Skoro kao junak jednog nedavno izašlog filma, onaj u kojem starcu prebace svijest u tijelo mladog čovjeka
Osobno, sviđa mi se ideja o neumiranju, ali ako Bog da, da poživim bar 107 godina u ovom tijelu, a za dalje ćemo vidjeti (85 to go)
Ovo me sve zajedno podsjeća na jednu drugu sličnu stvar, u smislu preseravanja o još nedostižnim tehnologijama. Bila je pri nekoliko godina jedna kompanija u Americi (ne znam što je u međuvremenu bilo sa njima, nisam pratio) koja je kao otvorena s ciljem razvoja i izgradnje orbitalnog lifta. Kao prikupili su početnu lovu, sad će razvijati tehnologije (materijal za uže najbitnije, i ostalu infrastrukturu), i rekli da će započeti izgradnju do 2018. Pa onda do 2026. Ne znam koja je sad godina zadnja. Bia sam čak kupia neku knjigu od njih o tehnologiji orbitalnih liftova. Vjerovatno im se čitav biznis model temeljio na prodaji takvih knjiga. I magle... :)
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
onda kad budes mogao manipulirati atomima kao s sibicama na stolu, e tada ce ti to biti moguce, do tada uzivaj u zivotu i ne brini!
Ufuraš se u memoriju, spojiš na internet, imaš svu pornjavu svijeta na dlanu, a nema miceka..
SF, ali nek' se dečki igraju..
Nikada um robota neće biti na nivou ljudskog.
Za, 50, 100, 1000+ godina. Nikada.
Um robota je skup algoritama. Um čovjeka to nije.
Nikada se neće desiti kopiranje ljudskog uma na neki medij.
Za, 50, 100, 1000+ godina. Nikada.
Ljudski um se ne nalazi u mozgu, kao što se na hard disku nalaze podaci.
Ne nalazi se u biološkoj formi. Nije softver niti skup algoritama.
Treba biti oprezan kad se predviđaju stvari i nikada ne reči 'nikada' kad je tehnologija u pitanju.
Prije samo 11 godina nije bilo Facebook-a, prije 8 godina nije bilo iPhone-a itd. Stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo nisu postojale prije samo nekoliko godina.
Da je netko opisivao današnje grafičke kartice nekomu prije 15 godina zvučalo bi kao nešto udaljeno barem duplo toliko (ako ne skoro nedostižno..).
Smartphone-i će recimo do 2020. biti dovoljno jaki da vrte augumented reality softver i imati će puno više senzora nego danas ali ćemo ih tada gledati kao nešto svakodnevno i najnormalnije.
Desktop računala će do cca 2023. imati dovoljnu hardversku snagu za emulaciju ljudskog mozga, samo će softver kaskati za time, pa će postati dostupan tek kada se usavrše tehnike skeniranja moždane aktivnosti (do cca 2029.) po čemu će se napraviti potrebna emulacija.
(godine su iz literature koja se bavi fenomenom Singularityja - Ray Kurzweil i kompanija..)
Naravno, vremenski se sve to može pomaknuti naprijed ili natrag za koju godinu ali vrlo moćan A.I. dolazi 100% sigurno prije 2035. godine (dakle unutar 20tak godina), a kakve će sve popratne tehnologije biti tu do tada vidjet ćemo.
Jedno je sigurno - čekaju nas vrlo uzbudljiva desetljeća i sve brži tempo promjene ;)
Umjesto da čitate ove mumbo-jumbo stranice predlažem da pogledate radove pravih znanstvenika koji rade na emulaciji ljudskog uma i problemima substrate independet minds
Randal A. Koene je dobar primjer
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
S druge strane, vječno nepostojanje nakon smrti ti nije niti malo užasno ?
Nikada um robota neće biti na nivou ljudskog.
Za, 50, 100, 1000+ godina. Nikada.
Um robota je skup algoritama. Um čovjeka to nije.
Nikada se neće desiti kopiranje ljudskog uma na neki medij.
Za, 50, 100, 1000+ godina. Nikada.
Ljudski um se ne nalazi u mozgu, kao što se na hard disku nalaze podaci.
Ne nalazi se u biološkoj formi. Nije softver niti skup algoritama.
Prvo "nikad" je vrlo snažna riječ. Mislim da ti ne razumiješ definiciju uma. Um nastaje kao ispoljavajuće svojsto obrade informacija. Dakle on je nematerijalno ispoljavajuće svojstvo, nuspojava obrade informacija. No da bi proizveo um moraš imat "algoritam" po kojem se te informacije obrađuju. Nije uopće bitno da li su ti algoritmi biološki (kodirani u molekulama/dna) ili nebiološki. Priroda ne radi razliku između biološkog/nebiološkog i vrlo je vjerojatno kad bi napravio stroj približne mogućnosti brzine i načina obrade informacija kao ljudski mozak da bi dobio i um kao posljedicu toga.
Što se tiče kopiranja uma u pravu si da se um ne nalazi spremljen negdje niti je softver niti skup algoritama. Ai programske instrukcije i obrada su nužne da bi se proizveo um. To smo već utvrdili. Kopiranjem svih informacija na drugi mozak/supstrat bi dobio svoju kopiju a ne sebe jer je to drugi procesirajući sustav i time bi dobio drugu individuu koja bi tvrdila da je original jer koristi isti set podataka kao i original.
Transfer uma IMHO je moguć jedino u procesima postepene zamjene jednog po jednog neurona, umjetnim neuronima gdje je niti u jednom trenutku ne dolazi do prekida svijesti, odnosno tok svijesti je očuvan tijekom cijelog procesa te individua na kraju završava sa sintetičkim mozgom. Postoji još mogućih nekoliko načina transfera u kojima bi tok svijesti bio očuvan ali neću duljiti.
...
Jedno je sigurno - čekaju nas vrlo uzbudljiva desetljeća i sve brži tempo promjene ;)
Slažem se sa tvojim postom, ali moj stav je da uz sve napisano nikako ne ide veseli smajlić nego tužni jer ne želim da nas tehnologija svojim napredovanjem još više individualizira, a tko zna kakve se sve opasnosti mogu kriti zbog razvoja umjetne inteligencije(ovdje ne mislim direktno na "roboti vladaju svijetom")
Ne trebamo se plašiti inteligencije, bilo prirodne, ili umjetne, već nekih ljudskih osobina.
Kad malo razmislim vjerujem da ne bi trebali razvijati AI u kapitalizmu, jer bi moglo biti pogubno upravo zbog naglašenosti spomenutih osobina.
Morali bi prije kao društvo riješiti krucijalne probleme čovječanstva (glad, žeđ, zagađenost...), te onda u nekom novom društvenom uređenju krenuti u razvoj AI čistih namjera...
Da bi imao AI čistih namjera prvo bi morao imati ljude čistih namjera. Takvo što ne postoji. Tj. postoje al nemaju utjecaja na ništa.
Više se ne igram toliko, ali ono što vidim je praktički isto što i onda uz neke male pomake.
O ai-ju se vjerojatno više govorilo prije 30-40 godina nego danas. Pričati o mozgu u računalu danas je ipak malo sramotnije nego tada, pa tako i nećete naći puno ozbiljnih ljudi koji se time zanose.
Više se ne igram toliko, ali ono što vidim je praktički isto što i onda uz neke male pomake.
Dafuq?
Quake iz 1996. i Quake Wars iz 2007.
O napretku AI da ne pričamo...
Ovaj se je malo zanio sa tih 20 godina ali rekao bih da zadnjih 10-ak godina sporo napreduje grafika u odnosu na kako se mijenjala od recimo 1990. do 1995. ili od 1995. do 2000. A i neke druge stvari (diskovi, procesori) malo stagniraju u odnosu na munjeviti razvoj tada. Anyway sve je to malo van teme. Koja je ionako stupidna pa nije neka šteta.
Zanimljivo, baš Quake (doduše 2) mi je i bio na pameti, kao i nešto kasniji RTC Wolfenstein, posljednji fps koji sam igrao.
Ja tu usitinu ne vidim neke velike pomake.
Ali ako ti vidiš, uživaj u njima.
AI (ne u igrama nego uopće) jest napokon značajno napredovala.
Ali treba razumjeti o čemu se tu radi, a ne zanositi se "pjesničkim idejama" o živoj strojnoj inteligenciji.
Laptop koristim od 1997.
Touchscreen smartphone od 2003.
Intelovi najjači procesori su par procenata jači od najjačih napravljenih prije 7 godina.
Nisam siguran da su ovo tehnologije od prije par godina.
Rekoše i za Mooreov zakon da je vječan.
Zašto Apple ulazi u auto industriju?
Razlog sigurno nije to što im je jasno da mogu još par godina šminkati Iphone.
. . .
Ovo nije jedina izjava. Prvi čovjek, Facebookovog odjela za razvoj AIa Yann LeCun, prije 7 dana kaže.
Najpametniji današnji AI je glup kao beba.
Još uvijek ne postoji naučnik koji zna da napravi, ni približno, AI algoritam. Koji će imati sposobnost rasuđivanja na nivou zdravog ljudskog uma.
Postignut je maksimum u razvoju umjetne inteligencije. Nema rješenja kako napraviti AI pametnijim od onoga što imamo danas.
Kopiranje uma.
Ono što ljudi ne shvaćaju (jer imaju linearno razmišljanje dok tehnologija napreduje eksponencijalno) je da jednom kada se razvije prvi pravi A.I. koji je 'glup' na početku, da dostigne IQ genijalca trebat će mu vrlo kratko vrijeme, a nakon toga da ga i prestigne.
Dakle minimalan je skok od osnovnog ograničenog 'glupog' A.I.-a do nove vrste svijesti, jer jednom kada se spoji online i počne učiti to ide eksponencijalnom brzinom (strojevima ne treba san niti pauze za odmor, hranu i sl.).
Znam da monogima to zvuči još uvijek poput SF-a, ali nije.
Čim se u dovoljno detalja uspije snimiti rad mozga i funkcionalnost svih regija korteksa - što će biti moguće neinvazivnim tehnikama do kraja 20tih godina ovog stoljeća, otvara se mogućnost pisanju softvera za emulaciju istoga, a zatim i sve ostalo što slijedi.
Hardver će do tada biti i više nego dovoljno jak za pokretanje takve simulacije.
Zgodan detalj:
uzmimo za primjer povečanje RAM memorije u kućnom računalu kojeg koristim :)
1980. 16kb
1997. 16MB
2014. 16GB
primjetimo kako svakih 17 godina količina RAM-a poraste za 1024 puta (i samog me iznenadila pravilnost i konzistentnost ovog napretka).
Iz toga se lako zaključuje kako ćemo do 2031. godine imati kućna računala sa oko 16TB (terabajta) RAM memorije.
Zamislite samo kakav napredan softver će biti moguće izvoditi sa takvim resursima (procesori će isto jako napredovati u broju jezgara i brzini..).
Popis ozbiljnih ljudi je i puno veći nego prije jer su se IT stručnjacima zadnjih 10-ak godina pridružila i cila sila neuroznanstvenika. Svaki sustav koji obrađuje informacije i daje output je računalo mozak također. No u principu se slažem da govoriti o reprezentaciji mozga na digitalnom računalu je far-fetched.
Dado ne baš. Tu sliku koju si stavio stara je barem 15-ak godina. U međuvremenu smo saznali da je kompleksnost mozga i computational power mnogo veći. Barem 9 redova veličine nego se dosad smatralo što gura granicu ekvivalente računalne moći na drugu polovicu ovog stoljeća (pod pretpostavkom da se Mooreov zakon održi dotad.). Dakle govorim samo o ekvivalentnoj moći što ne znači nužno i mogućnost simulacije. Za mogućnost simulacije moramo izvršiti reverse-engineering obrade i značenja neuronskih signala od čega smo s današnje točke gledišta poprilično daleko.
Preporučam odličan članak od Tim Dettmersa o računalnoj mogućnosti ljudskog mozga koji je u skladu s najnovijim saznanjima.
https://timdettmers.wordpress.com/2015/07/27/brain-vs-deep-learning-singularity/
Što se tiče pak Human Brain Projecta i američkog Brain Initiative-a riječ je za sada o beskorisnim idejama, koje vodeći svjedski neuroznanstvenici odbacuju
http://www.nationalpost.com/m/wp/blog.html?b=news.nationalpost.com/2014/07/08/a-billion-dollar-european-effort-to-model-the-human-brain-in-a-supercomputer-is-in-danger-of-collapsing
http://www.neurofuture.eu/press-releases/press-1/
Stvar je u tome što mnogo stvari o mozgu ne poznajemo da bi mogli pokrenuti bilo kakvu smislenu simulaciju
Problem simuliranja mozga električnim signalima je u tome što su drugačiji od signala emitiranih putem neurona i veličinom veza izmešu neurona. Trenutno nemamo nikakvih signala o značenju signala koje ispaljuju neoroni i koje funkcije posjeduju. Npr nemamo saznanja da ako je ispaljen signal određene vrste da je mozak detektirao npr jabuku a ne naranču. Ovaj problem je i navjeći uzrok kritika Human Brain Projecta.
Za kraj što se tiče "prave" umjetne inteligencije. Također mnoštvo problema. Da ne duljim
http://waitbutwhy.com/2015/01/artificial-intelligence-revolution-1.html
Za kraj što se tiče "prave" umjetne inteligencije. Također mnoštvo problema. Da ne duljim
http://waitbutwhy.com/2015/01/artificial-intelligence-revolution-1.html
Eto, slažem se sa navodima, recimo:
"So the world’s $1,000 computers are now beating the mouse brain and they’re at about a thousandth of human level. This doesn’t sound like much until you remember that we were at about a trillionth of human level in 1985, a billionth in 1995, and a millionth in 2005. Being at a thousandth in 2015 puts us right on pace to get to an affordable computer by 2025 that rivals the power of the brain."
Stvari napreduju eksponencijalno i to je ono što si masa nas ne može predočiti kako treba.
Uglavnom podcjenjujemo budućnost i mogućnosti budućih tehnologija :)
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
S druge strane, vječno nepostojanje nakon smrti ti nije niti malo užasno ?
“I do not fear death. I had been dead for billions and billions of years before I was born, and had not suffered the slightest inconvenience from it.” ― Mark Twain
Lijepo je vidjeti da ima još ljudi koji prate ovu tematiku.
Evo odakle sam ja počeo
(zanimljivo da jedan Isusovac bude začetnik ili bar jedan od prvih koji se bavio time)
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pierre_Teilhard_de_Chardin
https://en.wikipedia.org/wiki/Omega_Point
Pitanje uopće nije "da li", nego "kad" (osim ako se prije toga ne uništimo)
Evo i malo humora na tu temu
Pitanje uopće nije "da li", nego "kad" (osim ako se prije toga ne uništimo)
Naravno, a odgovor je puno brže nego je većina ljudi svjesna :)
Pitanje uopće nije "da li", nego "kad" (osim ako se prije toga ne uništimo)
Naravno, a odgovor je puno brže nego je većina ljudi svjesna :)
To je već prilično nezahvalno prognozirati
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
S druge strane, vječno nepostojanje nakon smrti ti nije niti malo užasno ?
“I do not fear death. I had been dead for billions and billions of years before I was born, and had not suffered the slightest inconvenience from it.” ― Mark Twain
Samo sam čekao ovaj quote.
Ovaj quote je primjer kako i obrazovane i inteligentne osobe poput Twaina znaju izvaliti glupost.
Twain daje premisu da kada si mrtav da ti neće biti bitno, odnosno dok ne postojiš nije ti bitno da ne postojiš. S tim se slažem. No mi ne razmatramo smrt (neegzistenciju) s gledišta kada smo već mrtvi (odnosno ne postojimo), već s gledišta živuće osobe koja diše, egzistira, stvara i uživa u životu, druženju s prijateljima i sl.
Dakle pitanje o strahu od smrti treba gledati s točke živuće, svjesne osobe. Da li se kao trenutno ŽIVA svjesna osoba bojiš vječnog nepostojanja ?
ako me je ičega strah, to je mogućnost besmrtnosti. mislim da ne postoji ništa užasnije od toga.
S druge strane, vječno nepostojanje nakon smrti ti nije niti malo užasno ?
“I do not fear death. I had been dead for billions and billions of years before I was born, and had not suffered the slightest inconvenience from it.” ― Mark Twain
Samo sam čekao ovaj quote.
Ovaj quote je primjer kako i obrazovane i inteligentne osobe poput Twaina znaju izvaliti glupost.
Twain daje premisu da kada si mrtav da ti neće biti bitno, odnosno dok ne postojiš nije ti bitno da ne postojiš. S tim se slažem. No mi ne razmatramo smrt (neegzistenciju) s gledišta kada smo već mrtvi (odnosno ne postojimo), već s gledišta živuće osobe koja diše, egzistira, stvara i uživa u životu, druženju s prijateljima i sl.
Dakle pitanje o strahu od smrti treba gledati s točke živuće, svjesne osobe. Da li se kao trenutno ŽIVA svjesna osoba bojiš vječnog nepostojanja ?
Ne, ali čini se dosadnim. Jaaako dosadnim.