Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 701.191
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Šetnja uz vjetar.
S tobom svaki dan
Je sretna.
Mistično
I duboko
U noći
Ne volim sklopiti oči.
Čak I treptaj
Predugo traje
Kad u moj pogled zađeš.
Slađe je
Od jutarnje kave.
Draža si mi od Sunca
Kad izađe.
Najviše volim
Tvoje mane.
S tobom
Dok sam živa
Život mi beskrajno traje.
Ti vadiš sve moje
Potonule lađe.
S tobom svaka moja misao
Smisao nađe.
Udahni vjetar, zvjezdanu prašinu,
Porobi oluju, oblake zaledi,
Oživi rijeke, njihov miris blijedi –
Skreneš li pogled, začas treptaj minu.
Mi srest ćemo se uz svečani prasak
I tihu pjesmu prirode i tijela
Što na par riječi lako bi se svela,
Na tajni sudar i pobjegli časak.
Umiri drhtaj i na tren ću tada
Disati spokoj slikajući snove
I tajni šapat što me sebi zove.
Otplovi potom i nestat ćeš, mada
Čitav je život zarobljen u času,
U jednom trenu i nevinom glasu.
Očiju tvojih gdje jedino ima –
U gomilama sličnih blijedih skica
I jedva čitkih stihova i rima,
Puteve tražih makar do tvog lica.
I kad je staza postajala manja,
Ja otkrih tajne odaje sjećanja
Kako bih riječi za tebe ukrala, –
Ali sam sramno lutala i stala.
Tu šum sam poznat disala, a tada
Skriveni oblak sa druge planete
Zagrmi burno, te postadoh dijete
U gruboj igri vjetrova i grada,
U nježnom plesu pjesme i usana,
I stih tad sleti kao prvog dana.
Taj? prekokrasno....sigurno u Top 3 najljepših kutaka u ovom dijelu svijeta....
Dotakni me tim usnama od pamuka
Pomjeri moj svijet satkan od snova
Potraži sreću na mojoj strani jastuka
Jer ljubav je poput Feniksa, rađa se iznova
Samo treba pokušati…
Imamo mi na našim dlanovima
I previše rana od laži i sjećanja
Vrijeme je da otvorimo vrata snovima
Da budemo sretni bez straha od kajanja
Samo treba pokušati…
Napravi nam dom od svojih želja
Jer ko može da nam zabrani
Da budeš mi ljubav posljednja
I mi budemo oni koji su sretni
Samo treba pokušati…
Za novu, bolju priču nikad nije prekasno
Da vremenu podvalimo fol pa da stane
Smijehom utišamo tišinu kad se javi preglasno
Da dotaknemo se usnama i tuga nestane
Osjećaš li
kako ti milujem lice,
pa prelazim na vrat,
a onda ruke
ispreplićem s tvojima?!
Osjećaš li kako te gledam
zjenicama punim ljubavi?
Odmori svoje umore
u nježnosti mog dlana,
izliječi svoje boli
u mom osmijehu.
Ne tražim ništa više,
unatoč svemu što želim.
Samo me osjeti
u svojoj duši
kad ti trebam.