C pointeri

ukratko, pointer povezuje dvije mem.adrese, recimo operaciju i vrijednost. Pointer ili point-to, pokazivati na, možemo prevesti kao putokaz ili pokazivač.

-Ali, preduvijet nije laički jezik, zapravo početak učenja s razumijevanjem je da naučiš terminologiju. Moj savijet da koristiš originalne nazive kao pointer umjesto prevedenog pokazivča, jer inače moraš 'razmišljati' na dva jezika. (istina, onda te zbunjuje domaća literatura, kao čigrasto velepamtilo) ;-)

Ako se ucis u C-u, preporucio bi ti knjigu C in 21 days, jako je dobra, i pointeri su odlicno objasnjeni, mores je sebi skinit s neta besplatno u pdf-u, jest da je stara 10 godina, ali je jako dobra, imas i vjezbe da sam radis i zadatke postavite, tako da bi ti je toplo preporucio

naucit ces sve osnove, a dalje je onda svakako na tebi

Ne...

Nisi stavio u četvrtom redu *x

ta * pokazuje da je to pointer...

Ajmo laički...

Svi tipovi podataka sadrže sebi specifične vrijednosti. Tako int služi za cijele brojeve, float za realne, char za znakove itd.. Pointer je tip varijable koji radi s memorijskim adresama drugih varijabli. Znači, pointer kao svoju vrijednost ima neku adresu. Npr.:

int n = 5;

Ono što mi sad znamo jest da postoji varijabla n i da je njena vrijednost 5. No, ono što nam također može biti bitno jest gdje se u memoriji ta varijabla nalazi. Kako to saznati?

print("n se nalazi na adresi %x", &n);

i sada će se ispisati nešto poput 12ff88. Znači, to je ta adresa. E sad ajmo kreirati pointer:

int *p;

p = &n;

Svaki tip varijable, pa tako i pointer mora imati svoj tip. Tako smo prvom naredbom deklarirali pointer p koji pokazuje na adresu varijable tipa int  tj. int* p. Drugom naredbom smo rekli na koju točno adresu taj pointer pokazuje tj. pokazuje na adresu integer varijable n. I kako to sada iskoristiti?

printf("%x %d", p, *p);

Ispisati će se adresa varijable n (p) i vrijednost varijable n (*p). Jako je važno da razlikuješ pointer tj. adresu na koju on pokazuje od vrijednost koja se tamo nalazi tj. u ovom slučaju *p. Znači,

p - adresa na koju pointer pokazuje

*p - vrijednost koja se nalazi na toj adresi

Sada je isto napisao

n = 10;

ili

*p = 10;

jer u oba slučaja piše se na adresu varijable n. Slobodno se uvjeri tako da ispišeš n.

Zašto koristiti pointere? Do dosta tih stvari ćeš kasnije doći no ukratko:

1) Kada se razmjenjuju podaci među funkcijama. Lokalna varijabla svake funkcije djeluje kao da ima zaštićen memorijski prostor i iz jedne funkcije ne možeš direktno pristupiti lokalnoj varijabli druge funkcije. Zato se koriste pointeri.

2) Kada se dinamički alocira memorija. Stog (stack) je u pravilu premalen za veće količine memorije pa se onda na heap-u dinamički alocira memorija preko pokazivača.

No, za sada je bitno da razumiješ osnove, a kako ćeš ići dalje budeš vidio primjere primjene. Po meni, pointeri su jedna od najjačih karakteristika koje uopće može imati programski jezik, i zbog toga C je toliko jak da su se u njemu mogli (i još mogu) pisati operacijski sustavi poput Linuxa, Windowsa i drugih.