Naj izjave prodavača računalne opreme

Na jednom UPSu imam spojena 2 računala i u 2mj crknu 3 napajanja. I dolazim ja opet do prodavnice, govorim, koji je više k**ac, UPS ispravan, ispitan, nov, a napajanja crkaju, dajte mi neko kvalitetnije napajanje. Kaže ovaj, nemamo nego isto to. Pitam ja: što crkaje?! Kaže on: Ma, Kinezi izbace otpornike da bude lakši!

Šta, samo nas dvojica smo imali zanimljivih iskustava?

Blagajnica radi svoj posao. Pustite je na miru.

ELEKTRONIKA SE KVARI

Ako to niste shvatili onda začepite.

Mrzim ljude koji plaču koliko su stvari skupe, a onda kad plate neku komponentu jeftino onda učekuju čuda.

U tome je poanta. Nismo htijeli kupovat skupe stvari iz japana, amerike i europe, pa evo kupuj jeftino iz kine, tajlanda i koree.

Ja sam trgovac i mogu do prek, prek, preksutra pričat o vama kupcima.

Malo R-E-S-P-E-C-T prema nama ne bi bilo loše. U protivnom ću otvorit temu "najveći biseri kupaca" pa ćete vidjet sa čim mi imamo posla svaki dan.

Pa će te se svi prepoznat u tome i spustit rep među noge.

a meni nije jasno zašto kupci misle da se prema prodavačima smiju ponašati kako žele?!?!

radila sam u trgovini, i zaista, koliko god bila loše raspoložena trudila sam se sa smješkom odgovarati kupcu, uputiti ga na drugo mjesto ako mi nemamo, biti u toku gdje ima stvari koje mi nemamo, pomoći, pitati kolegicu ako nisam sigurna u odgovor, reći da mi je žao ako ne znam.......jer i sama ne podnosim nadrkane prodavače koji te ne fermaju ni pol posto i slično a plaćeni su da kad uđem u dućan da pitaju mogu li pomoći i pokažu mi gdje nešto stoji, eventualno nešto objasne.

ali zašto bi ja, samo zato jer sam prodavač, trpila nečije loše raspoloženje?

citiram - Ako ti ne možeš podnijeti svakava raspoloženja kupaca, onda se nemoj ni baviti tim poslom.

zašto bi ja trpila nadrkane kupce svakakvih raspoloženja?

i da, onda ja koja sam dobre-divne-krasne volje, dođem do gospodina, pristojno pitam mogu li pomoći i onda se on na mene izderava i optužuje za boga-pitaj-šta zato što nemamo adresare sa čćžšđ (gospodine dragi, ne naručujem JA robu nego VODITELJ!! ali naravno da se gospodin dragi i dalje na mene dere i ne sluša me uopće.

ili dolazi neka već lagano živčana ženska sa razmaženim djetetom koje plače da hoće baš onu rozu bilježnicu sa psom i ja slušam njeno kokodakanje (ispričavam se na izrazu ali to se neda drugačije opisati) da zašto mi nemamo više tih bilježnica (gospođo draga, rasprodane su, ostalo je ovih nekoliko plavih i zelenih, ne, ne znam hoćemo li ih dobiti, naručili smo ali ni dobavljač ih više nema nna skladištu.. ali naravno, gospođa ne sluša i nastavlja sa svojim slijedećih 15 min usput se obraćajući i gospođi pored sebe da još nije bila u ovako neorganiziranom dućanu i odlazi mrmljajući sebi u bradu i živčaneći).

ili dolazi neka druga gospođa i tutne mi u ruke papir i kaže "mom djetetu treba ovo sa popisa" i ajde, dobro, krenem ja naći sve to, kaj sad, i vidim da su na popisu i knjigu neku i kažem da će to morati otići na odjel sa knjigama - ne, nikako vam ja ne mogu otići po to, da, morate sami, i onda se ona na mene počne derati da kako ja ne mogu, da neće ona valjda čekati radi jedne knjige više od pola sata, da kako se ja ne mogu nekako progurati i uzeti, pa gospođo draga, I DRUGI ČEKAJU?!  i naravno, gospođa draga se dere kako sam neuljudna i nepristojna i kako je moj posao da ja njoj donesem šta njoj treba a ja popišano stojim ispred nje i slušam ju jer mi fakin pristojnost i kultura nalaže da se ne mogu samo okrenuti i otići.

ili neki treći gospodin koji se opet izderava na mene jer nemamo omote za svaku knjigu posebno i zašto nemamo i kako nemamo i ja opet stojim pred njim i odustajem od objašnjavanja jer me uopće ne sluša, nego se još izdere da ga ne zanimaju nikakva izvlačenja, i gledam ga i trpim njegovo brbljanje da kakav smo mi dućan kad nemamo u prodaji omote za sve knjige, slijedećih min 10 min, i šta da radim, kažem mu da me ne zajebava, okrenem se i odem? pristojnost i kultura mi to ne dopuštaju.

nadalje, nisam ja kriva što  gumica za brisanje košta 5 kn a kemijska 25 (NE ODREĐUJEM JA CJENE) niti sam kriva što mi nemamo nečeg u prodaji, nisam kriva što se tempere osuše sat vremena nakon otvaranja, nisam kriva što kod mene 10 bojica košta 30 kn a u getrou 10, nisam kriva što kod mene bilježnica košta 14 kn a ista takva u konzumu 8, nisam kriva što kolaž papir ima samo jedan list crne, nisam kriva što na etiketi igračke ne piše jel iz kine ili japana, niti sam kriva što imamo igračke iz kine ili japana.

ZAŠTO JA KAO PRODAVAČ MORAM BITI SPOSOBNA TRPITI NAVEDENA I JOŠ MASU DRUGIH RASPOLOŽENJA NADRKANIH KUPACA KOJI SU ŽIVČANI JER MI NEMAMO ONO ŠTO NJIMA TREBA!?!?!?

e pa KRETENI SU I KUPCI I PRODAVAČI - ALI ISTO TAKO IMA I JEDNIH I DRUGIH KOJI NISU!!

samo je pitanje tko će i kada naletiti na koga. kreten kupac na kretena prodavača, kreten kupac na ljubaznog prodavača, ljubazan kupac na kretena prodavača.....i tako do u nedogled...

bla.......lako se pravit pametan...................

i da, djelatnik na blagajni ne mora to znati ako u dućanu postoji poseban odjel za to i ljudi koji na njemu rade, blagajnik je tu da ti naplati ili uputi te koga da pitaš.

to je isto jedan fenomen, kupci uvijek misle da blagajnici znaju sve o svemu, zapravo da moraju znati sve o svemu.

blagajnici NAPLAĆUJU!

kao da očekuješ da tipa koji je na odjelu sa televizorima da zna koji fotić bi mu preporućio, ili da tipa koji je 'na fotićima' pitaš kojim sve karticama možeš platiti i koji su uvijeti.

ne mogu svi znati sve, zato postoje RAZNI odjeli u većim dućanima

@ draenei

Naravno da si u pravu u ovom djelu gdje govoriš o kupcima čobanima.

Nažalost takvih ima nebrojeno i uvijek će ih biti.

U djelu gdje opisuješ sebe odnosno svoje postupke, san si svakog normalnog kupca.

Dodatno objašnjavaš problem iako i ne moraš...to svakako pohvaljujem.

Blagajnica koja ne zna odgovor na pitanje svakako ne treba izmišljati toplu vodu nego bi u najmanju ruku bilo lijepo od nje

da kupca uputi onome koji bi to trebao znati ili istoga pozove.

Normalni ljudi(ne čobani po ponašanju) to pamte i uvijek se rado vraćaju u takvu trgovinu.

Osobno sam prije više godina u meni "omiljenoj" trgovini tražio Copper shim pločicu.

Svi koji su ikada sklapali nešto na soc. A platformi znaju što je to, a koji ne znaju, to vam je bakrena pločica koja

se stavlja na procesor i služi kako bi štitila jezgru ako kao sivonja navalite na hladnjak pa da jezgru ne polomite.

Zovem telefonom i pitam da li to imaju. Čovjek kaže da ima. Okej, ja u auto i po nju.

Uđem, kažem prvom slobodnom prodavaču da sam zvao prije nekih pola sata, rečeno mi je da ima i zamolim jednu pločicu.

I počinje veselje. Prvo pitanje tko vam je to rekao. Odkud da znam...ne poznam nikoga u tom dućanu imenom i prezimenom.

Zatim čemu to služi, kako to izgleda...čuđenje ko majmun banani... pozivanje nekog kolege...ponavljanje cijele procedure...

I na kraju gospoda uredno zaključuju da takvo nešto ne postoji, da sam ja sigurno nešto pobrkao i neka idem doma bolje se informirati jer oni za to nikada nisu ni čuli.

Naravno, okrenem se i sad se ja čudim ko majmun banani i pitam se tko je te bilmeze zaposlio.

Ne svađa mi se po trgovinama. Kome moj novac nije dovoljno dobar nije ga ni zaslužio.

Naravno usput odem u drugu trgovinu bez ikakvog telefonskog poziva. Pitam gotovo s vratiju za Copper i vidi čuda.

Cura koja tamo radi zna što je to i zna da ima i odmah donese. E tu i dan danas dolazim i imamo prijateljski odnos.

Nije me briga što su nešto skuplji, ali ako nešto nemaju za dan-dva mi nabave i nazovu.

Možeš li kao kupac više poželjeti?

Primjer drugi:

Ustvari bi bio primjer prvi jer je prije gore navedenog.

Treba mi tv-kartica. Navratim u trgovinu i tražim WinFast tv expert 2000.

Znao sam odprije što sve dolazi u kutiji. Prodavač ju donosi, ali kutija otvorena.

Ja ju uzmem i otvaram dok on već lupa po blagajni i vidi sra**a...nema antene, nema onih dodatnih konektora i nema bundle softwarea.

Naravno, pitam gdje je to sve nestalo i tražim novu zapakiranu kutiju.

Zamisli sad odgovora...Nema druge, uzmi ili ostavi.

Pitam lika da kakav mu je to odgovor. Ako nešto plaćam onda želim da bude isporučeno upravo kako piše na pakiranju da mora biti.

Znaš šta je odgovorio...da će mi skinuti 20 % cijene.

Nasmijao sam se i rekao mu da nije normalan...Okrenuo se, otišao i nikada me tamo više nisu i neće vidjeti.

draenei,slažem se sa tvojim postom,ali moram dodat i sljedeće: malo kojeg trgovca sam zapamtio kao stručnog i ostavio ga u dobrom sjećanju.možda tetu iz dućana "ispod" gdje odem po kruh,mlijeko i pljuge. e,da.....ima i jedan super dečko nadimkom Fritz iz jednog malog dućana IT opreme u Draškovićevoj,Zg.....ali,on je neka druga priča.dela čovjek sa srcem i razumom(dakle,voli tj posao) i nisam čuo da je netko pokudio njega. ovim putem Fritz-u veeeeeeeeeeeliki pozz:) drži se majstore i Bog ti dao da što prije otvoriš svoj dućan.

uf,zanimljivo kako izviru sjećanja....sad kad sam se malo pozabavio ovom temom.

dakle,ima još:

1.mjesto radnje Gs. trgovina: Ve-mil. dođemo kolega s posla i ja po cooler za njegov komp.

   s vrata pozdravimo jedru Ličanku i pitamo jel ima coolera 120 mm za kućišta,na što ova ispali i ostade živa: ne,gospodine....mi to ne držimo.

   molim???? jeste sigurni,draga gospođo....slobodno malo pogledam???? i tako pronađem u vitrini čudo coolera od 80 i 92 mm,a u kutiji koja stajaše u kutu i ove koji nama trebaju.

   rekoh joj,eto sad i vi znate da ipak imate i to u ovom dućanu i za to bijašmo nagrađeni velikim zbunjenim osmjehom.....ipak,simpatične gospoje.

2.dođem u Ve-mil Ka. i želim kupit mousa. izaberem,tip mi počne delat račun....sjetim se da bi htio i DVD pržilicu i to mu velim.

   frajer mi veli: polako....dok završi s ovim računom.potom se ustane,pođe u drugi dio dućana i zastane s nekim tko je došao debelo iza mene u dućan i oče pričat o nekakvoj TV kartici.

   malo stojim,gledam i čekam....no,frajer je zaboravio da sam ga uopće išta pitao.slab cashe stari,haaaaaaaaaaaaaaa????

   okrenem se i izađem van.nakon 2 sata dođem ponovo,tip me mrtav hladan pita da kud sam otišao???? da sam mogao pričekat.....ma nemoj!!!!

   a,kaj taj drugi tip onda nije mogao malo pričekat da si ja obavim to kaj sam imao????

u ebote ovo ošlo predaleko xD

Ja imam malo drugačija iskustva od vaših. Kad ja uđem u jedan od dućana u gradu u kojem živim, trgovcima se gaće tresu od straha. Jer, koliko im mogu dobra donjeti toliko i zla i oni su toga svjesni. Kad ja nešto kupujem lome se da me zadovolje. Plaća im ovisi o prodaji. Kako je jedan dio konfa kod njih koji dolaze na servis, neke su prije toga bile kod mene. Ja jednostavno napišem opis kvara i potpišem se. Tri puta su išli u Zagreb po ram pločicu koja će biti uparena sa onima koje su već na mbo. Javno ih pohvaljujem. Očito da su najdrskiji trgovci iz Zagreba i Osijeka. Oče to u velikim gradovima. Zato su manji po tom pitanju bolji, jer se većina nas međusobno poznajemo, dapače odrastali smo zajedno. U jednom dućanu mi radi kompić. Eto, imam sreće, pa uvijek dobijem signal kad nešto ne treba uzeti s police, kratko ''smeće''. Hvala im velika. I nek trgovci ne zaborave, ako im nitko nije rekao, bez obzira bili u pravu ili ne, KUPAC JE UVIJEK U PRAVU.

Evo jednog primjera dobrog trgovca:

Nalazim se u dućanu info opreme, već je pao mrak, čavrljamo o nečemu kad u jedno doba ulazi bakica od koji 7 banki. Uspevši se uz par stepenica, trgovac joj veli ''Dobro veče'', ona njega pozdravi također. Skrene desno i obilazi laptope. Nakon dva kruga:

Trgovac: ''Izvolite gospođo.'' - s nevjericom je gledavši obadvojica (baka jednom nogom u grobu gleda laptope??? no dobro.

Bakica: ''Jel', koji su vam od ovih laptopa na hrvatskome?''

Trgovac pogleda mene, pa nju pa veli:''Gospođo, svaki je na hrvatskome, to ovisi o......'', tu ga bakica prekine pa veli:'' Ma treba mi za vođenje kućnog budžeta, znate pa bi htjela da je laptop na hrvatskom. Mislim, kaj nemate božičnu rasprodaju?''

Trgovac:'' Gospođo, sad je sredina veljače, božić je već davno prošao.''

Bakica:''Onda ništa, mislila sam da je rasprodaja. Ovo je sve preskupo, mislila sam do hiljadu, maksimalno hiljadu dvjesto kuna. Ništa onda, laku noć.''

Trgovac:'' Laku noć, gospođo.'' -  još smo samo čekali da zatvori vrata, i kad smo bili sigurni da je bakica otišla, legli na pod od smijeha. Onda mi je sinula ideja. Kad sam došao kući, rekao sam ženi da kad umrem, nek mi stavi comp u ljes i bežićni internet da se možemo dopisivati na nekom forumu.

Zbog mogucih nesporazuma ulazim u IT trgovine s vec pripremljenim siframa artikala koje trebam,cak si zapisem i rezervne varijante jer uglavnom ono sto ja trebam imaju komad ili dva na lageru znaci da nemaju.

Potrosim kod kuce nesto vremena dok si sve istrazim ali onda ne ovisim o strucnosti ili nestrucnosti prodavaca,nego papiric u ruke i diktiram.

Jednom sam prilikom gledao tipa u servisu Linksa na prijemu kako dodaje memoriju u laptop po mojoj procjeni prvi put.

Ta cijela procedura ukljucujuci odlazak po memoriju ,izdavanje racuna i sama promjena je trajala dobrih pola sata,dok sam ja iza njega trebao samo podici racunalo,znaci jedan potpis i nema me .

Takodjer taj isti serviser nadje shodno prakticki se rugati kupcu da ima Vistu na samo 512 MB memorije a ovaj sad bas iz tog razloga i kupuje dodatnu plocicu!