Istraživači Sveučilišta Colorado u Boulderu pregledali su više od stotinu prethodnih studija i suprotstavili postojeće robote životinjama u kategorijama kao što su snaga, sklop, aktivacija, osjetila i kontrola, da bi došli do odgovora zašto roboti ne uspijevaju nadmašiti ono najbolje što priroda nudi. 

Kombinacija elemenata

Nije da trenutno najnapredniji roboti daleko zaostaju u bilo kojoj određenoj kategoriji, pišu istraživači u studiji koju objavljuje časopis Science Robotics. Problem je u tome što još nismo shvatili kako iskombinirati sve te različite elemente, onako kao što su to u životinjskom svijetu učinili milijuni godina evolucije. 

"Na razini sustava, roboti nisu tako dobri i oni su uvijek rezultat dizajnerskih kompromisa. Pokušamo li ih optimizirati tako da budu brži, izgubit će na sposobnosti okretanja", objašnjavaju istraživači na primjeru vlastitog robota inspiriranog žoharom koji se brzo kreće naprijed i natrag, ali se muči se kad treba promijeniti smjera ili hodati po neravnoj površini.

Snaga i senzorne informacije

Ti se kompromisi također mogu iskombinirati da se iz njih dobije i neka korist, kad dva procesa međusobno djeluju na neočekivane načine koji pomažu sustavu. Veća je vjerojatnost da će se ova vrsta interakcije pojaviti u složenijim sustavima, ali ih je teško ili gotovo nemoguće predvidjeti.

Čak i najmanji kukci svijet oko sebe osjećaju bolje od većine robota i uvjetima prilagođavaju svoje radnje; fleksibilnost i agilnost je ključna ako se želite kretati brzo i sigurno.

Motori i baterije mogu pobijediti tkivo i mišiće u određenim pokazateljima, ali kod životinja je snaga u potpunosti integrirana sa senzornim informacijama. Životinje, kažu istraživači, utjelovljuju konačno načelo dizajna i one su sustavi koji stvarno dobro funkcioniraju zajedno.

Idealna kombinacija

"Nakon više od 200 godina intenzivnog inženjeringa uspjeli smo poslati svemirske letjelice na Mjesec i Mars no još uvijek nemamo robote koji bi se prirodnim okruženjima kretali značajno bolje od bioloških sustava", upozoravaju istraživači koji studijom žele inspirirati inženjere da stvore fleksibilnije i okretnije robote. 

Cilj im je pronaći idealnu kombinaciju snage, osjeta i kretanja, replicirati ravnotežu kakva se može pronaći u životinjskim stanicama. Ova bi taktika, vjeruju, pružila više mogućnosti za istraživanje negativnih kompromisa i potencijalnih novih, dobrih svojstava. Sve dok ne shvatimo kako djeluju ovi faktori, roboti će zaostajati za gepardima i žoharima.