Prava potrošača - reklamacije, povrat, zamjena...

Sancta Domenica
Vaša rezervacija je uspješno zaprimljena. Rezervacija vrijedi 3 dana od trenutka zaprimanja ove narudžbe, no ne stvara obvezu za Vas ni za Sancta Domenicu i od rezervacije možete odustati. Odluka o sklapanju ugovora o kupoprodaji donosi se u poslovnici.
I nakon posjeta u poslovnicu, proizvod možete odlučiti naručiti putem web shopa.
Proizvod(e) ćete platiti našim djelatnicima prilikom preuzimanja u poslovnici, sukladno računu koji će Vam biti tada isporučen i u tom trenutku dolazi do sklapanja kupoprodajnog ugovora.

Dakle narucio sam preko weba i odabrao da cu pokupiti u poslovnici, svugdje drugdje se ovo gleda kao kupovina na daljinu no kod njih je to kao neka rezervacija pazi ti to! Naravno ovo je pisalo u mailu no sad ispada da sam ja to kao kupio u trgovini, ovo je po meni ocigledna prevara kupca?! Ja sad proizvod nemogu vratiti i uzeti drugi ili napraviti povrat novaca, pa to ima samo kod nas!

 -tehnički su u pravu.. tj kad se roba plati tad je kupnja obavljena, račun, klasično u webkošarici, platiš.. (trenutno).. dok recimo ignoriraju da način plaćanja nije bitan-osnovni kriterij i može postojati npr plaćanje pouzećem (koje naravno trgovac ne mora dati-nuditi.. rizik).

-osnova za bilo što je račun, govorimo o maloprodaji, kranji kupac-potrošač i tema se odnosi na njega, ne ostale načine prodaje-zakone-firme itd..

-konkretno, kad postoji nejasnoća, tumačenje.. tad se pita zakon-zakonodavac, nadležni, kao mingo-inspektorat, ne kupac-trgovac, nije zakon ono što trgovac napiše ili tumači, nego ono što kaže država-institucija i ako bi inspektor imao drugačije tumačenje od trgovca, tad pogodite što vrijedi, .. tj trovac i njegova pravila su samo komad papira, no za to treba nadležnima prijaviti-pitati-tražiti.. dok je svaka stavka-uvjet-pravilnik koji nije u skaldu sa zakonom ništetan-nepostojeći-nevažan..

 Dakle ovo vrijedi u svakoj trgovini, narucis prek weba pokupis i platis u poslovnici i to se tretira kao kupnja na daljinu sto i je jer proizvod prakticki nisam vidio!

-gle.. upravo zato oni imaju 'rezervaciju' time kupoprodaja nije sklopljena, račun.. i tako se mogu izvlačiti, dok zakon-inspektor ne kaže drugačije..

-istovremeno, zaporožac 'griješi' jer način plaćanja nema veze s pravima potrošača i kupnjom na daljinu.. tj zato imaju 'rezervaciju', ne kupnju kao riječ.. i time pravni problem spada li nešto pod neki zakon, kao i riječ potrošač..

-zakon, kupnja na daljinu daje 14 dana pravo povrata.. neovisno o načinu plaćanja, mjestu i načinu preuzimanja itd.. no mora biti kupnja, ne rezevacija i sl. jer rezervacija nije navedena u zakonu nego kupnja (na daljinu)..

-kupnja, je izvršena kad se dvije strane-stranke, kupac-trgovac, dogovore oko bitnih... cijena, time je ugovor sklopljen, plaćeno, račun.. tj račun ima pravni status (jednostavnog) ugovora. .. nema računa? nema pravne osnove.. za rezervaciju se ne izdaje račun, itd..

-zato, neovisno što mi tu palamudimo, nismo relevantni-nadležni, nismo zakon-institucija.. tj to mora reći država-mingo, ne kupac-trgovac.. i tad će biti jasno, odnosno, trgovac je u pravu mada to radi 'pravnim trikovima' kao sitna slova.. tj zato imaju riječ rezervacija, ne slučajno.. tj imaju i oni nekog pravnika koji im je to prošao i posložio pravni okvir-text.. kupac postaje kupac tek kad kupi-plati, kad ima račun.

-odnosno, što je želja? naručiti-vratiti? zajebavati trgovca čisto zakonskim pravom? intencija zakona nije to, nego zaštita.. tj u takvom slučaju nadležni mogu odlučiti u korist trovca, jer tad nema povrede prava građana-kupca.. itd. kupac-potrošač želi nešto kupiti, podrazumijeva se i platiti, koristiti.. ako je neki drugi razlog, frustracija, nešto.. tad je na pogrešnom mjestu..

 -čekaj.. kupuješ li nešto što želiš ili ne želiš? .. pogotovo kad preuzimaš u poslovnici, fizički vidiš robu, tad (upravo zato postoji zakon o kupnji na daljunu) si robu vidio.. i platio-kupio, ne želiš? nisi trebao kupiti, u čemu je problem? .. tj ostaje ti čista dobra volja trgovca da jednostavno vratiš, kao pozitivna gesta trgovca koji time dobija na imageu.. no pravno ne mora ništa, pa ako ga želiš 'stisnuti' besmisleno, tj vidjet ćemo nastavak priče o yebanju (svi imaju problema layouta-slova..) .. razmisli, kupuješ li nešto što trebaš-želiš ili za jebanje? koga? čemu? postoje i drugi, primjereniji načini-tehnike, čak i sex :)

-nisi dobio proizvod (nego si kupio-platio).

-nisi kupio na daljinu, štoviše vidio si i osobno-fizički u trgovini, čime ne spadaš u taj dio zakona o zaštiti potrošača, povrat-14d dana, .. dok oni pravno pametno iz tog razloga koriste riječ rezervacija, pa im ni zakon ne može ništa, tj moraš prvo utvrditi koje je tvoje pravo prekršeno, koji zakon, po kojoj osnovi.. a ako tog nema, tad se poklopi po ušima i produži.. ili ako je intencija jebati trgovca, moraš pronaći pametniji način i imati osnovu-zakon na svojoj strani. ok? nhf..

 Naravno da nisam, kaj bi otvarao kutije u trgovini tko to normalan radi velim narucio sam online tamo sve pise drugo kao i slika, ocigledni sjeb i bok, cekamo odgovor nadleznih institucija!

Mene ne zanima normalna kupnja vec to sto oni rade, ja sam narucio uredaj na daljinu i platio ga u poslovnici sto se u "svakoj" trgoviti tretira kao "kupnja" na daljinu! To je jedina trgovina koja ima taj sustav pa evo vidjet cemo kaj vele institucije zakona pa cemo drugi put biti pametniji!

U svakoj trgovini narudžba je rezervacija pa čak i da si platio karticom jer i onda tvoja sredstva su rezervirana dok god trgovina ne potvrdi narudžbu tj autorizira tvoju karticu.

Isto tako da i radiš uplatu internet bankarstvom ili u pošti/banci, ništa ti ne garantira dok tvoji novci ne sjednu da će tog artikla biti više na stanju u trgovini. Niti daje neku zakonsku obavezu trgovcu da ti to moraju proizvesti/isporučiti.

Ako si platio i toga npr nema više, sve je dalje dogovor između tebe i trgovine te uvijek se sve može dogovoriti, oni nude nešto slično uz neki popust, ti biraš što ti paše ili jednostavno ako se ne dogovorite, stornira se narudžba/uplata i ti kao kupac nisi u gubitku jer si dobio novce nazad.

Ugovor se sklapa tek nakon izrade računa ili isporuke robe tebi kao kupcu (to je jedino logično u svemu ovome). Nikakve narudžbe, držanje u košarici artikla, zvanja na telefon i raspitivanje o artiklu, itd... nisu sklapanje ugovora.

Ako je sve to jasno naznačeno na stranici trgovine, ili su ti napisali u mailu poslje narudžbe, sve je po zakonu i nitko ti tu od nadležnih tjela neće moći ništa pomoći oko toga i stati na tvoju stranu da bi ti istjerao neku pravdu jer eto misliš da trgovina nije u pravu.

Svaka normalna trgovina, ako je sve u redu s artiklom i ti si normalan te se možeš lijepo dogovoriti sve s njima, izaći će u susret i zamjeniti artikl za neki drugi koji ti odgovara.

prokletstvo malih gradova i mjesta je sto prakticki nemamo fizickih trgovina u koje mozemo doci kupiti nesto, tako da je u biti vecina "kupovina na daljinu", naruci, plati odmah ili po pouzecu, i nemas apsolutno nikakve brige da "nisi kupio na daljinu" i da neces moci vratiti ako bas moras. a to je onda prednost ;)

Nisam bas nista vracao do sada, nije bilo potrebe, nemam para da uzimam nesto "samo da probam", ili da vidim kako izgleda, tako da, sve sto narucim, jako sam ozbiljan i siguran u to da bas to zelim (citaj, za to imam para)... ;)

 -da ali.. :)

-gle kako počinje priča, rezervacija, preuzimanje i plaćanje.. nije kupnja (kupoprodaja, račun, nije plaćanje online-košarica, nije ni narudžba, nego rezervacija i ništa nije plaćeno..).

-ugovor je sklopljen? račun? -nije. račun=ugovor, računa nema, ništa nije platio i time ne može ni imati npr pravo povrata, reklamaciju, jer još nije ni postao potrošač-kupac, tj možemo ga za sad nazvati 'rezervista' no zakon-naslov teme nije 'fleksibilan' + tumačenje..

-kako počinje tvoj citiran post.. -.. platio. Nije, time ti osnovni uvjet nije ispunjen.

 -ne, :)

-način i mjesto plaćanja su sporedni.. ako postoji drugi osim online-karticom, npr pouzećem, tad je kupoprodaja sklopljena, svi uvjeti su jasni i time je ostvaren osnovni uvjet, potrošač, račun, zakon...

-to je tad kupnja na daljinu, neovisno kad-gdje platiš, račun je kreiran stavljanjem u košaricu, roba izdana, dok isplata može biti u jagodama, na grenlandu itd.. no to su tad uvjeti koji su ugovoreni prije zaključivanja-košarice-online.. tj ako postoji plaćanje pouzećem tad postoji, ako ne postoji, kao opcija, tad kupac ne može kupiti drugačije nego da online trenutno plati sadržaj košarice..

-ili-ili .. i to sve osvisi o samoj web trgovini, robi-praksi koju imaju, zakon to ne određuje, ne uvjetuje..

-čim postoji naručivanje online, tad je to kupnja na daljinu, bez da si u prostoru trgovine i da fizički vidiš robu, telefonom, internetom.. svejedno, dok način plaćanja nije uvjet-kriterij za kupnju na daljinu, to je stvar poslovne odluke trgovca, možeš reći i njegova greška ako to ne želi.. tj ili-ili.. ili se plaća trenutno, ili drugi način, no to tad ne mijenja činjenicu da je kupoprodaja ostvarena kao i ugovor i da je to kupnja na daljinu + zakon koji tad daje pravo povrata..

edit: .. ili suprotan primjer, robe-usluge na koje se ne odnosi pravo povrata kupnjom na daljinu.. npr karte za koncert, putne i sl. .. i to je jasno navedeno, prije kupnje, za tu robu-uslugu, tad je to izuzetak, nema povrata, neovisno o tome što je plaćeno, postoji ugovor-račun i kupljeno na daljinu.. tj to je izuzetak no tad je jasno to navedeno u samoj kupnji, kao što se i ostale bitne stvari-obavijesti-uvjeti navode, npr trajanje jamstva, boja, količina, itd..

 ne tretiraju svaku web narudžbu već samo kad se odabere preuzimanje u poslovnici i plaćanje u poslovnici.

Ako je tako zasto onda pises

-ugovor je sklopljen kad se obje strane slože oko bitnih stavki, roba-cijena, dok način plaćanja, dostave, mjesto isporuke itd nisu bitni-osnovni dijelovi tj postaju bitni tek kad ih se stavi u ugovor-uvjete..

-točno, način plačanja nije važan, kupnja na daljinu je tad u svakom slučaju, .. sklopljen ugovor, jedino što ga u ovom primjeru trgovac nazove rezervacija, a to tad nije kupnja-račun..

-u online kupnji ne postoji rezervacija, tj to je stvar sustava, automatika, pravila knjigovodstva i kako radi app-baza.. ne smiješ prodati nešto što nemaš na stanju, izdati račun.. ako je nešto prodano, tad je taj komad robe na skladištu 'rezerviran' tj više ne pripada trgovcu nego kupcu, i trgovac taj isti komad ne smije ponovo prodati.. ako ga nema, tad ne smije prodati, tad se to može nazvati rezervacija-narudžba-ponuda itd.. ali nije račun, nije ostvarena kupoprodaja..

-no i tu imamo problem, tj webshop prodaje kao posrednik prema skladištu-veleprodaji.. webshop ni nema lager-skladište, nema konkretnu robu nego prodaje kao posrednik i direktno je povezan s bazama dobavljača (kojih može biti više).. ostalo je stvar logistike, automatike.. tj umjesto starog materijalnog-fizičkog stanja, kad se roba koja nije na stanju ne smije prodati (u žargonu ići u minus).. to je sad dio koji pada na distributera, dok je webshop samo recimo frontend-app prema toj bazi odnosno bazama jer može biti više distributera iste robe-branda pa i cijene.. u dobrom sustavu je to ok, veleprodaja proda samo ono što ima na stanju, no postoji povrat, postoji potražnja za nekom robom, zamjene-kvarovi, pravo povrata .. i tad se stanja mijenjaju, ne samo planski po narudžbi prema proizvođaču-uvozu neog i prema raznim maloprodajama koje povuku robu s centralnog skladišta i vrate je iz nekog razloga kao npr povrat.. ili neplaćanje, kupac nije preuzeo dostavu itd.. tad ta roba opet dođe u stanje za prodaju, dok interno oni mogu imati nešto kao rezervacije, recimo prosječno prodaja memorije pa trgovac kao prednarudžbu-rezervaciju traži recimo 100kom svaki dan ako mu je to recimo prosječna prodaja.. ili kupac koji želi nešto fizički kupiti u trgovini traži telefonsku rezervaciju kako ne bi bespotrebno išao do trgovine i da te robe nema, npr neke boje za printer i sl. .. tad se radi rezervacija, kao i u restoranu ili apartman.. no s uslugama pravila povrata kao pologa nisu kao za robu tj izuzetci i druga pravila koja mogu biti ista i ne moraju, svaka stuka-roba-usluga može imati specifične razlike i tako se svaki konkretan ugovor-uvjet tretira-tumači ako dođe do spora.

-rutina, većina.. webshop, ne mora postojati fizička trgovina, adresa na koju kupac može doći.. dok se podrazumijeva da se plaća karticom, u trenutku kupnje, kao i to da je isporuka dostavom, jer to nije fizička trgovina-skladište, tj roba može biti bilo gdje, u hr, eu, kini.. dok postoji okvirni rok dospjeća pošiljke .. i tad ova situacija nije moguća, jer se plaća kupnjom, nema drugih opcija, kao i dostava, nema osobnog preuzimanja ili poslovnica za kupca i maloprodaju.. uz podsjetnik, ovo je tema 'potrošač' a to je konkretna pravna kategorija, maloprodajni kranji kupac za osobne potrebe, ne firma, ne veleprodaja, ne ostalo.. samo potrošač kao definirana riječ u ovom kontekstu i tek tad vrijedi npr pravo povrata 14 dana za kupnju na daljinu.. kupi istu stvar pravna osoba (firma) i nema to pravo (mada trgovac može ako želi prihvatiti) itd..

-sd, kao i ostale domaće popularne trgovine ima fizičke prostorije, maloprodaju, poslovnice.. tad postoji mogućnost raznih načina plaćanja kao i preuzimanja a svaki od tih načina mora-treba biti predviđen i usklađen sa zakonom, praovm potrošača, pri čemu trgovac nije iznad nego ispod zakona.. a ako nešto nazove rezevacija, tad je to možda stvarno rezervacija a možda način izbjegavanja zakonske obveze prema potrošaču (ne kupcu, firma-osoba..).

-zakon ne opisuje sve robe, sve trgovine, sve modele, mogućnosti.. zakon je 'samo okvir', dok se za svaki konkretan primjer može postaviti neki izuzetak ... kao suprotnost, zakon daje pravo 14 dana.. trgovac ako želi može dati pravo povrata 30 dana i to za kupnju u trgovini.. tako rade veliki trgovački lanci s recimo odjećom, oni to pravo daju, tad zakon s tim nema veze a kupac ga koristi..

-zašto u ovom primjeru imamo problem ili što je problem? .. kupac-potrošač još nije postao kupac, nije platio robu.. nema račun, time nema osnovu za pozivanje na taj dio zakona. No što on želi? malo zezati trgovca? uzeti-vratiti? .. igrati se? intencija zakona nije maltretiranje neke stane nego zaštita .. odnosno, ako sd to radi onako u sivoj zoni, kako bi eliminirao zakonsku osnovu povrata, tad bi nadležni to mogli upozoriti, zatražiti.. (da rade..)... no ako je kupac onaj koji želi maltretirati, tad nadležni nemaju razloga to tražiti od trgovca, dok rezervacija nema veze s tim pravima potrošača, odnosno primarno se odnosi na takve robe-usluge koje se prodaju recimo terminski, kao npr apartman-karte.. ne pc komponenta i sl. .. dok i banka ako želimo podići veću količinu novca traži najavu kako bi na vrijeme rezervirala potrebna sredstva, tj rezervacija je normalna u normalnom poslovanju.. a ovisno što je u ovoj priči srž, moguće da je to trgovački odgovor na kupce koji se žele igrati-maltretirati.. tj tako opet rade štetu nama-ostalima, koji kad nešto kupujemo to želimo kupiti, ne vraćati-igrati se i testirati zakone.. a trgovac mada po tome i 'nevin' ipak mora dobiti 'po prstima' jer je on pravna osoba koju zakon može preventivno natjerati na to.. ne može x-nepoznatog budućeg kupca, kao što ne može spriječiti da pijana osoba vozi auto.. (mada to zakon brani-kažnjava).. i samo zato može nadležna institucija tumačiti tako da trgovac nema takvo pravo, tj izbjegavanje zakona o zaštiti potrošača drugačijim nazivom kao rezervacija umjesto prodaja..

tocno to, cak ni kod placanja pouzecem ti proizvod ne vidis dok ga ne platis, bas kao i kod placanja unaprijed....

u poslovnici vidis....zato i kazem, sve je definirano na nacin da nista nije definirano :)

i samo se vrtimo u krug, kako praksa pokazuje....