Ta glomaznost modela N900 nikako nam se nije svidjela i podsjetila nas je na prve Nokijine Communicatore – mrcine koje su mogle svašta nešto, no koje nikako nisu stale u džep niti su lijepo izgledale na stolovima. Isto vrijedi i za N900, no da je naprava poprilično moćna te da u mnogome može nadomjestiti makar netbook, ako ne i pravi prijenosnik, nepobitna je činjenica.
Tome najveći doprinos daje softverska platforma ovog uređaja, poznata kao Maemo 5. Jest da ima jednu golemu manu u odnosu na druge operacijske sustave za mobilne telefone – radi samo u landscape položaju ekrana (osim aplikacije za biranje telefonskih brojeva i sviranje MP3-ca) – ali ima nešto što nema gotovo niti jedan takmac, a to je pravi preemptivni višezadaćni rad. Ne onakav kao na BlackBerryju ili Windowsima Mobile, gdje je potrebno ugasiti jedan prozor da bi se vidjelo što se događa u drugom, već onaj pravi, gdje više prozora možete istovremeno pratiti na ekranu ili se čak između njih prebacivati listajući ih prstima po ekranu osjetljivom na dodir.
Uz takav ekran, N900 ima i QWERTY tipkovnicu smještenu ispod kliznog mehanizma te bateriju koja se jako dobro nosila sa zadaćama koje je ova Nokia obavljala, što je dodatno čini mobilnim računalcem, a ne samo mobilnim telefonom, no jednako ju se tako tim nazivom može nazvati i zbog visoke cijene.