Fosfin: molekula koja (na Veneri?) život znači

Postoji dovoljno fosfora u atmosferi Venere za mikrobe. Fosfati koje bakterije mogu iskoristiti mogu dolaziti iz fosforne kiseline, npr. reakcijom s amonijakom (koji dokazano postoji tamo). Fosfin nije jedina enigma, tu je npr. i neobjašnjeno prisustvo kisika u oblacima te neočekivana količina sumpornog dioksida i vode. Sve se to da lijepo objasniti prisustvom ekosistema mikroba. Mikrobi vjerojatno stvaraju i amonijak a u tom procesu se stvara i kisik (objašnjavajući kisik u oblacima).

Model atmosfere koji predviđa ekosistem[1] se najbolje slaže s opservacijama i ne zahtjeva stroga kemijska ograničenja. Ali zašto bi koristili holistički pristup i objasnili sve odjednom kad možemo redukcionizmom svaki dio zakomplicirati i odvesti što dalje od života?

[1] https://doi.org/10.1073/pnas.2110889118

mali zeleni = zelenski?

 ?? Možda ne bi bilo loše da ponovno pročitate i spomenuti rad i ono što sam napisao, a i ono što ste sami napisali pa da sve usporedite.

Rekli ste da bakterije trebaju fosfate za proizvodnju fosfina i da ti fosfati inače dolaze raspadom živih organizama. Ja tvrdim da fosfati za te bakterije mogu doći reakcijom amonijaka i fosforne kiseline. U citiranom radu se ne spominje direktno fosfin ali ne spominje se ni samo amonijak - spominje se ekosistem bakterija, kao i to da u atmosferi Venere ima i fosforne kiseline i amonijaka. Citirani rad je pružen kao dokaz za alternativni izvor fosfata i kao model koji najbolje objašnjava cjelokupno stanje atmosfere. Nigdje nisam rekao da amonijak reducira fosfate niti je to implicirano (implicirano je očito da to rade bakterije koje su dio spomenutog ekosistema).

U osnovi dakle ja tvrdim da ako se želi rješit problem treba razmišljati dalje od fosfina a vi me kudite za takvo razmišljanje. Svojom reakcijom ste samo potvrdili ono što sam rekao - u mainstreamu efektivno generalno nema interesa za rješavanje problema, redukcionizam je generalno svetinja pa se holizam doživljava kao uvreda. Čast naravno iznimkama, kao ovima u citiranom radu. A to što njihov rad nije zadobio toliku pažnju kao teorije manje vjerojatnosti sve govori. 

I za kraj, nikog ne želim uvrijediti, moj cilj je znanje pa ako se netko osjeća uvrijeđen.. 

Možda Rusi nisu dobro oprali sonde?

Po Australiji vidimo što par štakora i zečeva napravi od staništa. Koliko je život na zemlji otporan, ne bi se čudio da su 60tih-80tih zaostali kakvi organizmi na sondama pa eto.. 

Možda zvuči čudno, ali uz nas je i desetak tisuca drugih vrsta bilo na mjesecu. Rukom pipnes kamen, viola, parsto organizama na kamenu.

Ta studija je rađena prije nego što je potvrđeno postojanje fosfora (u obliku fosfina). Fosfor dakle postoji, pa uz sumpornu kiselinu vjerojatno postoji i fosforna kiselina. Postoji i studija o fosfinu[1] koja kaže da život teško može biti izvor fosfina zbog vrlo kiselog okruženja no kasnija studija koju sam već citirao[2] a čiji autori su i autori prve studije (uz nekoliko drugih) rješava problem predstavljajući model s amonijakom i procesom kojim se kiselina dovoljno neutralizira za život. 

Nije to pseudoznanost, fosfor i amonijak su detektirani u atmosferi, u [1] se modelira i mikrobiološka produkcija fosfina, kad se te dvije studije spoje u jednu imamo model koji objašnjava cjelokupnu situaciju. Naravno, postoje nepoznanice - no to ne znači da ne treba hipotetizirati i modelirati. Nitko ne kaže da stanje JEST takvo kako se tvrdi modelom - to treba dokazati eksperimentalnim radom i opservacijama, ali taj model je najuvjerljiviji jer s uključivanjem mikrobiologije uključuje najmanje (ako ikakve) nepoznate kemije. Mikrobi postoje dokazano u atmosferi Zemlje i to u negostoljubivijim uvjetima (bar što se tiče tlaka i temperature) pa zašto ne bi postojali u atmosferi Venere? Vi polazite od pretpostavke da je svaka hipoteza o postojanju života van Zemlje izvanredna ("extraordinary claim") i kao takva zahtijeva izvanredne dokaze pa a priori odbacujete hipoteze kao pseudoznanost jer ne sadrže sve moguće detalje. Da polazite od, puno realnije pretpostavke, da život nije nešto izvanredno i postoji gdje god je to moguće, ne bi kategorički odbacivali ovakve tvrdnje pa bi možda i podržavali istraživanje u tom smjeru. Obzirom na ono što se zna o životu (a i fosfinu), trebao bih ja pozivati Vas da napišete znanstveni rad kojim neosporno dokazujete da fosfin na Veneri NIJE biološkog porijekla. 

Kad smo kod toga, pokažite mi znanstveni rad koji neoborivo dokazuje da je fosfin na Saturnu i Jupiteru abiotičkog porijekla, ili metan na Marsu.. Usuđujem se govoriti da je bar dio toga vjerojatno biološkog porijekla jer uvjeti za to negdje tamo postoje. Smatrate li to herezom? Postojanje alternativnog objašnjenja ne isključuje život! A kamoli na Veneri, gjde alternativno objašnjenje uključuje nepoznatu kemiju.

Da opet napomenem, nemojte ovo shvatiti previše osobno, smatram vas neospornim autoritetom na području kemije, ali veći napredak u znanosti teško ide bez holizma kad se zna da je u prirodi sve povezano. To što alternativa mainstream-u često izrabljuje holizam ne bi trebalo biti opravdanje za izrabljivanje redukcionizma, odnosno ignoriranju holizma (ili efektivnom svrstavanju istog u kategoriju tabua). Želimo li napredak znanosti ili smo zabrinuti za narušavanje etablirane dogme?

[1] https://dspace.mit.edu/bitstream/handle/1721.1/135598/ast.2020.2352.pdf

[2] https://doi.org/10.1073/pnas.2110889118

Occamova oštrica je super samo što ju redukcionisti često zlorabe. Koristi li priroda Occamovu oštricu? U prirodi dakle imamo probleme A, B, C i rješenje D koje ne predstavlja samo rješenje za A nego je malo kompliciranije pa predstavlja i rješenje za B i C. No vi ćete, kao redukcionist, tražiti rješenje samo za A pa ćete Occamovom oštricom naći rješenje samo za A i onda ćete reći da je to rješenje najvjerojatnije jer je najjednostavnije, iako u prirodi veću vjerojatnost ima sveobuhvatnije rješenje. 

Prisutnost nestabilnog fosfina znači da se regenerira a svi poznati geološki procesi su isključeni, što ide u prilog postojanju života. 

Imamo povoljan tlak, temperaturu, vodu, dušik, fosfor, amonijak.. imamo sasvim izglednu mogućnost lokalizirano manje kiselih uvjeta u kojima je moguća bakteriološka aktivnost (relativno slično mikrobima u želučanoj kiselini), imamo fosfin, koji u takvim uvjetima na Zemlji dolazi od mikroorganizama, imamo bakterije u atmosferi Zemlje, znamo da bakterije mogu preživjeti međuplanetarna putovanja. Što još, po Vama, treba da bi se moglo hipotetizirati o životu? Neka nepoznata (geološka?) aktivnost je vjerojatnija?

Hipoteza je po meni valjana i vrijedi ju istražiti, možda ima više od jedne nepoznanice, ali ima i više rješenja (za više problema) koja su sva moguća. Neke nepoznanice se možda mogu otkloniti simuliranjem na Zemlji, nešto opservacijama i sondiranjem i to treba napraviti da bi se dokazalo pravo stanje ali nemojte mi, molim vas, pričati kako se treba, religijski, držati Occamove hipoteze (koja je i sama, kako izraz kaže - hipoteza!) i od toga polaziti sa istraživanjem jer će nas, kao i mnogo puta do sad, odvesti u krivom smjeru - dalje od života. Sasvim je moguće da smo s takvim stajalištem ubili život na Marsu prije 50 godina[1] umjesto da ga detektiramo, trebamo li ga ubiti i na Veneri nekom idućom misijom umjesto da ga detektiramo? 

I onda pričamo kako su geološki procesi vjerojatnije objašnjenje, pa kako i neće biti..

Poruka za redukcioniste i one koji se tako osjećaju: Izvedite iz ovoga što sam rekao novu oštricu i nazovite ju svojim imenom ako hoćete, meni neće smetati, samo nemojte koristiti Occamovu oštricu sa znanstvenim alatima onako kako pop koristi kalež sa inskripcijom božjih zapovijedi, ako se već nazivate znanstvenicima.

I da završim, sad već sa neizbježnom, ironijom - Ockham je bio fratar i teolog, a tek usput filozof.

[1] https://www.livescience.com/space/mars/nasa-may-have-unknowingly-found-and-killed-alien-life-on-mars-50-years-ago-scientist-claims