"Hakiranje" je uspjelo, NASA popravila sondu Voyager 1

Prvi put nakon 5 mjeseci kontrola misije može normalno komunicirati s najudaljenijim objektom koji je ljudska ruka ikada izradila – Voyager 1 napokon šalje razumljive telemetrijske podatke

Sandro Vrbanus utorak, 23. travnja 2024. u 20:31

Proteklih mjeseci redovito smo vas izvještavali o nedaćama koje su zadesile svemirsku sondu Voyager 1 na udaljenosti 24 milijarde kilometara (ili 22,5 svjetlosna sata) od Zemlje. Stoga je red i da izvijestimo i o uspješnom kraju petomjesečne tehnološke sage, koji se dogodio objavljen ovoga tjedna. Naime, iz NASA-inog Laboratorija za reaktivni pogon (JPL) objavljeno je da kontrola misije napokon, nakon 5 mjeseci, sa sonde prima korisne i razumljive telemetrijske podatke.

Sonda je opet funkcionalna

Budući da je to ostvareno, do potpunog oporavka sustava NASA mora još od Voyagera 1 dobiti i korisne znanstvene podatke, tj. mjerenja koja sonda može obavljati u međuzvjezdanom prostoru u kojem se trenutačno nalazi.

Kao što se znalo do sada, sredinom studenoga prošle godine Voyager 1 prestao je slati koherentne podatke, pa je kroz nekoliko mjeseci identificiran i problem – računalo flight data subsystem (FDS), zaduženo za paketiranje i slanje podataka prema Zemlji, prestalo je raditi kako je to bilo zamišljeno. Nedavno je kontrola misije otkrila i točan čip na kojem je došlo do pogreške (zbog svemirskog zračenja ili jednostavno starosti), pa je softverska zakrpa poslana kako bi se problem "zaobišao".

Slavlje u kontrolnoj sobi nakon primitka razumljivih podataka 📷 NASA/JPL-Caltech
Slavlje u kontrolnoj sobi nakon primitka razumljivih podataka NASA/JPL-Caltech

Budući da čip nije bilo moguće oporaviti, programeri su podijelili kod i rasporedili ga u druge dijelove memorije FDS-a, pritom osiguravajući da tako "raskomadan" programski kod i dalje funkcionira kao jedan sustav. Zakrpa je poslana prema Voyageru 18. travnja, a zbog udaljenosti i "laga" u komunikaciji od 22,5 sata, tek 20. travnja doznalo se da je ona odradila svoj zadatak. Sada kontrola misije može provjeravati zdravlje najudaljenijeg objekta koji je čovjek ikada poslao u svemir, a nadaju se i da će uskoro od njega početi ponovno dobivati i znanstvene podatke.