Joker (2019)
Meh, onako.
Gluma - odlična.
Kadrovi i kamera - odlični.
Muzika i zvuk - odlični.
Atmosfera - dobra.
Film - onako!!!
Zašto (barem meni)?
Zato što se nisam vezao za lik. Nisam osjetio šta je to tako teško što je napravilo transformaciju. Da, društvo ga nije mazilo. Da, imao je teško djetinjstvo. Da, majčin život je obavijen tajnom i on otkriva činjenice koje ruše njegovu predstavu o majci. Ok, bio je mentalno bolesna osoba i prije svega toga. No, sve mi je to mlako jer danas imamo milione takvih koji hodaju među nama.
Naravno, sve je smješteno u fiktivni stripovski grad, pa umjetnička sloboda dopušta takve interpretacije, koje su, btw, uslovljene onim što znamo o Jokeru i što on treba postati, no, u ovom filmu je to on postao bez gledaocu vidljivog razloga. (Opet ponavljam, barem meni)
Daleko od toga da mi se film nije svidio, film je ok, ali ga neću ponovo gledati.
Mislim da je hype posljedica nenačitane publike kojoj je ovo najveći domet unutrašnje drame koja se može odigrati u čovjeku. Nažalost, stasale su generacije koje, očito, nisu čitale Dostojevskog, pa im je Jokerova metamorfoza wow.
Od mene nema više od ocjene 7, i to na glumu, kameru i zvuk, no što se tiče scenarija, ne prelazi trojku.