Krajem prošle godine žalio sam se kako u 2017. nisam uspio kupiti mobitel, jer nijedan novi model nije ispunio sve moje kriterije - kojih uopće nije bilo toliko mnogo. Tada se, međutim, dogodio prosinački Cyber Monday, dan kad cijene elektronike u Americi bivaju ekstremno snižene. Na Amazonu sam naletio na akciju koja je trajala svega nekoliko sati, a nudila je Essential Phone i pripadajuću 4K 360° kameru za svega 399 dolara. Standardna cijena samog uređaja inače se kreće između 450 i 500 dolara, a kamerica košta dodatnih 150-200 dolara (žalim svakoga tko ju je platio toliko - ništa ne valja), stoga se radilo o prilici koju nisam mogao propustiti. Na tu cijenu se, naravno, nadovezuju carinski troškovi, ali za njih Amazon koristi nešto što se zove "Import Fees Deposit". Naime, prije potvrde plaćanja prikazuje se procijenjeni trošak uvoza uređaja u Hrvatsku. Nakon što se ta svota plati (u mojem slučaju iznosila je 125 dolara), moguća su dva ishoda - ukoliko stvarni troškovi carine budu manji od procijenjenih, Amazon vraća tu razliku na kreditnu karticu kupca. Dogodi li se da su troškovi iz ovog ili onog razloga veći, Amazon se obvezuje podmiriti ih sam. Paket biva poslan s INCOTERMS paritetom DTP/DDP, što znači da prodavatelj snosi sve troškove transporta te rizik dostave i carinjenja robe. Skraćeno i pojednostavljeno, ono što platite Amazonu prilikom potvrde kupnje, maksimalni je trošak kojeg možete imati. Odličan koncept, kojim se posve uklanja mogućnost neugodnih iznenađenja radi eventualnih dodatnih davanja.

Prvo pitanje svakoga kome sam rekao da sam mobitel kupio u Americi bilo je - što ako se pokvari? Sudba kleta htjela je da odgovor na to pitanje doznam iz prve ruke, jer mi je nakon svega dva tjedna korištenja otpao materijal koji štiti "slušalicu" - zvučnik postavljen iznad ekrana, kroz koji prilikom telefoniranja čujemo sugovornika. Kako se ispostavilo, taj materijal je kod prvih varijanti Essential Phonea bio načinjen od tkanine, no kako se svima događalo isto što i meni, ubrzo se prešlo na metalnu mrežicu i čvršće ljepilo. Sam Essential ponudio se poslati mi dostavu i unutar pet dana besplatno riješiti problem, uz pretpostavku da živim u Americi. Budući da ne živim, preusmjerili su me na Amazon. Tamo su mi ponuđene dvije opcije - da mi vrate puni plaćeni iznos (i trošak povratka uređaja), ili da mi pošalju novi uređaj, uz pokrivanje apsolutno svih novonastalih troškova, uključujući ponovnu carinu te cijenu mojeg vraćanja faličnog uređaja njima. Unutar tri dana novi uređaj mi je bio u rukama.

Kod uređaja koji podržavaju Project Treble, temeljni Android moći će se nadograditi bez čekanja da proizvođači čipova obave svoj dio posla. Od toga bi trebali profitirati svi

Svrha ovog teksta, međutim, nije da pohvalim Amazonovu korisničku podršku, već da pojasnim što je Project Treble i zašto sam zbog njega naposljetku kupio Essential Phone, a ne OnePlus 5T, unatoč tome što je 5T u mnogim aspektima bolji uređaj. Uostalom, pročitajte njihovu usporedbu - u izravnom dvoboju OnePlus 5T odnosi pobjedu u čak devet kategorija, a Essential je bolji u njih svega tri. Tome unatoč, preko jednog detalja nisam mogao nikako prijeći i bio je ono što je za mene presudilo - OnePlus je inicijalno kazao da neće podržati Project Treble, a Essential ga podržava već u beta inačici Androida Oreo. Dodouše, OnePlus se početkom srpnja predomislio i odlučio izdati nadogradnju Androida koja donosi podršku za Project Treble, a Essential je istovremeno u potrazi za novim vlasnikom i kao takav praktički pred propašću, što zorno ilustrira da čak ni naizgled posve ispravne i pomno promišljene odluke dugoročno ne moraju ostati takve.

Project Treble je Googleova inicijativa kojom se napokon nastoji stati na kraj katastrofalnoj brzini usvajanja novih inačica Androida. Priča vam je, vjerujem, dobro poznata. Kad izađe nova verzija Androida, jedino su vlasnici Googleovih Pixela oni koji ju uistinu dobivaju. Praktički svi ostali mobiteli na nemilosti su njihovih proizvođača. Nadogradnje se u najboljem slučaju čekaju nekoliko mjeseci, a u najgorem neće stići nikad, jer proizvođač zaključi da mu određeni uređaj iz vlastite ponude više nije dovoljno relevantan da bi ga aktivno podržavao. To nas dovodi do bizarne situacije da se odlični Android 8.0 Oreo trenutno nalazi na 0,5% svih mobitela s Androidom. Mislite da je tome tako jer je lansiran tek prošle godine? Uzmimo onda za primjer Android 7.0 Nougat, izdan u kolovozu 2016. godine. On je instaliran na manje od 20% aktivnih mobitela s Androidom. Njegova nadogradnja 7.1 dospjela je na tek 4% uređaja. Usporedbe radi, iOS 11 je tri mjeseca nakon izlaska instaliran na 60% Appleovih uređaja. Project Treble je tu da potpuno promijeni takvo stanje stvari. Sastavni je dio svih mobitela koji tvornički dolaze s Androidom 8.0 Oreo, a kod starijih modela njegovo postojanje ovisi o konkretnom proizvođaču.

Okosnica Projecta Treble je razdvajanje kôda samog Androida od firmwarea kojeg održavaju proizvođači hardvera. Dosad su stvari funkcionirale na način da bi Google izdao izvorni kôd nove verziju Androida (takozvani AOSP), nakon čega bi ona prvo morala ići u ruke proizvođačima hardvera, koji se nalazi u konkretnim uređajima (Qualcomm, MediaTek i ostali). Zatim bi se njome trebali pozabaviti proizvođači samih mobitela (Samsung, HTC, LG, Sony i drugi), kako bi dodali vlastite aplikacije, launchere, preinake sučelja i ostalo. Uslijedilo bi višemjesečno mukotrpno interno testiranje, kao i testiranje u suradnji s mobilnim operaterima, ako bi se mobiteli distribuirali preko njih. Tek tada bi ta nova inačica Androida dospijevala do naših uređaja. Project Treble uvodi takozvani "Vendor Interface", svojevrsno sučelje koje će stajati između temeljnog operacijskog sustava i preinaka koje obavljaju proizvođači čipova i samih uređaja. Kod uređaja koji podržavaju Project Treble, temeljni OS moći će se nadograditi bez čekanja da proizvođači čipova obave svoj dio posla. Od toga bi trebali profitirati svi - proizvođači mobitela, autori custom ROM-ova i mi, krajnji korisnici.

Nažalost, mnogi proizvođači čiji su mobiteli već na tržištu, a iz tvornice nisu stigli s Oreom, neće podržati Project Treble. Naime, da bi on radio, sav kôd koji nije Googleov izvorni, dakle onaj kojeg modificiraju sami proizvođači čipova i mobitela, mora biti smješten na odvojenu particiju (takozvani vendor partition). Mobiteli poput Essential Phonea i Huaweijvih modela tvornički su particionirani na taj način, zbog čega je dodavanje podrške za Project Treble kod njih jednostavno. S druge strane, uređaji poput OnePlusa 5T, i stotine drugih, vendor kôd drže na sistemskoj particiji, zajedno s ostatkom Androida. Oni bi se u teoriji mogli reparticionirati, ali rizik da u tom procesu nešto pođe po zlu (gubitak podataka, trajno onesposobljavanje uređaja) je prevelik da bi se proizvođači usudili upustiti u tu pustolovinu. Ipak, na radost vlasnika OnePlusovih modela 5 i 5T, ova se tvrtka nakon višemjesečne zadrške ipak odvažila na taj podvig.

Pun sam razumijevanja za takav način razmišljanja, ali svejedno ne bih kupio mobitel čiji je proizvođač otvoreno kazao da neće podržati Project Treble. Izgubio sam strpljenje za višemjesečno iščekivanje nadogradnji Androida, a instalacija custom ROM-ova nešto je za što više nemam volje, a ni potrebne mentalne energije.