Sveučilište u Surreyu dobilo je 250 tisuća funti od Svemirske agencije Ujedinjenog Kraljevstva za razvoj revolucionarnog pogonskog sustava, koji bi poslužio za pogon satelita u vrlo niskoj Zemljinoj orbiti. Takav bi sustav, uspije li se u njegovom razvoju, mogao koristiti tek energiju Sunca, prikupljenu solarnim panelima te zrak iz vrlo rijetke atmosfere, kako bi stvarao svoje pogonsko gorivo.

"Udisanje" zraka iz atmosfere

Pred znanstvenicima i inženjerima Svemirskog centra Surrey sada je zadatak stvoriti koncept i razviti tehnologije koje bi omogućile opisanu ideju. Tim već razvija sustav koji je u stanju pokretati elektrostatske potisnike na zrak, prikupljen iz rijetkih visokih dijelova Zemljine atmosfere.

"Prikupljanjem plinova na toj visini, pa njihovim komprimiranjem, stvarao bi se protok ioniziranog pogonskog goriva. Ono bi se ubrzavalo kombinacijom električnog i magnetskog polja, a struja bi dolazila iz solarnih panela", pojašnjava dr. Mansur Tisaev, jedan od uključenih u razvoj pogona "na Sunce i zrak".

Za brže telekomunikacije

Takvi bi potisnici mogli omogućiti satelitima da dulje vrijeme ostanu u vrlo niskim orbitama oko Zemlje, a prikupljanjem vlastitog pogonskog goriva i njegovim korištenjem kompenzirali bi otpor zraka, koji se stvara dok je satelit u rijetkoj atmosferi. Prednosti postavljanja satelita u vrlo niske orbite višestruke su – od bržih telekomunikacija, preciznijeg snimanja Zemljine površine i sličnih poboljšanja u odnosu na slučajeve kada su sateliti na većim udaljenostima.

"Sateliti bi tamo mogli donijeti i nova znanstvena otkrića, detaljnim ispitivanjem ionosfere, što bi pak omogućilo razvoj točnijih modela atmosfere", kaže Andrea Lucca Fabris, voditelj istraživanja u Svemirskom centru Surrey i stručnjak za električne pogone. Projekt će na sveučilištu trajati godinu dana, a spomenutim iznosom financirat će se dizajn koncepta, testiranje pogona, a bit će provedeni i analiza orbitalne mehanike za opisano rješenje, kao i aerodinamičke simulacije.