Zadnje tri do četiri godine, točnije negdje od 2019. na tržištu se pojavljuje sve više kvalitetnih aplikacija za vježbanje u VR-u koje ugrubo možemo podijeliti u dvije kategorije – aplikacije općenito namijenjene kondicijskom vježbanju (famozni „cardio“) i one koje uz to dodaju i neki oblik borilačkih aktivnosti.

Razlog ovoj relativno novijoj proliferaciji ovoga tipa igara je jednostavan – dok se za veliki dio ovih igara mogu koristiti i VR naglavnici žicom povezani s računalom, neusporedivo lakše ih je koristiti s bežičnim naglavnicima koji su s nama relativno odnedavna, bez obzira da li se na njima samima izvode aplikacije ili su bežično povezane s PC-om na kojemu se izvode.

Veći dio nabrojanih igara iz ove liste može se izvoditi na većini danas dostupnih PCVR naglavnika – od Rifta i Rifta S, preko Questa 2 i 3, HP G2, HTC Vivea, Pico 4 naglavnika, a jedino su oni s PSVR2 naglavnicima uglavnom zakinuti. Naime, PS5 + PSVR2 i godinu nakon izlaska ima neku svoju viziju i „ekosustav“ (zapravo prilično siromašan ako ne računamo prerađene starije ne-VR igre u VR verzije) koji korisnike ostavlja na cjedilu.

Dakle, najgore ste prošli ako ste za vaš put u VR odabrali Sonyjevo rješenje, a malo manje loše ako imate neki drugi žicom povezani VR naglavnik i mislite ga koristiti za VR/MR fizičke aktivnosti bilo koje vrste.

Žica, naime, veerovska, ima nevjerojatnu sposobnost da se zavrne i zapetlja oko svega i svačega i u posve idealnim uvjetima kada samo sjedite pred računalom i ne mrdate se bitnije dok vam je VR na glavi. Teoretski moguće je namjestiti računalo tako da vam žica ide negdje straga do njega, a igraći prostor (minimalno 4 kvadratna metra, mi savjetujemo 9 ili više – detaljnije kasnije) je ispred vas. Ipak, kod svih ovih sportskih igara gdje se stvarno mičemo u prostoru i mrdamo udovima malo žešće – sigurno će vam smetati. A pod „smetati“ ne mislimo samo na to da ćete je povremeno dotaknuti ili na drugi način biti svjesni žice, već ćete je sigurno i nehotice zahvatiti i povući dovoljnom silinom da je u najboljem slučaju iščupate iz računala na drugom kraju ili čak i prekinete.

Prednost žičane veze je da ne ovisite o baterijama i općenito je (ne uvijek) slika bolje kvalitete kada se prenosi s računala žicom nego WiFi-jem, kod onih igara koje su PCVR tipa, dakle, ne izvode se na samome naglavniku.

Prednosti samostojećeg bežičnog VR-a su sloboda kretanja i lakša ukupna skalamerija na glavi, bolja slika i manja latencija ako se aplikacija izvodi na samome uređaju nego ako se prenosi kabelom s PC-a i općeniti osjećaj igranja. Iako ih u ovome tekstu nećemo spominjati, postoje FPS/horor igre u kojima „mapiramo“ kompletnu kuću ili njen dio kao MR prostor i onda se u tom stvarnom prostoru „spawnaju“, odnosno generiraju neprijatelji, smetala, objekti i razna čudovišta što je jednostavno nemoguće izvesti sa žičnim naglavnikom.

Mane bežičnog naglavnika su trajanje baterije (uvjetno rečeno – za sportske igre ovog intenziteta dva do tri sata autonomije koliko obično daje ugrađena baterija – a uvijek je moguće kupiti i dodatnu – više je nego dovoljno za izdržljivost ogromne većine igrača), te teoretski kvaliteta slike ukoliko se ova prenosi s PC-a (PCVR igre).

Ovo zadnje  je dolaskom WiFi 5 i WiFi 6 rutera više teoretska nego stvarna mana, a Quest 3 doslovce daje bolju PCVR sliku preko WiFi veze nego mnogi naglavnici žicom povezani s PC-om.

Kako organizirati igraći prostor

Dobra vijest je da vam za virtualni, odnosno MR (mixed reality – miješana stvarnost) prostor u kući neće trebati nešto površine stvarne teretane, plesne dvorane, boksačkog ringa ili nekog dojoa, ovisno o tome što preferirate, ali će vam svejedno trebati kvadrati slobodnog neprekinutog prostora oslobođenog od namještaja, ukrasa, ljudi i kućnih ljubimaca.

Zanimljiva stvar koju shvatite kada si organizirate takav prostor je da u kući ili stanu, neovisno o tome koliko veliki ili maleni bili, praktički jedina prostorija koju je moguće za to koristiti na kraju je dnevna soba i to uz dosta truda.

Mi ljudi, očito, iz nekog razloga volimo da su nam prostori u kojima živimo nakrcani namještajem, biljem i svime i svačime, pa je često za minimalno minimalna 4 kvadrata slobodnog neprekinutog prostora potrebno pomicati stolove, fotelje i stolice da bi to funkcioniralo.

Mi savjetujemo barem 6 kvadrata prostora za MR borilačke i fitness igre, odnosno 9 kvadrata  (3*3 metra) prostora za VR igre da ne biste povremeno zamahnuli rukom u vrata, zid, prozor, radijator ili nešto drugo u što ne biste željeli ili trebali zamahnuti.

Ovo vrijedi i za kućne ljubimce i eventualne goste ili ukućane koji su došli gledati vas kako nespretno mašete zrakom (dok sami za sebe mislite da imate fantastičnu formu i stil), a koji lako mogu dobiti (nenamjerni?) bubotak.

Iako i grupno sudjelovanje u ovakvim aktivnostima može biti zabavno - screencasting igre na TV-u s igračem koji se ispred nas koprca u stvarnom prostoru je obično vrlo zabavan za gledanje - igranje je daleko zabavnije od gledanja, a i sigurnije po okolinu, pa ne očekujte da će grupnjaci biti pravilo, prije izuzetak kod ovih aktivnosti.

Kod definiranja VR/MR prostora vodite računa da ostavite margine. Dakle, nemojte granice VR/MR prostora staviti uz stvarne fizičke granice prostora – zidove, vrata, prozore, namještaj – ostavite barem 30 cm do pola metra prostora između stvarne prepreke i virtualne međe jer ćete VR granice često prelaziti bilo rukama ili čitavim tijelom pa je dobro da vas sustav upozori na to prije nego stvarno lupnete u stvarne fizičke prepreke.

Od odjeće i obuće savjetujemo ono što biste nosili da idete na trening – trenerke, šorcevi, sportske majice u kojima se možete do sita iznojiti i samo ih baciti u perilicu, a na nogama ili tenisice ili bosonogi. Ne savjetujemo čarape ako u stanu imate klizave podove (pločice, parket) jer ćete s čarapama napraviti špagat za koji niste ni slutili da ste u stanju.

Rekavši to, vrijeme je i da dademo naše top liste najboljih borilačkih i najboljih općesportskih („fitness“) igara ili aplikacija, kako vam drago, za VR/MR.