Domaće zadaće iz matematike rade više štete nego k

Australski znanstvenici... pa jao.. ovo kad čujem u zadnje vrijeme dobijem blaži dermatitis u sekundi.

Ne znam zašto je uopće bitno čiji (il' pravilnije, odakle) su znanstvenici, al nekad je ovo bio samo novinarski pridjev, koji eto, može i ne mora označavati nekakvu dozu relevantnosti izvora za vulgaris konzumenta vijesti.

Meni zapravo u zadnje vrijeme znači jedan veeelki red flag... za zdravi razum, posebno ako je geografsko područje down under aka. Australija, Novi Zeland..

E sad malo o članku.. 

Mislim da bi dvije vrtićke skupine uzrasta 5+ godina sastavile bolje asocijacije i kauzalnosti od navedenih znanstvenika... Ovako nekako ide logika autora rada:

Matematika se uči u školi -> učenici dobiju zadaću -> zadaća je neprimjerena kompetencijama učenika -> žene su diskriminirane

A tek o tome kako govore da roditelji pomažu djeci u rješavanju zadaće, a gle čuda, to im uopće nije sumnjivo u zaključku kako djeca ne postižu samostalnost i neovisnost..

ovo je vrh "razlog obiteljske frustracije koja se prenosi iz generacije u generaciju"

Mislim da je ovo dobra osnova da se osnuje neka organizacija s ciljem zatiranja učenja, prvenstveno matematike, a zatim ćemo dalje po zasluzi... a manifest bi započeo s "Mathematics discriminates against large percentage of the population: it has clear bias towards people who understand it."

Il' još jedna kompliciranija i utpijska solucija: prilagoditi školski kurikulum i uvesti malo razuma u školstvo

Možda je u meni stvar pa ne razumijem.. 

Ako roditelj treba biti učitelj, onda učitelj treba dobiti otkaz jer nije ispunio smisao svog posla - da nauči dijete znanju. Zadaća je vježba onog naučenog na satu.

Ako na satu većina djece nije naučila što je trebalo, taj nastavnik ne valja.

Koliko čujem, to je slučaj sa skoro svim nastavnicima matematike, čast izuzecima.

Ako netko sporije shvaća, ne može biti izgovor jer za to postoje sati dopunske nastave da i ta djeca shvate.

Ako je dijete nadareno pa da mu ne bude dosadno dobije teže zadatke na dodatnoj matematici, plus poticanje da idu na natjecanja - tako su i oni pokriveni.

Prosjek, ispod prosjeka i natprosjek - svi su pokriveni i to u ŠKOLI!

Ako dijete ne može samostalno riješiti zadaću nego treba roditelje, nije dijete glupo ni roditelji, nego je to veliki neuspjeh UČITELJA, RAVNATELJA i politike koja školama propisuje pravila i gradivo.

Učitelj danas samo da popis koje gradivo RODITELJI trebaju naučiti dijete, da roditelji rade njihov posao. Onda ih ne trebamo, njima otkaz, i djeca u školu samo po popis koji da nauče doma (kako realno i je).

Ne znam u koju si ti školu išao, no kod mene je bilo ovako.  (barem od srednje škole nadalje)

A kako matematiku drugačije naučiti nego vježbanjem? Ja sam ju naučio neumoljivim vježbanjem. U osnovnoj, srednjoj, a bome i na faksu.

 Imaš puno od toga indirektno, samo ni ne znaš. Matematika ti razvija mozak i nauči kako razmišljati i rješavati probleme. Ne nužno samo matematičke probleme. 

Tri nepopularne stvari koje mogu reći iz iskustva:
1. Imam dvoje djece u osnovnoj školi, starija je osmi razred i redovno ide na natjecanja iz matematike (također fizika, biologija, tehnički i engleski). Cijelu osnovnu školu supruga i ja smo joj možda pet puta (sigurno ne više) pomogli oko zadaće. I tada su se nejasnoće pojavile kad je hvatala gradivo koje je propustila zbog dužeg izostanka iz škole (bolest, i slično). Ne problemi, nego nejasnoće. Ovime želim reći da je kurikulum itekako prilagođen djeci. Može se, ako se uči. Ako se ne uči i ne piše zadaća i na satu se sjedi na ušima, onda je potrebna pomoć.

2. Roditelji kukaju i nariču po Facebooku da je gradivo matematike preteško, jer su i sami roditelji imali problema s matematikom u školi. Ako su mama i tata imali dvojke, teško će djetetu objasniti bilo što složenije od zbrajanja i oduzimanja.

3. Radio sam u obrazovanju (srednja škola). Iz iskustva mogu reći da su djeca razmažena, nezainteresirana i sklonija skrolanju po TikToku, nego slušanju nastave. Roditelji su Drama Queens i vjeruju isključivo onome što im kažu njihova djeca ("profesor me ne voli!"). Nastavnik koji tijekom tjedna predaje u šest ili osam razreda nema vremena mrziti isključivo vaše dijete. On je došao odraditi posao. Nastavnici generalno zaista rade dobar posao. Izuzetaka ima i uvijek će ih biti, baš kao na svakom drugom poslu i to ne može biti argument protiv obrazovanja.

 Mislim da ne možeš a pokušao si, prema vlastitom djetetu ocijenjivati cijeli školski sustav, tim stilom odiše prvi dio teksta, vjerujem da imaš radišno i inteligentno dijete, radišnosti ga možeš naučiti, svaka čast na tome ali mu ne možeš dati inteligenciju. Manje inteligentna djeca od tvoje traže više vremena i onda imamo probleme, ne želim ulaziti u problematiku školskog sustava itd, itd. Ono što mogu reći je da sam bio totalna truba u školi, u moje vrijeme se još nije znalo za disleksiju pa sam bio lijeni konj i malo bezobrazno đubre koje neće, dete kreten, nemam pojma kako je danas, barem ne iz prve ruke, gradivo iz matematike bilo mi je izrazito teško a nitko me nije hebao dva posto. Sada ja prema vlastitom iskustvu ocjenjujem cijeli bivši sustav, nedobro ali djece poput mene u mladosti ima i bit će, sustav se nekako mora prilagoditi svima, kako, ne pada mi na pamet dalje filozofirati u području o kojem nemam pojma.

Znam samo da se ne slažem s time da su djeca razmažena i nezaiteresirana, ima onih koji tim ponašanjem prikrivaju stvarni problem, tako sam barem ja radio.

"Domaće zadaće iz matematike rade više štete nego koristi" - said no one ever in China

U srednjoj školi sam u četiri godine imao tri nastavnika iz matematike, najlošiji naravno zadnji i to zadnje dvije godine.

U drugom razredu profa je bila super, kvalitetno je objašnjavala, davala nam konkretne zadaće, bio je gušt znati i odraditi materiju brzo, na vrijeme i s voljom. Kod nje sam imao 4 a čak me i tražila da se krenem pripremati za nekakvo natjecanje (nisam tada kužio niti kako niti zašto, ali danas mi je jasno da je njena četvorka bila ozbiljnija od drugih), što mi nije padalo na pamet.

I onda se idioti iz razreda krenu buniti da žena zadaje previše zadaće i glupa raska ju nekako makne. Možda nije raska kriva, ne mogu tvrditi, ali nam je nakon nje u trećem i četvrtom razredu došao lik koji bi nešto sebi brbljao u bradu (okrenut od nas prema ploči) završio zadatak, pitao je li nam jasno i, nakon što svi jednoglasno kažemo da nije, bi mrtav-ladan rekao "dobro, idemo dalje". Kod njega nikakva zadaća ne pomaže, nema te teme koju te netko tako može naučiti.

Nisam bio nešto super zainteresiran za školu ali nisam bio niti najljenije đubre. Stvari koje su mi išle dobro sam volio (crtanje, percepcija), stvari koje nisu nisam (sve ostalo) ali upravo to pokazuje koliko je bitan dobar nastavnik - kada je žena čak i meni, kojem nikad nije išla matematika, uspjela približiti materiju i zainteresirati me za nju. Na kraju joj se ne sjećam niti imena... Gospođo draga bezimena, kapa do poda, bili ste super u svom poslu!

Meni je mama bila profesorica matematike u srednjoj školi pa nikad nisam imao problema s matematikom.

Ali i kad bi ona meni nešto krenula objašnjavati morala se spustiti na nivo onoga što smo mi učili. Jer ne možeš nešto rješavati na način koji se još nije učio i sl.

A i ona je fine pare natukla na instrukcijama, pametnom dosta koliko je matematika generalno lako savladiva kod kuće.

Danas kad vidim što djeca rade na informatici u osnovnoj školi, to smo mi u srednjoj školi radili. Da ne spominjem konverzije binarnih brojeva u oktalne i heksadecimalne, bez da su se prije toga iz matematike obradili brojevni sustavi.

Ili npr elektrotehničkim predmetima u srednjoj, to je komotno par kolegija koje smo mi na FERu imali, a i onda su nam bili strah i trepet. A uz to još imaju i drugih 15 predmeta cijelu godinu.

I to je isto točno. I onda još kriva rješenja za provjeru.

rote learning vs. conceptual learning;

Finland is famous for its short school days, regular breaks between lessons and lack of national tests.
The Finnish education system is widely recognized as one of the best in the world. Finland Math is a pedagogical concept that makes mathematics learning and teaching more effective, fun and engaging.
The school should be a place where it’s fine to make mistakes. After all, mistakes are a normal part of the learning process.
In Finland Math, the goal is to avoid superficial learning such as learning for exams only. Deep understanding and creative problem solving require a solid base to build upon and teaching strategies that focus on learning in different levels of cognitive, affective and sensory domains. When done right, creative problem solving enables students to confidently overcome unexpected challenge.
Metacognition is probably one of the most important 21st century skills. Students need to be able to think for themselves instead of repeating something without using their own brain.

To be able to practice meaningfully, proper feedback is required. The problem in education are large groups where teachers’ time dedicated to individual students is limited to a maximum of few minutes per lesson.
As a part of the digitalisation of the educational world, use of adaptive learning algorithms has increased. It might sound very technical and complex, but the idea is for the computers to help the teacher to create more personalised paths for students with varying skills. When the use of the platform with the adaptive learning algorithms is made user-friendly and simple, the teacher can focus on taking advantage of all its features, instead of struggling with the technology.

For students, personalised learning paths mean focusing on personal strengths and finding the most suitable ways to learn for everyone. If a student struggles with one area, they can receive the support they need from the teacher. Equally, a student succeeding in the subject receives recognition and the teacher can direct them to more challenging tasks.
Personalising the teaching is not only beneficial for the students but for the teachers also. When teachers have access to relevant information about the students’ learning they are able to use the right tools for support, in accordance to the situation.

Iz vlastitog iskustva (Ruđer i FER) možda ukupno dva-tri prof. se sjećam da su imala takav mindset, ali žalosno, radi nacionalnog kurikuluma i (propale)bolonje zna se na koji se način mora(lo) predavati.
Dok HR ne primjeni finski ili  slični model, uzalud vam trud svirači

www.oph.fi/en/news/2020/finnish-good-pisa-results-have-brought-thousands-educationalists-finland