Kanali na Marsu – nekada propala teorija, danas oživljena u drugom obliku
Na Marsu ne postoje veliki kanali za navodnjavanje, vidljivi sa Zemlje, ali postoje nešto manji izduženi tragovi nastali kretanjem ledenjaka. U njima bi moglo biti i tragova života
Talijanski je astronom Giovanni Schiaparelli 1877. godine, tijekom promatranja Marsa u opoziciji, na njegovoj površini bio primijetio određene karakteristike, opisavši ih kao "kanale". Što zbog loše opreme, što zbog optičke varke, a dijelom i zbog nespretnog prijevoda na engleski jezik, krajem 19. i početkom 20. stoljeća njegovo je opažanje izazivalo kontroverze te rasplamsavalo maštu javnosti. Mislilo se, naime, da je riječ o umjetno stvorenim kanalima, koje je tamo iskopala neka aktualna ili prošla civilizacija, sa svrhom navodnjavanja.
Međutim, s napretkom tehnologije teleskopa, a kasnije i promatranjima pomoću svemirskih sondi izbliza, marsovski su "kanali" potpuno nestali, odnosno niti jedno snimanje iole visoke rezolucije nije potvrdilo površinske kanale na Crvenom planetu. Ipak, on je i dalje ostao vrlo zanimljiv za proučavanje, jer se smatra da je u prošlosti bio više nalik Zemlji. Od nekada tekuće vode danas na njemu vidimo tek polarne ledene kape, a sada je NASA-ina sonda iz njegove orbite zabilježila nove "kanale".
Tragovi leda
Mars Reconnaissance Orbiter, naime, još ovoga ljeta snimio je izdužene grebene, urezane u površinu Marsa. NASA-ini stručnjaci zaključuju da je riječ o linijama nastalima sporim kretanjem velikih ledenjaka, a danas se u dolinama tih regija mogu vidjeti ostaci naslaga leda. Posebno je zanimljivo što se ta pojava nalazi u regijama daleko od polova.
Kako led teče nizbrdo, stijene i tlo bivaju iščupani iz krajolika i klize duž tekuće ledene površine i unutar ledenog podzemlja. Iako taj proces traje možda i tisućama godina ili dulje, on stvara mrežu linearnih uzoraka koji otkrivaju povijest toka leda – kažu iz NASA-e.
Proučavanje ovakvih karakteristika na površini Marsa, koje traje od 2006. godine, identificiraju naslage minerala koji su se mogli formirati u vodi tijekom dugih vremenskih razdoblja. Znanstvenici u njima traže dokaze o obalama drevnih mora i jezera te analiziraju naslage koje je tijekom dugog vremena tekuća voda tamo donijela i položila u slojevima. Eventualni pronalasci bilo kakvih znakova davno ugaslog života imat će i reperkusije na planiranje budućih misija – znanstvenici će zasigurno htjeti poslati nove sonde ili čak ljudske ekspedicije upravo u regije na kojima se mogu naći astrobiološki tragovi.
