Problem je u tome što nemam što s njima i samo su mi trošak. Ako se nekog prima, prima se nekog s iskustvom ili nekog za kog se zna da će se morati potrošiti živaca, vremena i para, ali to se onda pokrije ugovorima.
Pa ako se prima nekoga za koga se zna da se mora potrošiti živaca itd, zašto onda ne nekoga bez faksa? recimo, elektroničara s 3 god škole, ili ekonomistu.
Ako navedeni FERovac nema nikakvo primjenjivo znanje onda ti je svejedno češ obrazovati frizera ili FERovca, a k tome frizeru možeš dati niži minimalac zbog stručne spreme čini mi se.
Ili ajmo ovako drito, bez iskustva dvije osobe, jedna sa ugostiteljskom školom, druga prvostupnik informatike, svejedno ili ima neke razlike?
I konačno ako ti ne trebaju ljudi, imaš visokospecijalizirano poslovanje, ne da nećeš uzimati neskusne nego nećeš uzimati nikoga.
Meni je savršeno jasno da bi poslodavac (npr banka) rado zaposlio studenta koji je na studiju studirao smjer programiranje bankarskih aplikacija, ali studiji su nam ipak preopćeniti za to.