Danas, 11-07-2009. godine, navršava se 14 godina od genocida koji je počinjen u Srebrenici u zaštićenoj zoni UN-a pred očima čitavog svijeta.
Jučer je izvršen ispraćaj i prijevoz 534 tabuta - lijesa posmrtnih ostataka osoba koje su ekshumirane i identificirane, a danas će biti izvršen njihov ukop i dženaza - sahrana u Memorijalnom centru - Potočari - Srebrenica.
Prije par godina sam kao student otišao do Memorijalnog centra sa zetom čiji je otac također stradao i kojeg još nije pronašao.
Prizor koji sam vidio ostat će mi u sjećanju čitav život - šest stotina zelenih tabuta/lijesova poredanih na travu i majka koja taj dan ukopava 4 sina, muža, 2 brata....
Među lijesovima su bili i oni čije su čitave porodice pobijene i njih nitko nije imao da ukopa od strane porodice i familije.
Jedna strina koja oplakuje mali tabut (1 metar dužine) u kojem je dijete koje je ekshumirano - Kome je dijete smetalo?
Ljudi padaju u nesvijest od tuge i bola...
Zet do danas nije pronašao oca, traži ga i dalje, a sve što može je da prouči Fatihu (suru u Kur' an - u - molitva) na ogromnoj mramornoj ploči sa nepreglednim popisom imena i prezimena pobijenih među kojima je i njegov otac.
Puštena je himna BiH - i
- a prizor koji se tada desio ostavio je jak utisak na mene.Čitav dan je bilo sunčano, bez ijednog oblaka, veoma vruće - čim je počela himna odjednom je zapuhao jak vjetar i do tada uspavanu zastavu BiH i ogromnu zastavu sa ljiljanima digao u vodoravan položaj vijoreći ih iz sve snage nad bijelim nišanima...
11 - 07 - 1995.