OnePlusova priča započinje prije pet godina, kad je tvrtka predstavila svoj prvi mobitel, OnePlus One. On je pažnju privukao neobično agresivnim nastupom na mobitelaškoj sceni, gdje su u to vrijeme dominirali Samsung, HTC, Sony i Apple. Ako ste vjerovali OnePlusovom marketingu, koji ga je nazvao "2014 Flagship Killerom", radilo se o mobitelu s performansama u rangu (ili iznad!) najboljih tadašnjih konkurenata, poput Samsung Galaxyja S5, HTC Onea M8 i Sony Xperie Z3, ali s djelićem njihove cijene. Dok su nas veliki proizvođači za svoje modele derali s cijenama od 600-700 eura, OnePlus je za One tražio manje od polovice tog iznosa.

Ista ta filozofija nastavila se sa svakim sljedećim OnePlusovim mobitelom, premda je kroz godine postajalo sve teže ignorirati činjenicu da im cijena iz iteracije u iteraciju neumoljivo raste. Vrhunac je dosegnut ove godine, izlaskom OnePlusovog najnovijeg uređaja, nazvanog 7 Pro. Njegova cijena započinje od 700 eura, koliko stoji varijanta sa 6 GB RAM-a i 128 GB memorije, a seže sve do 820 eura - toliko ćete morati ispljunuti za model s 12 GB RAM-a i 256 GB memorije. Postoji još jedan, srednji izbor, koji zapravo ima "najpovoljniji" omjer cijene i memorije: košta 750 eura, a donosi 8 GB RAM-a i 256 GB skladišnog prostora.

S cijenom od 700, 750 ili 820 eura, OnePlus 7 Pro više ni slučajno ne bismo nazvali "flagship killerom", barem kad je cijena u pitanju. Jednostavno bismo ga nazvali - flagshipom. Riječ je u uređaju koji je postao ono protiv čega se dugi niz godina borio: skup, ali izvanredan mobitel, u svakom aspektu ispoliran do visokog sjaja i u nekim elementima bolji od ijednog drugog trenutačno dostupnog modela. Istina, budući da konkurentski modeli najvišeg kalibra danas uredno probijaju granicu od 1.000 eura, OnePlus 7 Pro se još uvijek može nazvati "jeftinijim flagshipom", ali svejedno smatramo neumjesnim aludirati da je uređaj iz ove cjenovne kategorije jeftin. Osobito kad imamo na umu da postoje best buy favoriti kao što su Xiaomi Mi 9, Asus ZenFone 6 i nadolazeći Redmi K20 (duhovni nasljednik Pocophonea F1).

• +1

Za potrebe ovog testa, kupili smo srednji model OnePlusa 7 Pro, onaj s 8 GB RAM-a i 256 GB memorije. Naručili smo ga izravno s OnePlusove trgovine, u boji Mirror Gray. Slanje u Hrvatsku je besplatno (točnije, uključeno je u cijenu uređaja), obavlja se preko DHL-a, a paket stiže iz Poljske, stoga nema bojazni od carinskih ili ikakvih drugih dodatnih troškova. Vrijedi spomenuti da smo mobitel čekali svega 20 sati – toliko je vremena proteklo od unosa broja kreditne kartice na OnePlusovom webu, do trenutka kad je DHL-ov kurir ušetao u našu zagrebačku redakciju.

Dizajn i konstrukcija

Pomalo neočekivano, dizajn i konstrukcija će za mnoge korisnike biti najkontroverzniji aspekt OnePlusa 7 Pro te glavni razlog zašto bi mogli odustati od kupnje. Naime, radi se o doista golemom i prilično teškom mobitelu, jednom od najvećih na tržištu. Ako se prebacujete s nekog drugog gigantskog mobitela, kao što je Samsung Galaxy Note 9, tada nema problema – OnePlus 7 Pro gotovo je identičnih gabarita. To, međutim, znači da je veći od Galaxyja S9+/S10+, iPhonea XS Max, Huaweija P30 Pro, prethodnih OnePlusovih modela te svih drugih konkurentskih mobitela najviše klase. U slučaju da ste dosad koristili kompaktniji mobitel, kao što su "obični" Galaxy S9/S10 ili, poput autora ovih redaka, Essential Phone, tada vam predstoji nekoliko dana ili tjedana akomodacije, uz nepredvidljive rezultate – možda se naviknete, a možda vaš OnePlus 7 Pro završi u oglasniku. Onaj tko u startu znade da ne želi velik mobitel, o OnePlusu 7 Pro neka ni ne razmišlja. Kako biste stekli relativno dobar dojam o razlici u gabaritima između vašeg trenutačnog mobitela i OnePlusa 7 Pro, sugeriramo da svratite na stranice PhoneArene i upišete naziv svojeg uređaja, nakon čega ćete vidjeti kako se on u širini, visini i debljini odnosi prema OnePlusu 7 Pro. Za primjer, evo usporedbe sa Samsungovim Galaxyjem S10.

Samoj kvaliteti konstrukcije nema se što prigovoriti. Aluminijski kostur sprijeda i straga je prekriven Corning Gorilla Glassom, a svi spojevi su čvrsti i precizni. OnePlus 7 Pro u ruci doista djeluje poput mobitela od 700 eura te se u tom smislu s lakoćom nosi s najboljim uređajima na tržištu. Staklena poleđina sa sobom donosi sklonost packanju, nakupljanju prašine i svim ostalim oblicima prljanja, ali i zastrašujuću sklizavost uređaja. Odložite li ga na išta što nije potpuno ravno, on će neminovno nakon nekog vremena završiti na podu. Korištenje futrole, poput priložene prozirne, ili barem skina, praktički su obavezni. Pridodamo li prljanju i sklizavosti neugodan podatak da OnePlus 7 Pro ne podržava bežično punjenje, što bi bio jedini čvrsti razlog da njegova pozadina bude staklena, stava smo da je uređaj straga trebao biti metalan, a ne ostakljen.

Zaobljene stranice mobitela, ali i zaobljeni ekran (takozvana "2D" izvedba, nalik onoj kod, primjerice, Galaxyja S10), čine ga vizualno skladnim i monolitnim, premda relativno bezličnim. Dok počiva na stolu, OnePlus 7 Pro ni po čemu se ne razlikuje od bilo kojeg drugog modernog mobitela visoke klase. Ovo ponajviše vrijedi za boju Mirror Gray, u kojoj smo ga nabavili. Treba kazati da ona nije onoliko tamna koliko se doima na OnePlusovim službenim fotografijama, osobito kad se uređaj promatra na danjem svjetlu. Tada je mnogo više siv nego crn. Upečatljiviji dojam ostavlja boja Nebula Blue, ali ona dolazi s višom cijenom, budući da se nudi samo u 8/256 GB i 12/256 GB varijantama uređaja. Treća dostupna boja, Almond, uvjerljivo je najružnija, a dostupna je samo u 8/256 GB kombinaciji RAM-a i skladišnog prostora.

Što se vodootpornosti tiče, valja istaknuti da OnePlus nije htio platiti službenu IP certifikaciju, navodno jer bi ona osjetno povećala cijenu uređaja, ali na više mjesta suptilno sugerira da je 7 Pro posve zapečaćen (čak i sa isukanom prednjom kamerom), stoga možete bez bojazni pokisnuti, pasti u bazen ili naručiti pizzu dok se tuširate. Ipak, ako do eventualnog kvara uređaja dođe zbog djelovanja tekućine, standardno jamstvo vam to neće pokriti – to je ta "začkoljica" u izostanku prave IP certifikacije.

Ergonomija

S obzirom na gigantske gabarite, ergonomija nije jaka strana ovog mobitela. OnePlus je, doduše, odradio solidan posao s razmještajem tipki – metalna tipka Power,  smještena na desni na bok, taman je toliko visoko da se pritišće bez kvrčenja ili istezanja palca. Bez problema se koristi i OnePlusov standardni klizač (također metalni), postavljen iznad tipke Power. Pomoću njega možemo brzopotezno aktivirati neki od tri profila zvuka – bešumni, glasni ili vibrirajući. Tipke za glasnoću zvuka na lijevom su boku te će vam definitivno trebati druga ruka da biste ih dohvatili i koristili – mobitel je toliko širok da kažiprst desne ruke nema potreban "domet".

Korištenje uređaja s jednom rukom je naporno, budući da se gornja četvrtina ekrana ne može doseći bez pomicanja čitavog dlana – palac jednostavno nije moguće toliko istegnuti, čak ni ako imate dlanove poput drvosječe. Svjestan ovog problema, OnePlus je u dodao neke zgodne mogućnosti, poput one da traku s notifikacijama spustimo povlačenjem prsta po sredini ekrana, dakle bez potrebe da ih povlačimo s gornjeg ruba ekrana. Simpatično, ali ipak nedovoljno dobro da bi drastično poboljšalo ergonomiju uređaja, prema kojoj se OnePlus 7 Pro ni izdaleka ne može mjeriti s jednim Samsung Galaxyjem S10 i drugim, kompaktnijim konkurentima.

Ekran

Ako su fizički gabariti i, posljedično, ergonomija dva aspekta koja će vas potencijalno odvratiti od OnePlusa 7 Pro, tada je njegov ekran killer feature radi kojeg nećete razmatrati nijedan drugi mobitel. Bez imalo suzdržavanja možemo ustvrditi kako se radi o najboljem ekranu koji se ikad pojavio na nekom mobitelu, a ujedno i ekranu koji, nadamo se, postavlja novi standard za nadolazeće modele visoke klase. Radi se o takozvanom Fluid AMOLED-u, dijagonale 6,67 inča, omjera stranica od 19,5:9 i nativne rezolucije od 1.440x3.120 piksela, koja daje ekstremno visoku gustoću piksela od 516 PPI. Riječ "Fluid" naznačuje nedvojbeno najvažniju specifikaciju ovog ekrana, a ujedno i glavni razlog zašto OnePlus 7 Pro ostavlja dojam najbržeg mobitela na svijetu – umjesto uobičajenih 60, ekran se osvježava 90 puta u sekundi. OnePlus nije prvi predstavio mobitel s 90-hercnim ekranom: Asus ROG Phone i Nubia Red Magic 3 također imaju 90-hercni AMOLED panel, a Razer Phone 2 i Sharp Aquos 3 raspolažu 120-hercnim IGZO ekranom. Međutim, OnePlus ga je prvi upakirao u ovako privlačan paket, u kojem je ekran sve i jedino što korisnik vidi. Ekran OnePlusa 7 Pro, naime, nema usjekline (notch), rupe (punch hole) ni ikakve druge distrakcije, koju proizvođači implementiraju kako bi imali kamo postaviti prednju kameru. Gotovo nema ni rubova, ni sa jedne od četiri strane, stoga baš ništa ne remeti iskustvo korištenja zaista vrhunskog ekrana ovog mobitela. Koji je konkretan utjecaj frekvencije osvježavanja od 90 Hz, podrobnije ćemo analizirati u opisu performansi.

Ugrađeni AMOLED panel ima svjetlinu u rasponu od 2 do vršnih 416 cd/m², kojom se uspješno pokrivaju svi načini korištenja – od onog na jakom danjem svjetlu, gdje ćete svjetlinu držati blizu maksimuma, do surfanja iz kreveta, prije spavanja, kad je ovoliko niska svjetlina poželjna zbog manjeg naprezanja očiju i neometanja osobe s kojom dijelite krevet. Dubina crne boje je izvrsna, a prikaz svih ostalih boja, kao i njihovih tonova, izrazito bogat, oku ugodan, ali i – prilagodljiv. Prokopate li po softverskim izbornicima, dospjet ćete do kategorije Screen Calibration, gdje OnePlus nudi nekolicinu profila s različitim pokrivenostima prostora boja i drugačijim balansima bijele boje. Dva osnovna profila su Vivid i Natural, a odaberete li Advanced, moći ćete dalje birati između AMOLED Wide Gamut, sRGB i Display P3. Osim toga, za sve tri postavke unutar kategorije Advanced klizačem se može namještati temperatura boja, čime se slika čini toplijom (žućkastijom) ili hladnijom (plavkastom). Mogli bismo lamentirati o profilu i postavkama s najpreciznijom interpretacijom boja, no sugeriramo vam da se poigrate sa svime ponuđenim te pronađete ono što vašim očima najbolje odgovara. Primjerice, ljubitelji Samsungovih ekrana naginjat će prema hladnijim bojama te je lijepo znati da se ekran OnePlusa 7 Pro dade konfigurirati na način da vjerno reproducira upravo takav prikaz.

Koristite li mobitel za ozbiljnije gledanje videa, razveselit će vas podatak da je podržan HDR10+.

Performanse

Hardverske specifikacije OnePlusa 7 Pro izvanredne su. Qualcommovom Snapdragonu 855 pridruženo je, ovisno o varijanti, 6, 8 ili 12 GB RAM-a te 128 ili 256 GB UFS 3.0 flash memorije. To ga čini prvim komercijalno dostupnim mobitelom na svijetu s UFS 3.0 memorijom, najbržom koja trenutačno postoji. Samsung Galaxy Fold ga je u tome, strogo gledajući, preduhitrio, no kako je taj uređaj u prvim recenzijama uništen, metaforički i doslovno, još uvijek nije službeno pušten u prodaju.

Impresivan je to hardver, koji s neviđenom lakoćom izlazi na kraj sa apsolutno svime s čime biste se na mobitelu mogli baviti, uključujući igranje najzahtjevnijih igara. Sve to odvija se bez drastičnog zagrijavanja bilo kojeg dijela uređaja, premda to ne čudi, kad uzmemo u obzir koliko je njegovo kućište gabaritno. OnePlus 7 Pro prilikom svakodnevnog korištenja ostavlja dojam najbržeg mobitela na svijetu. Gotovo se sve na njemu događa praktički trenutačno, savršeno glatko i bez neshvatljivog povremenog trzuckanja, karakterističnog za gotovo sve mobitele s Androidom. Pomislili biste da je tome tako zbog ekstremno snažnog čipa i – bili biste u krivu. Za percepciju izvanredne brzine i fluidnosti ovog mobitela najzaslužniji je upravo njegov 90-hercni AMOLED ekran. Efekt je sličan kao kad se s klasičnog, 60-hercnog računalnog monitora prijeđe na monitor s visokom frekvencijom osvježavanja. Odjednom čak i najelementarnije stvari, poput scrollanja kroz homescreenove i ladicu s aplikacijama, ili spuštanja trake s notifikacijama i toggleovima, postaju nevjerojatno glatke. U prvih nekoliko dana korištenja ovog uređaja u više smo se navrata uhvatili da besciljno putujemo između ekrana, spuštamo statusnu traku i surfamo kroz sistemske izbornike, zadivljeni brzinom i fluidnošću svake od tih radnji. Kad smo se nakratko vratili na mobitel sa Snapdragonom 835 i 60-hercnim ekranom, koji nam se do prije početka testiranja OnePlusa 7 Pro doimao vrlo brzim, dojam je bio grozomoran. Na blagodati 90-hercnog ekrana vrlo se lako naviknuti, a povratak na klasične ekrane mobitela unutar par dana postaje krajnje neugodan. Srećom, za pretpostaviti je da će se povišena frekvencija osvježavanja ubrzo nametnuti kao standard za mobitele više klase, budući da će OnePlusovi brojni konkurenti biti itekako motivirani da ekran ne bude aspekt u kojem njihovi uređaji zaostaju.

Da je spuštanje na 60-hercno osvježavanje smjesta uočljivo, shvatit ćete i prilikom korištenja nekih aplikacija, u kojima OnePlus 7 Pro automatski spušta frekvenciju osvježavanja na 60 Hz, poput Facebooka, Instagrama i nekih internetskih preglednika. Nejasno je zašto se ovo događa te se gotovo sigurno radi o softverskom bugu, koji će u narednim tjednima biti ispravljen. Autori aplikacija koje uredno rade na 90 Hz kažu da nisu morali učiniti ništa posebno da bi se one tako ponašale pa je za pretpostaviti da problem postoji s OnePlusove strane. Pretpostavljamo da je usko povezan s mogućnošću ekrana da automatski spusti frekvenciju osvježavanja prilikom gledanja videa (i telefoniranja), budući da tada od 90-hercnog osvježavanja nemamo nikakve koristi, a dodatno je opterećenje za bateriju.

Potencijalni kupci vjerojatno će se zapitati koju varijantu mobitela da kupe, točnije, je li im dovoljna najjeftinija, sa 6 GB RAM-a i 128 GB prostora za pohranu. U problematiku skladišnog prostora nećemo ulaziti – sami ćete znati je li vam 128 GB dosta ili ne. Ono što svakako možemo kazati jest da na tvornički Android i 130 instaliranih aplikacija, među kojima nema igara, otpada oko 31 GB prostora. Sve ostalo slobodni ste potrošiti na fotografije, videe, glazbu i druge tipove datoteka. Za nekoga tko glazbu i video streama s mrežnih servisa, 128 GB prostora bit će više nego dovoljno. Što se RAM-a tiče, tu su stvari nešto zamršenije. Otključate li izbornik Developer Options, u njemu ćete pronaći sekciju Memory, gdje se prati prosječna potrošnja memorije u vremenskim intervalima od 3, 6, 12 ili 24 sata. U našem slučaju smo u 24 sata u prosjeku trošili 5,3 GB RAM-a. Drugim riječima, najjeftiniji OnePlus 7 Pro, onaj sa 6 GB RAM-a, bio bi nam dostatan, ali varijanta s 8 GB RAM-a predstavlja sigurniji zalog za budućnost. Ako možete navući još tih 50 eura, koliko je ona skuplja od 6-gigabajtne, svakako to učinite. Imajte na umu da ćete za razliku u cijeni dobiti i dvostruko više memorije za pohranu podataka.

Stražnje kamere

Na poleđini OnePlusa 7 Pro, na blago izbočenom "otoku", vertikalno su poredane tri kamere. Glavna kamera (srednja u nizu) koristi Sony IMX586 senzor, isti kakav se nalazi u, primjerice, Xiaomiju Mi 9 i Honoru View 20. Ima otvor blende f/1.6, veličinu piksela od 0,8 µm i maksimalnu rezoluciju od 48 MP. Doduše, samo je u načinu snimanja Pro moguće dobiti fotografije u punih 48 megapiksela. Kod fotografiranja pri automatskim postavkama kamera primjenjuje takozvani pixel binning, tehniku koja grupira podatke s četiri piksela u jedan, s ciljem poboljšanja općenitih performansi, osobito prilikom fotografiranja u mračnijim uvjetima. Glavna kamera je optički stabilizirana te ima laserski/PDAF autofokus. Fotografije koje proizvodi izgledaju lijepo, s prirodnim bojama, bez pretjerane saturacije, te s vrlo zadovoljavajućom količinom detalja i dobrim dinamičkim rasponom. OnePlusov algoritam za obradu podataka sa senzora nije pretjerano agresivan - nema ekstremnog umjetnog izoštravanja ni zaglađivanja šuma, tako da vam fotografije ni povećane neće izgledati kao da su naslikane vodenim bojama, što je boljka nekih konkurenata (Samsung Galaxy S10, primjerice). Ono što konkurencija radi bolje jest fokusiranje. Prepustite li ga kod OnePlusa 7 Pro automatici, povremeno ćete dobivati fotografije s čudno odabranom točkom fokusiranja. To stvara neugodan osjećaj da se ne možete posve pouzdati u glavnu kameru ovog mobitela i tjera vas na jednu od dvije stvari - ručni odabir točke fokusa, ili uzimanje većeg broja fotografija istog kadra, u nadi da će barem jedna od njih biti ispravno fokusirana. Naravno, OnePlus najavljuje nadogradnje aplikacije za fotografiranje, u kojima bi sve to trebalo biti poboljšano - živi bili pa vidjeli. Razgledajte galeriju fotografija načinjenih glavnom kamerom.

• +9

Za noćno snimanje, OnePlus je u aplikaciju za fotografiranje ugradio način Nightscape, koji funkcionira na način da kamera okida više fotografija i spaja ih u jednu, nastojeći iz kadra izvući više svjetla. Premda ćete definitivno dobiti svjetlije fotografije, dojma smo da se na softverskoj optimizaciji Nightscapea još treba raditi, jer dolazi do značajnog gubitka detalja. Evo primjera istih kadrova sa i bez uključenog Nightscapea.

• +2

Donja kamera je telefoto (Samsungov senzor S5K3M5), s navodnim trostrukim optičkim zumom, laserskim/PDAF fokusom i optičkom stabilizacijom, uz rezoluciju od 8 MP i otvor blende od f/2.4. Zašto navodnim trostrukim zumom? Zato jer navedeni Samsungov senzor ima žarišnu duljinu od 57 milimetara (a ne 78 milimetara, kako OnePlus navodi u službenim specifikacijama), dočim je žarišna duljina glavnog, Sonyjevog senzora 26 milimetara. Drugim riječima, stvarno uvećanje telefoto kamere zapravo je 2,2x. Međutim, trostruko uvećanje postiže se cropanjem 13-megapikselnih fotografija, kakve spomenuti senzor telefoto kamere bilježi, na 8 MP. Ovo se može smatrati zavaravajućim od strane OnePlusa, ali treba kazati da se ovom metodom svejedno postiže navedeno uvećanje, a bez gubitaka detalja. Fotografije s telefoto leće izgledaju podjednako dobro kao one s glavne kamere u smislu detaljnosti i oštrine, a nema ni upadljivih razlika u interpretaciji boja. Slijedi nekoliko primjera fotografija načinjenih telefoto kamerom.

• +1

Telefoto leća koristi se i za portretno fotografiranje, u slučaju da niste zadovoljni "prirodnim" zamućenjem pozadine (bokeh) glavne kamere. U ovom slučaju se koristi punih 13 megapiksela telefoto kamere, dakle bez cropanja na 8 MP, što će reći da se aktivacijom portretnog fotografiranja kadar smjesta zumira za 2,2 puta. Aplikacija će vas tražiti da se odmaknete od objekta snimanja na udaljenost između 0,5 i 2 metra. Prije okidanja još valja pričekati da natpis "Depth Effect" pozeleni. Softverska detekcija rubova objekta kojeg portretno fotografiramo je vrlo dobra i rezultati su oku ugodni, premda smo u praksi zamućivanje pozadine ipak uglavnom prepuštali optici glavne kamere.

Treća, ultraširoka kamera ima rezoluciju od 16 MP, otvor blende od f/2.2 i žarišnu duljinu od 13 milimetara. Svijet ispred sebe vidi pod kutom od 117°. Nema optičku stabilizaciju, a ni kvalitetu glavne i telefoto kamere - fotografije su upadljivo manje oštre, a u lošijim svjetlosnim uvjetima (osobito noću) i prilično neugledne. U osnovi, ultraširoku kameru ima smisla koristiti samo pri dobrom svjetlu, no tada ćete biti sretni što ju imate, budući da daje sasvim drugačiju, neuobičajenu perspektivu i fotografije čini vrlo zanimljivima. Pogledajte nekoliko primjera fotografija načinjenih ultraširokom kamerom.

• +4

Kako biste stekli dojam kako ultraširoka kamera hvata kadar u odnosu na glavnu, ali i koliko drugačije (lošije) interpretira boje, slijedi nekoliko primjera gdje smo kadar prvo okinuli s jednom, a onda s drugom.

• +2

Video se može snimati jedino pomoću glavne kamere i to u Full HD-u (30 ili 60 FPS) ili 4K-u (30 ili 60 FPS). Također je moguće snimati timelapseove (720p ili 1080p) te slow motion videe (1080p@240 FPS ili 720p@480 FPS). Kvaliteta videa je odlična, ali nikako nam se ne sviđa što je njegovo snimanje onemogućeno na ultraširokoj kameri. Nije poznato planira li OnePlus dodati tu funkciju u nekoj od nadolazećih softverskih nadogradnji.

Sama aplikacija za fotografiranje i snimanje smisleno je organizirana i intuitivna za korištenje. U postavkama ćete pronaći neke zgodne mogućnosti, poput ispravljanja zakrivljenosti ultraširoke leće, ručnog upravljanja HDR-om, pametnu detekciju objekta snimanja te isključenja zvuka okidača. Raduje i što se svi dostupni načini snimanja i fotografiranja mogu ručno razvrstati, a po potrebi i ukloniti s glavnog sučelja aplikacije. Ako, primjerice, često koristite slow motion i panoramsko fotografiranje, moći ćete namjestiti da se na njih prebacujete izravno s "modula" za klasično fotografiranje. Podržan je i način snimanja Pro, gdje možemo ručno namještati ISO, balans bijele boje, vrijeme ekspozicije i fokus, kao i odabrati način spremanja fotografija - JPG, JPG u 48 MP (isključen pixel binning) i RAW. Ručno namještene postavke dadu se spremiti u dva korisnička profila, što će dobro doći svakome tko često koristi istu kombinaciju ručnih postavki. Žalimo tek što nije moguće kreirati dodatne korisničke profile. Vodimo se logikom - ako je netko već toliko zahtjevan da kameru koristi u načinu rada Pro, takav će korisnik definitivno željeti veći broj profila.

Prednja kamera

Prije službenog predstavljanja OnePlusa 7 Pro, najviše se pričalo o njegovoj prednjoj kameri, ponajprije zbog kontroverzne i među širokom masama nepopularne odluke da se ona postavi na motorizirani mehanizam, odnosno da izlazi iz gornjeg dijela mobitela kad ju trebamo. Naposljetku su brojne druge karakteristike ovog uređaja gurnule "pomičnu" prednju kameru u drugi plan.

U dosadašnjem dvotjednom korištenju uvjerili smo se u jedno - ako niste selfie-manijak, motoriziranu prednju kameru takorekuć nećete doživljavati. Pojavit će se kad vam zatreba, praćena simpatičnim motoriziranim zujanjem i plavičastim bljeskom na dijelu ekrana ispod nje. Slikat ćete što ste namjeravali, vratiti se na stražnje kamere, prednja će se poslušno pospremiti na svoje mjesto i - to je čitava priča. Ipak, treba kazati da zabrinutost nekih korisnika nije posve neopravdana; bilo kakav mehanički dio potencijalna je točka kvara ili loma. OnePlus je učinio sve što je mogao da bi minimizirao potencijalne nevolje: kamera se smjesta automatski uvlači u slučaju da senzori mobitela detektiraju pad, a čitava kontrapcija također je zabrtvljena, stoga se otpornost na tekućine zadržava i kad je prednja kamera isukana.

U tehničkom smislu, prednja kamera ima Sonyjev senzor od 16 MP, otvorom blende f/2.0 i žarišnom duljinom od 25 milimetara. Nema automatsko fokusiranje ni optičku stabilizaciju, stoga treba "naučiti" na kojoj udaljenosti proizvodi najoštrije fotografije i video (samo Full HD). Ovisno o tome koliko dobro "pogodite" oštrinu, kvaliteta joj varira od vrlo dobre do odlične, s tim da svakako želite izbjeći jake izvore svjetlosti iza vaših leđa, jer se s njima ne nosi dobro. OnePlus nudi i nekoliko razina filtera za uljepšavanje (peglanje bora, bubuljica i ostalih nesavršenosti). Oni nisu suviše agresivni pa ih to automatski čini upotrebljivima - ako baš osjećate neizdrživu potrebu da nešto sakrijete…

Baterija i brzina punjenja

OnePlus 7 Pro opremljen je neizmjenjivom, litij-polimernom baterijom kapaciteta 4.000 mAh, što, imajući na umu njegove monstruozne gabarite, pomalo razočarava. Na tržištu su dostupni fizički manji mobiteli s nezanemarivo kapacitetnijim baterijama. Ipak, ne treba očajavati – baterija je sasvim dostatna za intenzivno cjelodnevno korištenje. U prosjeku smo postizali između pet i šest sati screen-on timea, uz svjetlinu namještenu na otprilike 80% (300 cd/m²) te neprestano uključen podatkovni promet, lokacijske servise, Wi-Fi, Bluetooth i NFC, a sve to uz kombinirani način korištenja – surfanje (Chrome), društvene mreže (Instagram, Facebook, WhatsApp, Hangouts, Twitter), video (YouTube), fotografiranje, cestovnu navigaciju (Google Maps, Waze), e-mail (Outlook), telefoniranje i korištenje raznih aplikacija (doduše ne i igara). Prosječan dan završavali smo s oko 50-55% preostale baterije.

Premda se baterija ne može puniti bežično, OnePlus je u svoj najmoćniji mobitel implementirao novu i dosad najbolju tehnologiju brzog punjenja, nazvanu Warp Charge 30, inače originalno predstavljenu s OnePlus 6T McLaren Editionom. Ova tehnologija zasniva se na mogućnostima priloženog punjača, koji mobitel može hraniti s pozamašnih 6 A struje, pri naponu od 5 V (ukupna snaga od 30 W). Punjenje se odvija bez drastičnog zagrijavanja, što je još jedan preduvjet za njegovu brzinu, a ujedno i jamac da brzo punjenje funkcionira čak i u slučaju da na mobitelu istovremeno igrate igru ili gledate video. Ispraznili smo bateriju mobitela do 1% baterije i tada pratili kojom ju brzinom Warp Charge puni.

U praktičnom smislu, tvornički punjač će pomoću Warp Chargea 30 bateriju OnePlusa 7 Pro napuniti za 50% u 26 minuta, kad je ekran mobitela isključen. Ako mobitel koristite dok se puni, Warp Charge 30 će 50% kapaciteta baterije vratiti za desetak minuta više. Kao što se iz tablice lijepo dade iščitati, kad baterija dosegne kapacitet od 75%, jakost struje punjenja spušta se na 2 A, a dodatno se smanjuje na 85%, stoga potpuno punjenje baterije, od 0 do 100%, traje 1:23h.

Jedini "problem" u čitavoj priči jest što Warp Charge radi samo na originalnom punjaču. Poželite li dodatni punjač s kojim biste mogli koristiti Warp Charge, morat ćete ispljunuti 30 eura u OnePlusovom web-shopu. Warp Charge punjač za korištenje u autu? Nadamo se da sjedite – 50 eura!

Ako ste zabrinuti oko trajnosti baterije i mobitel koristite više od šest sati dnevno, postoje načini da dodatno produljite navedenu autonomiju. Jedan od njih jest spuštanje frekvencije osvježavanja ekrana na 60 Hz (Settings > Display > Screen Refresh Rate). Također možete smanjiti nativnu rezoluciju ekrana, sa 1.440x3.120 na 1.080x2.336 točaka, ili prepustiti da OxygenOS automatski odlučuje kad će se prebacivati na nižu rezoluciju. Vrijede i uobičajeni trikovi za AMOLED ekrane – crna pozadina, prebačaj na tamnu temu u sučelju OS-a i aplikacija, i slično.

Konektori, mreža i dodaci

Priča o konektorima OnePlusa 7 Pro vrlo je kratka, jer postoji samo jedan: USB-C port za punjenje baterije i podatkovnu vezu s računalom (USB 3.1). Konektora za slušalice nema, unatoč tome što je OnePlus prijašnjih godina otvoreno ismijavao sve koji su ga uklanjali. Bežične slušalice i zvučnike moći ćete spojiti putem Bluetootha 5.0, a podržani su svi relevantni kodeci za prijenos zvuka putem Bluetootha: SBC, aptX, aptX HD i LDAC. Od bežičnih mreža podržan je dvopojasni 802.11ac (i stariji standardi), no ne i novi 802.11ax. Mobilne su mreže i pojasevi podržani svi, stoga nema bojazni da izvan velikih gradova nećete hvatati 4G signal, ako ste na području gdje se on emitira na nižoj frekvenciji.

Od drugih dodataka valja izdvojiti NFC i čitač otiska prsta. Potonji je integriran ispod ekrana, fizički je povećan za 30% u odnosu na OnePlus 6T te svoj posao obavlja upadljivo brže kako od OnePlusa 6T, tako i od, primjerice, Galaxyja S10. Među čitačima otiska prsta ugrađenim u ekrane mobitela, ovo je najprecizniji i najbrži kojeg smo dosad iskušali, iako nema govora o neprobojnoj sigurnosti – ovaj zgodan video pokazuje da ga je itekako moguće prevariti.

Naravno, ne radi se o hacku kojeg se u praksi trebate plašiti. Ako vam netko uzima kopiju otiska prsta pomoću vrućeg ljepila, vjerojatno imate većih problema od sigurnosti mobitela.

Jednog dodatka kojeg nema, a svakako bi bio koristan, jest notifikacijska LED-ica. Premda smo dojma da se ona mogla ugraditi na gornji rub uređaja, makar s unutarnje strane zvučnika, za takvo što nije bilo sluha. Kad vam stigne bilo kakva notifikacija, na rubovima ekrana će zabljesnuti plava svjetlost.

Zgodno i oku ugodno rješenje, ali beskorisno u slučaju da vam mobitel u trenutku pristizanja notifikacije nije u vidokrugu. OnePlus bi trebao dodati opciju da se ovo svjetlo aktivira u željenim vremenskim intervalima, sve dok ne pogledamo poruke, čime bi izostanak notifikacijske LED-ice posve izgubio na značaju. Dok čekamo da se takvo što implementira (i nadamo se da će to toga uopće doći), utjehu valja potražiti u drugim dostupnim metodama brze provjere notifikacija: dodirom ekrana, čime će nam se pokazati sat i ikone aplikacija u kojima imamo notifikacije, ili dvostrukim tapkanjem, što rezultira prikazom lockscreena i standardne trake s notifikacijama. Spomenute dvije funkcije međusobno su isključive - odlučite li koristiti "double tap to wake", provjera vremena i notifikacija jednim dodirom ekrana automatski se deaktivira.

Zvučnici

Premda se doima kao da OnePlus 7 Pro ima samo jedan zvučnik, postavljen na donju stranu uređaja, on zapravo funkcionira u paru sa zvučnikom iznad ekrana, kako bi se postigao stereo zvuk. Kvaliteta zvuka iznenađujuće je dobra, ne samo zbog pozamašne glasnoće, već i zbog toga što se on reproducira bez velikih distorzija i sa stanovitom dubinom, kakvu od zvučnika mobitela definitivno ne bismo očekivali. Prilikom telefoniranja, "slušalica" biva jasna i glasna.

Softver

Kao što je većini vjerojatno poznato, softver kojeg OnePlus koristi na svim svojim mobitelima naziva se OxygenOS, a nastao je nakon naprasnog raskidanja veza s CyanogenModom. Riječ je o jednom od najboljih ROM-ova temeljenih na Androidu, iz jednostavnog razloga što OnePlus uzima čisti Android te na njega dodaje pomno probranu kolekciju dodatnih opcija i neke smislene, vrlo nenametljive dizajnerske modifikacije. Rezultat takvog pristupa je ROM koji radi ekstremno brzo i ostavlja dojam da "lako diše", a nudi apsolutno sve što bi korisnicima moglo zatrebati. Primjeri neki od tih dodatnih opcija su "probuđivanje" ekrana dvostrukim tapkanjem, odabir položaja tipke Back (lijevo ili desno od tipke Home), uklanjanje željenih ikona iz statusne trake (sjajna stvar ako ne želite neprestano gledati ikonu za NFC ili DND), pokretanje željenih aplikacija i kamere crtanjem gesti po ekranu, uzimanje screenshota povlačenjem tri prsta po ekranu, podjela ekrana na dva dijela za istovremen rad u dvije aplikacije i tako dalje.

Prilikom migracije s drugih mobitela odličnim nam se pokazala jedna od malobrojnih tvornički predinstaliranih aplikacija, OnePlus Switch. Dotična će se pobrinuti za prebačaj svih aplikacija, postavki i podataka sa starog na novi mobitel. Sve što trebate učiniti jest instalirati ju na stari mobitel, pokrenuti ju na oba uređaja i slijediti korake.

Igračima bi mogao biti zanimljiv Gaming Mode, čijom se aktivacijom smjesta blokiraju notifikacije, isključuje se automatsko osvjetljenje ekrana, posvjetljuju se detalji u tamnim dijelovima kadra i slično. Tu je i Fnatic Mode, razvijen u suradnji s istoimenom eSports organizacijom, gdje se svi resursi mobitela usmjeravaju ka najbržem mogućem izvođenju igara te se vrši prioritizacija signala primarne SIM kartice (sekundarna SIM kartica se isključuje te se blokiraju poruke i pozivi), s ciljem postizanja što nižih latencija prilikom mrežnog igranja.

Još su nam se više svidjeli dodaci poput integriranog snimača ekrana (1080P u 60 FPS) te mogućnosti uzimanja dugačkih screenshotova, pomoću kojih se može, primjerice, obuhvatiti mnogo veći dio neke web-stranice no što vidimo na ekranu uređaja. Ako ste nov korisnik OxygenOS-a, u prvih nekoliko dana neprestano ćete pronalaziti takve sitne, a iznimno korisne funkcije i dodatke.

• +5

Kad govorimo o kozmetičkim zahvatima, OnePlus je implementirao tamnu sistemsku temu (Dark Mode), dozvolio nam da odaberemo sistemski font i boju akcenata sučelja, te uljepšao i animirao quick toggleove. Primjerice, kad pritisnete toggle za aktivaciju zrakoplovnog načina rada, on neće samo zasvijetliti, već će aviončić poletjeti s piste (i sletjeti kad isključite zrakoplovni način rada). Simpatično!

Ne sviđa nam se tek način prikaza trenutačno aktivnih aplikacija, budući da se na ekranu prikazuje samo jedna, stoga je prebacivanje između njih nepotrebno zakomplicirano. Poželite li ih sve zatvoriti, to se obavlja pritiskom na jednu tipku, smještenu ispod prozora s prikazom aplikacija.

Što se budućih nadogradnji OxygenOS-a tiče, perspektiva za njegove korisnike je dobra. OnePlus neprestano radi na popravljanju problema, poboljšavanju postojećih funkcija i optimizaciji svojeg softvera. Tvrtkini mobiteli poznati su po tome da odlično zadržavaju inicijalnu brzinu, točnije, da s vremenom ne postaju drastično sporiji. Također se može računati na nadogradnju na barem sljedeće dvije verzije Androida (vjerojatno i više) - OnePlus je sa svojim prethodnim modelima pokazao da korisnike ne ostavlja na cjedilu čim u ponudu uvrsti novi mobitel.

Jedna napomena za korisnike sklone "hakeraju"- otključate li bootloader OnePlusa 7 Pro, uređaj će izgubiti podršku za Widewine L1 DRM, što znači da ćete sadržaje s Netflixa, Hulua i Amazon Videa moći gledati samo u rezoluciji 480p.

Zaključak

OnePlus 7 Pro je uvjerljivo najbolji mobitel kojeg je OnePlus ikad proizveo, ali na neki način i prvi mobitel s kojim tvrtka upadljivo odstupa od svoje dosadašnje paradigme. S cijenom koja kreće od 700 eura, a penje se do preko 800 eura, više se ne radi o "jeftinom ubojici flagshipova", već o uređaju za koji se može kazati da se ni u jednom aspektu nije štedjelo. Premda se to možebitno kosi s nečijom percepcijom OnePlusa, brojni korisnici priželjkivali su upravo to - da tvrtka ponudi uređaj bez ijednog kompromisa. Sve to dovelo nas je do neočekivane situacije da nekadašnji marginalac OnePlus u ovom trenutku nudi mobitel s najboljim ekranom na tržištu, ali i ponajboljim cjelokupnim korisničkim iskustvom, zahvaljujući zamamnoj fluidnosti koju isporučuju kombinacija moćnog čipa i 90-hercne frekvencije osvježavanja. Pored mastodonata kao što su Samsung i Huawei, takvo stanje stvari djeluje gotovo bizarno. Premda smo mu za ukupnu ocjenu dodijelili devetku, neka bude rečeno da vaš autor nijednom mobitelu na tržištu ne bi dao desetku, te da je OnePlus 7 Pro tome bliže od ijednog drugog aktualnog uređaja.

OnePlus 7 Pro

• Vrhunski 90 Hz AMOLED ekran
• Izvanredne performanse
• Cjelokupni doživljaj fluidnosti i glatkoće rada bez konkurencije u svijetu mobitela s Androidom
• Jedno od najbržih žičnih punjenja na tržištu
• Brz, nenapadan i opcijama bogat OxygenOS
• Odlični zvučnici

• Golemi gabariti i pozamašna masa
• Sklisko kućište od stakla
• Ultraširoka kamera ne može snimati video
• Nema bežično punjenje
• Nema notifikacijsku LED-icu
• Skupa dodatna oprema

Dizajn i finiš 9

Performanse 10

Baterija 7

Kamere 9

Ekran 10

UKUPNI DOJAM 9

Cijena 699 € (6/128 GB) / 749 € (8/256 GB) / 819 € (12/256 GB) Prikaži sve cijene Ustupio: OnePlus