Vjerovanje da su optimisti općenito uspješniji i probitačniji dio populacije oduvijek je bilo uvriježeno u većini kultura, što većinom vrijedi i danas. Optimističan životni stav i pozitivno razmišljanje redovito se ističe u popularnim tekstovima new-agerskih blogova o dubokoj samospoznaji i tiktokovskim video-mudrolijama o mentalnoj samopomoći kao temeljni preduvjet za postizanje blaženstva, sreće, dobroga zdravlja i dugovječnosti.

Međutim, znanstvene činjenice baš i ne govore u prilog takvom vjerovanju. Štoviše, sve više se naglašava da - objektivno gledano - pretjerani optimizam može dovesti do donošenja loših životnih procjena i odluka, s posebno ozbiljnim implikacijama na financijsko (blago)stanje. Povrh toga, čini se da optimisti u prosjeku posjeduju nešto niže kognitivne sposobnosti od pesimista i realističnih osoba; nećemo to opisati grubim izrazom „gluplji su“, ali…

Sklonost samozavaravanju

Istraživanje provedeno na Sveučilištu u Bathu, koje je ovih dana objavljeno u znanstvenom časopisu Personality and Social Psychology Bulletin, argumentirano dokazuje da je pretjerani optimizam zapravo povezan s nižim stupnjem kognitivnih vještina kao što su pamćenje, verbalna tečnost, logičko zaključivanje i numerička inteligencija. Nasuprot tome, osobe s visokim kognitivnim sposobnostima sklonije su biti realističnije i pesimističnije u svojim očekivanjima i pogledima na budućnost.

Pretjerani optimizam povezan je s nižim stupnjem nekih kognitivnih vještina, npr. pamćenja sposobnosti verbalizacije, fluidnog razmišljanja i numeričkog zaključivanja

Komentirajući rezultate tog istraživanja, jedan od autora istraživanja,  dr. Chris Dawson sa Sveučilišne škole za menadžment objašnjava: „Točno predviđanje budućih ishoda naših i tuđih djela i aktivnosti – dakle, predviđanje budućih događaja – nije ni lako ni jednostavno, jer zahtijeva posjedovanje većeg broja viših intelektualnih i socijalnih vještina: sposobnost asocijativnog uzročno-posljedičnog povezivanja, bistrinu percepcije, empatičan intelekt i sposobnost logičkog zaključivanja. Iz tih razloga proizlazi i neminovan zaključak da osobe s niskom kognitivnom sposobnošću više griješe u svojim prosudbama, bile one pesimistične ili optimistične.“

Osim toga, rezultati istraživanja pokazuju da su ljudi koji imaju niže kognitivne sposobnosti češće skloni samozavaravanju, odnosno imaju sklonost laskanju samima sebi i previše optimističnom povjerenju u svoje sposobnosti koje – objektivno gledano i mjereno – uopće nisu tako visoke, a često niti prosječne.

Pogubne posljedice financijskog optimizma

Premda nam svakodnevno iskustvo i podsvjesna spoznaja o evolucijski nadmoćnim uspjesima ljudskog roda nameću osjećaj da se uvijek možemo osloniti na svoju pamet i intuiciju, pa optimistički očekivati najbolji ishod svojih akcija, zaključci istraživanja ističu da su ljudi s visokim kognitivnim sposobnostima sposobniji intelektualno kontrolirati i nadjačati taj automatski 'refleks optimizma' u trenucima kada je potrebno donositi bitne, važne odluke.

„Pretjerano optimistična uvjerenja redovito za posljedicu imaju donošenje loših odluka, a kada se objektivno procijene njihovi ishodi, optimistični planovi na kraju polučuju statistički značajno lošije rezultate od pesimističnih i realističnih planova i uvjerenja,“ ističe dr. Dawson.

Istraživanje je pokazalo da su ovom negativnom učinku pretjeranog optimizma bile posebno podložne odluke koje za sobom povlače značajne i velike financijske posljedice, kao što su odabir pri zapošljavanju, procjena investicijskih ulaganja ili odabir opcija za dugoročnu štednju. Ustvari, bilo koji izbor koji sa sobom nosi ozbiljne implikacije za pojedinca, a u sebi uključuje rizik i neizvjesnost, bio je lošijeg ishoda kod osoba sklonijih optimističnim planovima.

Nerealna financijska očekivanja vođena pretjeranim optimizmom mogu dovesti do previsoke potrošnje, stvaranja dugova i poslovnih neuspjeha

„Nerealno optimistična financijska očekivanja mogu dovesti do pretjerane potrošnje i stvaranja dugova, do nedovoljne štednje, kao i do prekomjernih poslovnih ulaganja u projekte s većim postotkom konačnog neuspjeha. Šanse za pokretanje uspješnog posla su načelno uvijek malene, ali optimisti s skloni misliti kako imaju šansu i kako će pokrenuti uspješne start-upe i tvrtke za koje bi nekakav realističan ili pesimističan investitor odmah uvidio da im je propast neumitna“, kaže dr. Dawson.

Loše procjene financijske budućnosti

Studija koju je istraživački tim nazvao montypythonovskim imenom „Looking on the (B)right Side of Life: Cognitive Ability and Miscalibrated Financial Expectations“, obradila je podatke iz opsežnog dugogodišnjeg praćenja i ankete o financijskom stanju, potrošnji, štednji i ulaganjima prikupljene u više od 36.000 britanskih kućanstava i potom usporedila početna očekivanja ljudi o svojem budućem financijskom (blago)stanju s njihovim stvarnim financijskim ishodima.

Osobe s najvišim kognitivnim sposobnostima su u preko 70% slučajeva bile sklonije „realizmu“ i „pesimizmu“ u svojim procjenama financijske budućnosti, ali su naposljetku u prosjeku ostvarile povećanje kućnog budžeta za 22%. Nasuprot tome, oni koji su pokazivali sklonost „ekstremnom optimizmu“ bili su prema kognitivnim sposobnostima procijenjeni za 32% ispod prosječnih vrijednosti promatrane populacije, a konačni ishod njihovih financijskih transakcija, štednje i investicija bio je za 39% lošiji od pesimističnih i realističnih osoba.

Ukratko, sklonost optimističnom pogledu na svijet može rezultirati rizičnim financijskim ponašanjem, neadekvatnom štednjom i lošim investicijskim izborima, osobito u situacijama koje uključuju neizvjesnost.

Potreba preispitivanja „positive thinking“ koncepta

Osobe s višim kognitivnim sposobnostima bolje balansiraju između optimizma i realizma u važnim procesima donošenja financijskih i drugih životnih odluka

„Problem s našom urođenom programiranošću da razmišljamo pozitivno jest taj što to može nepovoljno utjecati na našu kvalitetu donošenja odluka, osobito kada moramo donositi važne, ozbiljne odluke. Želimo li biti uspješni, moramo nadvladati taj urođeni poriv zauzimanja optimističnog stava, a ovo istraživanje pokazuje da ljudi s visokom kognitivnom sposobnošću to uspijevaju bolje od onih s niskom kognicijom,” ističe se u komentarima na rezultate istraživanja.

„Nerealni optimizam jedna je od prirođenih, skoro temeljnih ljudskih osobina, a ovo istraživanje je pokazalo da su ljudi većinom skloni podcjenjivati negativne aspekte, a naglašavati pozitivne – u svemu i svima oko sebe. Koncept 'pozitivnog razmišljanja' (positive thinking) zapravo je vrlo duboko ukorijenjen u našu kulturu, što nas nerijetko potiče na nerealno optimistične procjene ljudi i situacija.“

„Zato bilo bi i s mentalne i s financijske strane bilo mudro i zdravo kada bismo češće preispitivali taj optimistični koncept življenja i pogledali oko sebe iz realističnijeg ili pesimističnijeg kuta“, zaključuje Dawson.