Qbasic zadaci s tekstom (string)

Qbasic pomoc (ne bih ga ovdje pisala tj. otvarala novu temu, al se bojim da drugdje necete vidit, al vazno mi je:P)
Zdravo trebam pomoc oko 2 qbasic zadataka. S time da ako mi pomognete oko barem jednog, sama cu skuziti ostali. Inace programiram u qbasicu, kuzim ove jednostavnije stvari i znam ih dosta dobro. Muce me stringovi, znam za mid$, left$, right$, len. Zadaci glase: 

1)Učitati imena i prezimena vašeg razreda odrediti i ispisati koji učenik ima najveći broj znakova u svojem imenu i prezimenu
2)Učitati imena i prezimena vašeg razreda odrediti i ispisati koji učenik ima najveći broj znakova u svojem prezimenu
 

Moja verzija programa (Samo kod testiranja ne dodje dobro jer program ispisuje ime zadnjeg ucitanog ucenika, a ne onog koji ima najvise broja znakova):

cls

max = 0 : buu = 0 : brz = 0

input "Ucitaj broj ucenika vaseg razreda"; uu

input "Ucitaj ime i prezime ucenika";IP$

brz = len(IP$) : max = brz

for buu = 2 to uu

input "Ucitaj ime i prezime ucenika"; IP$

brz= len(IP$)

if brz>max then max = brz

next buu

print "Ucenik sa najvise znakova u imenu i prezimenu";IP$

end

ovdje je: Max = maksimalan broj znakova u imenu , buu = broj ucenika razreda, brz = broj znakova, IP$ = ime i prezime

Meni je jasno da mi i ne može ispisati ime učenika koji ima najviše znakova kad programu nisam zadala da to napravi. Mene samo zanima kako da popravim taj dio, gdje i što da ubacim u program da program ispisuje ime učenike koji ima najviše, a ne onog kojeg sam zadnjeg učitala, što nedostaje?

Vaša preporuka za korištenje naredbe u drugom zadatku? S obzirom da treba poceti brojati znakove nakon prvog razmaka:) Mislila sam staviti naredbu if i onda pitati ako je = " " (razmaku) da pocne brojiti znakove; len. Jel to dobro?
Unaprijed se zahvaljujem ako tko bude imao vremena ovo riješiti i pomoći mi :)

 Hvala na brzom odgovoru:) Od kad sam dobila odgovor pokusala sam postaviti program ali bezuspjesno. Mi u skoli nismo radili DIM iako sam ja na internetu vidjela da se svugdje koristi shvatila sam da ako stavim DIM (nesto) as string da ona kod ucitavanja nema potrebe za pisanjem stringa($). Gledala sam neki word prirucnik iz 1995 i probala shvatiti DIM. Jesi mislio na to da svaku varijablu koju u programu imam moram unaprijed s DIM odrediti? Ako je tekst string ako je broj integer, double, single itd. A ne kuzim ovaj dio di si napisao da moram i unutar petlje. Ti si mislio da za svakog ucenika unesem podatke, jer vidim da pise print ucenik(7), a kolko me moja skromna pamet sluzi to bi znacilo da printa sedmog ucitanog ucenika? Po tome bi trebala da on uopce ima sta ucitano unijeti podatke za svakog? Mislis da se to mozda moze nekako rijesiti bez DIM, jer sumnjam da bi nam profesor dao nesto sto nismo radili i trazio od nas da to znamo, a nijenam prethodno receno. Iz ovog koliko sam razumjela tvoj odgovor mislim da bez DIM nemam nikakve sanse, ahaha. Hvala svejedno:P

-u pravilu se svaka varijabla mora 'rezervirati' prije korištenja (basic dozvoljava 'jednostavne' varijable i bez tog ali s ograničenjem).

Tome služi DIM. Može npr DIM ime as string ili ime$ (ista stvar). To je OK za jedan podatak u variabli/memoriji, za više je nepraktično tako kreirati više variabli pogotvo zbog petlji-brojača (tad ih nebi mogli lagano korsititi). Zato postoji i DIM ime(10) as string u koju možeš ubaciti s indexom podatak i koristiti u petlji. Kao i višedimenzionalne, npr Ime_Prezime (10, 10) i više dimenzija, npr tel broj, godina, visina.(to je osnova baze-recorda)...

- Dim Ime(10), DIM Prezime(10) ili ImePrezime (10,10) jednako je, ovisi što ti je u programu zgodnije.

u tako dimenzioniranu variablu stane .. 11 (jer je i nulti-0) kao bazni index. Postoji i ubond-lbond (da se ne troši nepotrebno resursi memorije ako se nulti ne koristi, zanemarivo u vježbanju).

Tad imaš, npr

for x=1 to 10

input, ime(x)

next x

.. time si u ime s indexom ubacila podatke i oni su u memoriji neovisni..

baratanje se tad svodi na index, petlje..

npr printanje

for x=1 to 10: print ime(x):next ili print ime(7).. ako nam to treba.

u traženju LEN npr if len(ime(x)) .. itd. dok x može biti brojač ili konkretan broj kao gore.

Snašla si se.. ovo je onako podsjetnik i za druge ako naiđu na temu..

Svi programski jezici imaju ovakvu osnovu, osnovne naredbe.. razlika je samo u sintaksi i dodatnim mogućnostima tako da nije pogrešno učiti qbasic mada je zastario. Njegova sintaxa je lakša/čitljivija i nema strogoću ozbiljnijih jezika. Na novijim računalima (win7-8) samo da bi ga koristila moraš kemijati.. možeš koristiti npr VBDOS ili neki noviji VS (Basic je dio Studia), npr VS2005, express je free.. i 99% je identična sintaxa-upotreba. Razlika je samo što win kreće s formom (GUI) ali programski 'code' dio je i dalje tu..

-da.. ali literature ima svugdje za sve.. pa i ugrađen help s primjerima u samom qbas.. koji se mogu i copypasteati. Važnije je znati se snaći i razumjeti pronađeno, to suhoparna literatura ne može tj pristup mora biti početnički, prvi razred OŠ.. I'am Janny, this is my cat.. i helloworldovski pozdrav.

Možda je bolje učiti C-sintaksu (naviku) jer su svi ostali jezici 90% identični, ali i basic ima svojih dobrih strana, za početnika je logičniji-lakši, kao tricikl.. a osnove programskog koda su identične, kao vožnja auta. .. i da, ostali su auto, basic je tricikl.. ali je simpatičan. Može biti prednost u startu da juzer dobije feeling bez GUIa i crnila CMDa, bez OO i thredova, multitaskinga.. linearni niz koji iscuri od vrha do dna. Tad je lakše npr eeprom/assembler i juzer počne cijeniti IDE/GUI i blagodati civilizacije (kao servo i klima). Bar za prvi razred, preporučio bi QB.. a literature ima za sve, prilagođenije takvim početničkim zadacima.. Naravno, odmah nakon tog na C/C++/VS..