Mjesec je opet spustio
zastore noći,
lavež pasa,
huk sove,
ugašena svjetla,
priča za laku noć,
tišina,
sve već poznato,
sve već doživljeno,
toliko puta
…
Udišem tamu,
grlim jastuk
i trebala bih sklopiti oči,
snovi kao zrele trešnje
čekaju da ih uberem
i nestanem u kasu divljih konja,
sve već poznato,
sve već doživljeno,
toliko puta
…
A ti?
U kojoj tami si se ti sakrio?
Gdje su tvoji jastuci
na koje svoj zagrljaj
ne mogu ucrtati?
Putuješ li vlakom snova
prema meni ili još dalje?
S tim mislima se opet borim,
sve već poznato,
sve već doživljeno,
toliko puta
…
I dok mi srebro mjesečine
obojalo usne u šapatu,
utihnule su već i sove
i tišina se razlila
svim svijetom kojeg
dotaknuti mogu,
samo kazaljke
odbrojavaju moje trepavice
dok se spuštaju
čekajući jutro
koje je
nepoznato,
nedoživljeno,
još nikada!
....Für Dich....
....Laku noć....
Nedostajanje utapam u mislima o tebi, u snovima tražim tragove tvog postojanja dok toplinu tvojih dlanova na svojoj koži zamišljam. Maštajući uranjam u tvoj pogled, ispod drhtavih vjeđa te osjećam i izlijevam te u suzu što se, kao svjetlucava zvijezda, otkida od prostranstva noćnog neba u mom oku i polako klizi niz obraz, penje se na rub usana i čeka da ju dotaknem vrhom jezika nježno u njoj dotičući Tebe....
Tražim te u raspjevanom pjevu grlice
dok se jutro proteže putevima polja
donoseći osmijeh na lice novom danu.
Ti
lutaš krošnjama rascvjetane trešnje
skrivajući se u letu leptira
i uzdahu vjetra kojim putuješ
u kočijama snova.
Ja
lutam u koracima ispisanih pločnika
kao sjena nekom nepoznatom sumraku
koji se razbija suncem
na dalekom horizontu.
Ti
tražiš me u vlatima pokošene trave
gdje kapi kiše pjesmom oblaka zaplesaše
kao djeve na obali rijeke koja teče
bistro i svjetlucavo.
Ja
ostavljam ti poljubac u tom jutru.
Ti
pleteš mi poljubac u taj vjetar.
Ja
šapćem tom sumraku da sam tvoja.
Ti
tim vlatima trave pišeš da si moj.
….
dok se ne pronađemo
i Ti i ja
na istoj stazi
kojom lutamo
na kojoj se tražimo….
Dobro jutro ....
My personal James Dean 💖
Dođi…
ukradi suncu mirise boja
preleti preko zaboravljenih puteva
i samo se pojavi
u sjenama sumraka
dođi…
došuljaj se kao kišna kap
pa se prolij po nemiru uzdaha
i ne pitaj ništa
ne troši riječi
dođi…
zagrli trenutak zarobljen u vremenu
šapatom dodirni prozore tajni
pa se prepusti
nježnostima obećanim
dođi…
kad se svjetla grada ugase
i zaboravi da postoji sutra
samo se primakni
bliže nego ikad
i dođi…
....Für Dich........Laku noć....
Kad jednom susretnu se naši dani u plavoj boji pogleda, u toplini osmjeha, u nježnosti dlanova, da li ćemo znati odsanjati snove što sudbina za nas je stvorila?
Želim ti naslikati poljubac
temperama ljeta
kad se niti zlatnih svitanja
isprepletu sa srebrnom mjesečinom
i dočekano jutro u tvom pogledu
da me probudi izvorima osmijeha
pa jecajima dana koji kucaju na naša vrata
pokažu da su pobijeđene zore
samo raspustile pletenu kosu
da nije okus vina
nestao sa ruba čaše
i da se nisu iskre drhtaja
sakrile u svilene zvukove buđenja.
U tim bojama plavetnih snova
želim utopiti i jedan neizgovoreni šapat
koji se napio mirisa na poljskim putevima
da poput bijelog galeba
sleti na tvoje rame
odmarajući se na riječima
od mora
neba
i daljine
koja je ispisana na njegovim krilima
tako jasnim slovima
da na njihovim rubovima
vidim odraz stvarnosti
koja nas dodiruje..
I samo želim
biti dio umjetnosti koju naslućujem
u toj igri svjetla i sjene
kad će tišina biti
jedina riječ koja će biti dovoljna.
Dobro jutro ....
🐊💖🦋
Puštaš me
da odletim
s nitima maslačka na vjetru
otpuhnutih u dječjoj igri
u umiranju i rađanju…
Puštaš me
da otplovim
brodom bez kompasa
samo neka me daljina olujnih mora
odnese grimiznim sutonima…
Puštaš me
da s krikom pijetlova
u prvim udisajima jutra
nestanem u notama buđenja…
Puštaš me
da me ispere kiša
dok snažno udara o staklo
crtajući staze moga odlaska…
Puštaš me
da izgorim
u drhtaju svijeće
i razlijem se u vosku
na obroncima tvojega imena…
Puštaš me
da te opet dozivam
glasom frule pastira
koji u čežnji srca
jeca melodijama bezimenim…
Puštaš me,
a ne slutiš
da kad me pustiš
sebe ćeš zarobiti
u vječnu potragu
za mojim tragovima…
....Für Dich........Laku noć....
Eh, moj Ti, I poezija opija. Ja ti se tako pjesmom opijem pa dugo u noć tvoje ime dozivam....
Ispričaj mi priču o šarenim lepezama
o kiši što šuti nad usamljenim brezama
o leptiru što pjeva plešući u letu
o možda nekom novom, ljubičastom svijetu…
Ispričaj mi priču o oblaku nad gradom
koji se ušuljao u prvi suton kradom
ili o oluji što se s morem stopi
kada morska pjena valu oči sklopi…
Ispričaj mi priču o rijeci, šumi, vodi
o princezi, ratniku prosjaku, gospodi,
pričaj bilo što, samo pričaj dugo
u pričama živim, nemam ništa drugo.
Dobro jutro ....
Just a touch of yours And I fly.... and I fly.... and I fly....
....
