unutar fMRI (funkcionalne magnetske rezonancije) stroja kako bi promatrali i vidjeli koja to područja mozga svijetle.

Istraživači Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu čak su razvili preciznu kartu onoga što se događa u moždanoj kori kad netko čuje melodiju. Njihova studije, objavljena u časopisu Science Advances, odgovara na pitanja o tome kako se melodija obrađuje u slušnom korteksu mozga. 

Prednosti muziciranja

No, nije riječ samo o slušanju; i sviranje instrumenta direktno je povezano s boljim zdravljem mozga kod starijih osoba, pokazalo je istraživanje Sveučilišta Exeter, uključenog u masovni projekt PROTECT koji istražuje učinak sviranja glazbenog instrumenta ili pjevanja u zboru na zdravlje mozga. 

Nalazi pokazuju da je sviranje glazbenog instrumenta, posebice klavira, povezano s poboljšanim pamćenjem i sposobnošću rješavanja složenih zadataka. Rad također sugerira da je pjevanje također bilo povezano s boljim zdravljem mozga, iako to također može biti posljedica društvenih faktora poput samog članstva u zboru ili grupi. U svakom slučaju, muziciranje bi, kažu istraživači, mogao biti način da se što bolje iskoriste kognitivne rezerve mozga.