Naravno da su privatizirali, od poduzeća koja su stalno bila u minusu i trebala sanacije došlo se do profitabilnih tvrtki s većom ponudom (posebno za građane).
Nije tu ništa crno - bijelo.
pa da, osim što je prije prodaje banke sanirala država
za pbz, splitsku i riječku banku koje je prodao sdp smo dobili "čitavih" 400-tinjak milijuna eura, za one dvije koje je prodao adeze prije još i manje
u međuvremenu strane banke izvlače iz hrvatske na desetke milijardi kuna svake godine - svake godine nekoliko puta više od onoga što su investirale u taj biznis 1999. i 2001., ovdje ti je brzinskim guglanjem iz 2012. članak - 27 milijardi kuna izneseno godinu ranije iz hrvatske, par godina kasnije sjećam se da je novi list objavio 40 i nešto milijardi da je izneseno te godine itd. itd.
a ponuda za građane nikad veća, naravno
hoću reći - neprestano se vuče mantra kako je adeze 90-tih rasprodao hrvatsku i kako su nas upropastili, a činjenica je da su rasprodavali jednako jedni i drugi, da su nas jednako upropastili jedni i drugi
samo iz primjera poskupljenja struje u 2012.-oj možeš vidjeti kako nam iz džepova mogu izvući 7-8 milijardi kuna bez da itko trepne, a koliko su nam uzeli poskupljenjem plina, koliko je industrija skviknula radi toga jer njima su poskupili plin za 30% (hint - petrokemija) i tko je profitirao na tome nemamo pojma (osim činjenice da je upravo od 2012. prvo plinarsko društvo pavla vujnovca najbrže rastuća tvrtka u hrvatskoj te je danas najveći domaći distributer plina - slučajno ili ne?)
naravno da tu nije ništa crno - bijelo, radi se o velikom sivilu do kojeg su nas doveli političari koje biramo već 25 godina
Naravno da su i sanirali i prodali. Bilo je više štete nego koristi od banaka (posebno za fizičke osobe).
Što se plina tiče, treba zahvaliti sindikatima što je Petrokemija u ovakvom stanju (i što jedino može propasti), građanima se od devedesetih do danas izbija znato veća količina para od tih 7-8 milijardi (i što se malo tko brine), političari ostaju takvi kakvi jesu jer je i cijela politička scena i percepcija politike ista, bez promjene (ali i mogućnosti promjene) već desetljećima.