Kakvo je vaše mišljenje o čuvenom članku koji govori o lošđim stranama posla računalnog programiranja?
Dio 1:
http://www.sapmag.com.hr/show_article.php?id=393
Dio2:
http://www.sapmag.com.hr/show_article.php?id=400
Članci su objavljeni na hrvatskom SAP portalu. Smatrate li da je istina sve što piše i da ovaj tip dobro razotkriva loše strane ovog posla?
Doktore, po meni potpuno krivi motivi ulaženja u svijet programiranja.
OK, moje znanja zastrajeva. To sam znao na početku.
Čak je i profač govorio da za razliku od pravništva, da se u programiranju vidi brzo tko je tko, a ne da završiš pravo 5 godina, te cijeli život živiš na staroj slavi.
To po meni je ljepota ICT, da učenje kao i vježbanje(treniranje) nikada ne prestaje.
To kaj su neke profesije više plaćene ili pak kaj nisu tobože visoko na društvnenoj ljestici....osobno, me ne zanima. Zakaj? Pa, zato kaj ne grebem, tuđa mišljenja u tom kontekstu.
Programer, mređaš ili nekaj treče sam radi sebe, a ne radi drugih. Da, nije mi dosadno rokati za kompjuterom 10h na poslu, te još uz t o 2 ćuke teretane, te još doma opet za kompjuterom. Da ne govorim kako provodim svoje vikende.
Ah, to je meni sve cool i zabavno, jerbo život nije grebancija, te znam da sam sve postigao sa svojim trudom i zalaganjem.
Svjenso sam ulazio u sve to, te preuzimam potpuno odgovornost za to. Nitko mi nije kriv, ako sam nešto krivo napravio ili sam sebe prevario.
Tako da mi ta dva eseja, nisu baš nešto, nego pak kukanje jednog luzera koji neke stvari ne može sam sa sobom riješiti.
Već je donio unaprijed zaključak, te u tekstu koje si linkao, tip iznosi tobože dokaze za to.
Al' dobro je čitati inače dosta toga u životu, jer čovjek može puno toga saznati....kao i za H1-B vizu....
Da, ne želim biti u životu Vuk sa Wall Streeta, nego ono što je i jesam.
Dinamovac. Uvijek dinamičan.
Da ne bi bilo shvaćeno. Nisam ja potpuni istomišljenik ovoga autora. Ja sam počeo programirati još kao dijete i taj posao me zanima, bavio sam se s njim samoinicijativno. Pitanje je nešto drugo, a pokušat ću sad objasniti.
1. Prvo pitanje je kako poslodavci percipiraju programere od 45-50 godina ili više. Da li će tvoje šanse biti manje zbog godina.
2. Drugo pitanje je kako se osjećaju i funkcioniraju stari programeri (oni koji su bili entuzijasti u mladosti, ne oni koji su preko penisa ušli u taj posao). Naime, vidim da pojedini gazde softverskih firmi sami govore o tome da se ljudi bave s tim do 40-45. godine, a nakon toga da masovno prelaze na druge poslove. Kad sam davno bio na razgovoru u Siemensa, tada mi je njihova šefica rekla da oni imaju tamo radna mjesta raznih vrsta, da kasnije mogu prijeći na neki drugi posao i da ne trebam dočekati mirovinu kao programer. To glavna programerka, tj. šefica navodi kao pogodnost. Ovakve stvari same za sebe nešto govore.
Zna li netko kakva je situacija u Hrvatskoj s programerima koji "ostare", tj. uhvate 40-45 g.? Da li ih većina ostane u programiranju ili većina napušta taj posao? Pretpostavljam da nema neka službena statistika, ali me zanimaju vaša osobna saznanja. Ja ih znam dosta koji su napustili taj posao, a bili su veliki entuzijasti i zaljubljenici u programiranje.
Istina je da programiranje nije poput prava i investicijskog bankarstva, ali nije ni u ništa lošijoj poziciji od ostalih zanimanja koja se ne bave prelijevanjem iz šupljeg u prazno (a što danas očito najbolje prolazi). Kako će se neki programer u starijoj dobi postaviti ovisi najviše o njemu, a kako će se poslodavac postaviti ovisi najviše o tome na kakve je starije programere prije naletio jer smo mi ljudi ipak skloni stvaranju predrasuda.
Međutim, članak zanemaruje jednu stvar - stare tehnologije odumiru, sustava rađenih u njima je sve manje, ali je sve manje i programera. Mlađi se prebacuju na druge tehnologije, stariji idu u mirovinu i na kraju dolazi do inverzije. Imaš skupe i složene sustave koje treba održavati, a programera koji znaju tu tehnologiju je sve manje. U takvoj situaciji, vrhunski 60-o godišnji programer koji je stručan u toj tehnologiji može lakše doći do posla i do višestruko veće plaće od 30-o godišnjeg kolege s 5-6 godina iskustva.
U Hrvatskoj je takva situacija upravo s, u članku spomenutim kao otpisanim, COBOL-om.
Ako dobro vidim, ovaj članak je zastario (2007.) kao i tehnologije koje se u njemu navode. Kao netko tko je bio u investicijama i još uvijek je u financijskom sektoru mogu vam reći da to nije nikakvo orgazmično iskustvo. Prestiž koji je proizlazio iz tog posla (investicija) prije krize posljedica je izvanrednog EPPa. Danas je investicijsko bankarstvo dno dna i teško da će se ikad dignuti na prijašnje visine. Osobno, ne bih se više NIKAD vratio u investicijsko bankarstvo! NIKAD! Radim na tome da se maknem iz financijskog sektora uopče i odem u IT gdje vidim puno veću perspektivu za sebe na svim poljima.
Nažalost ne uspjeva mi... Zasad...
Prva stvar - ako ćemo o prestižu, ajmo pogledati ljestvicu top X najbogatijih ljudi / kompanija na svijetu i vidjeti odakle dolaze. Ljudi iz IT-a poprilično napune tu listu.
Isto tako mogu gledati svoju generaciju - od cca 100-tinjak ljudi kroz osnovnu i srednju školu, mogu reći da troje možda ima veći prestiž od mene - dvoje od njih jer su nosioci olimpijskih medalja i jedan jer je otišao u Brussels (da, financijski sektor, ali 3-4 godine doslovno nije imao život, a ja mogu sutra u Irsku / UK / SAD i barem imati isti "prestiž" kao on, ako ne i daleko bolji). Ostatak generacije je poprilično ispod mene. Prestiž se ne gleda što ti radiš, nego što imaš. Ekipa vidi auto koji vozim, da imam svoj stan prije 30-te, kako je taj stan opremljen, što nosim, koje marke nosim, itd., itd. A velika većina kada bi ih pitao s čime se ja bavim - "A tamo nešto s računalima u nekoj firmi na nekoj dobroj poziciji".
Tvoje radno mjesto ne nosi tebi prestiž, već kako tebe društvo vidi.
Druga stvar je što odmah u prvom članku komentaru o .NET točno možeš vidjeti kako blage veze nema sa programiranjem. Programiranje je daleko daleko više od samog jezika ili tehnologije. Onaj sa 60 godina (ako je cijeli život u developmentu) će daleko više biti vrijedan na projektu nego onaj od 27 pa makar uopće ne znao .NET (design patterni, arhitecture, database modeling, rea world - IT system modeling, itd., itd.).
Ta rečenica je doslovno u stilu - "Ja bih prije uzeo mulca od 27 godina od iskusnog arhitekta od 60 da mi izgradi kuću jer i jedan i drugi imaju 2 godine iskustva na Stihl motornim pilama."
Bottom line - programiranje će ti donijeti uredski posao pod klimom, hebeno dobru plaću, mogućnost rada bilo gdje u svijetu, masu dodatnih perkova (fleksibilno radno vrijeme, mogućnost rada od kuće, dodatni dani GO, bonusi, itd.), mogućnost da budeš sam svoj gazda (freelanceing ili start up), mogućnost da u fušu za stranca zaradiš da glava boli, veoma laku promjenu karijere prema "višim pozicijama" (product owner, project manager, team-lead, arhitect, principal lead, i slično) i još masu stvari koje ja uzimam zdravo za gotovo a u drugim zanimanjima ih nemaš.
Bukva, prije nego prokomentiram čitavi tvoj odgovor, moram napisati izdvojeni komentar na prvi dio. Naime, briga mene (i tebe) što na top listi 300 najbogatijih ljudi ima puno onih iz IT-a. Ja i ti na tu listu nećemo dospjeti. Ja gledam situaciju na onoj razini kojoj pripadam, a to je razina radnih ljudi. Možeš ti pokrenuti i startup, ali od 10 startupa u koje uloži venture fond uspije u prodjeku 1. A tih 10 nisu oni iz seed faze, nego iz višeg stupnja. Sad izračunaj kolika je šansa dospjeti na top listu 300 ili 3000 najbogatijih.
Što se tiče ostalog, ja se slažem da IT trenutno nudi razne dobre opcije. Slažem se i s tim da postoje neka znanja i iskustva koja itekako znače kod starijih ITjevaca. Ali vidim neke primjere firmi koje forsiraju zapošljavanje mladih programera, koje se starijih rješavaju na suptilne načine, zaobilaze ih na natječajima osim ako neko ima super veliko znanje i iskustvo. Neki to rade jer vjeruju da mladi imaju više entuzijazma i veću volju za proučavanjem novih stvari. Neki tako rade zato jer se stariji teže daju z*jebavati i izrabljivati. Svakako, mislim da će se to promijeniti s vremenom jer će biti sve više starijih programera.
Kad sam ja počeo s tim poslom, tada je to bilo zanimanje u nastajanju, bilo je malo starijih programera, rijetko su išli u mirovinu s tog mjesta jer starijih nije ni bilo. Zato je vladalo opće mišljenje da je to posao za mlade. I dan danas mnogi tako misle jer poslovica kaže: "Predrasude umiru posljednje". Ali vjerujem da će to s vremenom doći na svoje i da je prastari programeri i ostali ITjevci imati dobro definirano svoje mjesto na tržištu rada.
Oh, da. Također me ne zanima to što mogu sutra otići u Irsku. Kad platim stan primjeren za moju obitelj (1300+ eura) i ostale dodatne troškove koji se gore nameću, onda mi neće ostati puno više nego što imam ovdje. Mene zanima posao ovdje kod nas. Tu isto primjećujem razlike između Zagreba i ostalih gradova (Split, Rijeka i Osijek).
