ovo linkano nisu portali, nego mingo (ministarstvo-država.. tj zakoni).
-kupac ne ovjerava jamstveni list, to radi trgovac, ako ne napravi, jamstvo vrijedi, ako ga ne izda, jamstvo vrijedi, ako neka roba nema jamstvo, tad je 2god materijalni nedostatak na teret trgovca itd..
npr, sve pc komponente od distributera imaju na sebi deklaraciju koja je istovremeno i garantni list, naljepljeno na ambalaži.. može se potrgati, izgubiti, vrijedi i postoji zapis (kopija podatka u bazi, koju trgovac mora imati). Provlačenjem brakoda se odmah zna tko je distributer, koji trgovac itd.. tako ta ako nema npr računa, može se, ako nema jamstva-papira, može se i upravo piše obrnuto, da kupac može tražiti pisano jamstvo (ali to se odnosi na sve robe-usluge, npr radove, servise.. za PC je to nepotrebno jer je teh.roba, uključeno kao i mreža servisa, proizvođač daje ganranciju, ne izvođač radova/servisa-trgovac..).
Zapamtiti, za teh robu, garanciju daje proizvođač, ne trgovac. Trgovac je samo posrednik koji za prepordaju-distribuciju dobije svoj dio zarade. Ovlašteni servis servisira (priznaje kvar, garanciju ili odbije), distrubuter to sve koordinira. Problem, za PC su trgovci bili sve, sveto trojstvo.. navika da su oni jedna firma, ali ne više. Kupca ne zanima tko je uvoznik ili servis, trgovac to sve mora obaviti za njega ili se ne treba baviti trgovinom teh.robe, jednako kao online-webshop, ako mu uvjeti ne odgovaraju, ne prodaje, ili kartičarske kuće (banke) itd. itd..
trgovac ne piše zakone, trgovac ih se mora pridržavati.