Moj stari ima 55 godina,i još uvijek hala igre.Ali pretežito one starije pucačine tipa Medal of Honor,Call of Duty 1 i Panzer Elite Action...Prije 10 godina je visio na pjelki i igrao po cijele noći Alien vs Predator..sada neigra tako puno jer ima puno obaveza...a kada bude u penziji navući ću ga ja na CoD4 :)
lol
Morat ću i sam tijelo naviknut na 6 sati sna, nek se snalazi kako zna.
Radim pon.-pet od 7 i pol do 15 i pol. Studiram izvanredno, nastava je uglavnom petkom poslijepodne i subotom od 8 ujutro do 7 navečer. Nemam curu. Pretpostavljam, kad se dogodi cura i eventualno djeca, da neće biti vremena za gejmanje kao sada. Ali to opet ovisi i kakvu curu nađeš, ne? :)
Imam ženu i dvoje djece, stariji sin od 7 godina obožava igre kao i ja i često igramo zajedno, tj. on gleda ja igram, hehe.. Naravno, ono što može sam igra bez mene (najčešće shooteri tipa COD i sl.).
Radnim danom ne stignem gotovo ništa, eventualno navečer kad djeca odu spavati sat, sat i pol. Ali je zato vikend zakon, uspijem uloviti i do 4-5 sati kako kad.
Nisam zadovoljan jer bih volio i više ali je i ovo puno bolje nego kad imaš posve malu djecu koja se noću bude - tad ti stvarno nije do ničega a kamoli do igranja.
Bolja polovica je prigovarala dosta, sad se naviknula da mi nema pomoći, naravno, moram tu i tamo odraditi neke stvari da i ona bude zadovoljna, ali je ok. Nedavno smo se kod frendova igrali na wii-u i zapalila se prilično. Tako da mi je u srednjoročnom planu da je potkupim sa tom konzolom a ja ću se i dalje igrati na xboxu i pc-u.
Rezime: Teško je, treba balansirati sto stvari (uvijek se sjetim Ekrema i poso kuća kuća poso..), ali hebiga, nitko te nije puškom natjerao na brak i obitelj, tko želi 6+ sati dnevno gejmati do penzije bolje da se ne upušta u to. Velika je satisfakcija i kad ti djeca na kraju zavole igranje i bacite neku partiju FIFE ili nekog coopa zajedno. Ali da se nekad sa sjetom prisjetiš studentskih dana i neograničenog vremena za gaming, to definitivno stoji.
Postoji mogućnost da će te tjerat da se igraš s njom (na Wii-u)
Sve se stigne ak se malo spava:) I ako ne igram i ako igram ne idem spavati prije pol 2, a budim se u pol 7. Do 17 sam na poslu pa nastavim doma raditi a ako ne idem van onda se uhvatim ps3 od cca 23 pa do 1 dok usput trolam po forumu.
Morat ću i sam tijelo naviknut na 6 sati sna, nek se snalazi kako zna.
Toliko i ja negdje, mozda je malo bed to sto nedostatak sna je jedan od uzrocnika alzheimerove bolesti.
Ja iman dite od 2 godine, a većinom mi po kući bude još dvoje dice od sestre(ne često, al znaju biti dnevno na više sati, osim vikendom).. Pri tom radim u smjenama ( 2 dana prva smjena, 2 dana druga, 2 dana treća, i 2 dana slobodno).. Gamer san odkad san dobija svoj prvi komp, i čak odkad san na commodorcu počea igrat prve igre (sad mi je 29 god)pa i dan danas redovito pratim gaming industriju i igran skoro sve nove igre.. Naravno da su obitelj/posal/kućni radovi prioritet, no sa dobrim kompromisom sa ženom i sa dobrim baka servsiom ;) stignem i odigrat dnevno po sat-dva.. Čak san i u timu koji igra TMNF, malo GTR2, te napucavanje u CODu, no ipak san više za solo igranje (HL serijal, ME, Witcheri, Fallout, point&click avanture).. Ponekad se malo zanesem pa mi i žena prigovori, no nikad nisan dozvolija da mi dite plače a da ga ignoriram.. Dapače, često je vodin u šetnju, a sad liti skoro svaki dan izjutra ću je vodit i na more, no gaming uza sve to i dalje pratin i igran(a ni sportske treninge ne propuštan), pa mogu za sebe reći da sve stignem i ni nikojem polju mi ne fali ničega..
Sve to ovisi o osobi i kako može sebi posložit stvari u glavi i na dnevnom rasporedu.. Mislim da će mi gaming uvijek biti usputan hobi u životu, i mislim da će mi i dica takva bit ;) no uvik ću se zalagat za pravo druženje i sport (tako san i ja odgojen i tako živin) , a gaming smatram (i tako ću provat i dicu naučit) da je to jedna zabava, koja ponekad može biti i edukativna, i da je gaming ponkead naša oaza tj. portal u jednu dimenziju koja nam donese malo duševnog mira..
najdraza uspomena iz povezanosti obitelji i gaminga mi je bila kad sam sa 10,11,12 [ne sjecam se vise tocno kad je bilo] nabavio serious sam jedinicu,i stari mi je strelicama isao i ja derao po mišu,hhahhahhaha...
rekao sam mu da mi za sljedeći rođendan ne treba ništa dat nego da zaigra cod4 sat,dva... moram ga navuć :D [63. godište]