Neočekivan tehnički problem u istraživanju asteroida: zaglavljeni vijci svemirske sonde

NASA je, nakon uspješne dopreme uzoraka tla s asteroida Bennu na Zemlju, bila suočena s tehničkom poteškoćom poznatom svakom majstoru – morala je odvrnuti zapekle vijke na spremniku s uzorcima

Sandro Vrbanus nedjelja, 21. siječnja 2024. u 15:25
📷 NASA/Robert Markowitz
NASA/Robert Markowitz

U rujnu prošle godine, nakon sedam godina putovanja i prijeđenih oko 7 milijardi kilometara, NASA-ina svemirska sonda OSIRIS-REx (Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification, Security, Regolith Explorer) vratila se na Zemlju. Natrag je sa sobom donijela uzorke tla asteroida Bennu, koji je posjetila krajem 2020. godine, dodirnula ga, pa u poseban spremnik zatvorila prikupljenu prašinu i kamenčiće.

Nakon povratka na Zemlju, NASA je vrlo brzo otvorila glavni dio kontejnera s uzorcima, pa čak i obavila preliminarnu kemijsku analizu sastava tla asteroida. No, tada još nismo znali da se njihovi stručnjaci muče s dodatni problemom. Naime, uz glavni pokrov spremnika nalazi se i dodatni obruč, zategnut s 35 vijaka, koji je skrivao dodatni materijal zagrabljen s površine asteroida. Taj obruč, pak, nije se dao samo tako skinuti.

Dva "tvrdoglava" vijka

Stručnjacima u Svemirskom centru Johnson u Houstonu glavobolju su zadavala dva od tih 35 vijaka, koja nisu inicijalno mogla biti odvinuta postojećim alatima, odobrenima za rad u izoliranoj komori. Glava sustava TAGSAM (Touch-and-Go Sample Acquisition Mechanism) bila je prilično tvrdoglava, pa su inženjeri morali prionuti na neočekivan zadatak. Izradili su, naime, dva nova alata, posebno dizajnirana za odvijanje zaglavljenih vijaka i rastavljanje poklopca.

Spremnik prije otvaranja 📷 NASA/Erika Blumenfeld & Joseph Aebersold
Spremnik prije otvaranja NASA/Erika Blumenfeld & Joseph Aebersold

Alati su načinjeni od posebnog nemagnetičnog kirurškog čelika visoke tvrdoće, najtvrđeg materijala do sada odobrenoga za rad u kontroliranim uvjetima "operacijske" komore. Osim što su morali biti izrađeni od tog zahtjevnog materijala, morali su biti prilagođeni radu u ograničenom prostoru, što im je pak stavilo dodatne limite na masu, veličinu i pokretljivost. Stručnjaci su se mjesecima mučili s tim problemom, testirali su više inačica svojih alata u probnoj komori, pojačavali potrebni okretni moment i unaprjeđivali svoje rješenje – sve dok nisu bili sigurni da će ono izvršiti potrebnu zadaću.

...i kad je poklopac napokon popustio 📷 NASA/Erika Blumenfeld & Joseph Aebersold
...i kad je poklopac napokon popustio NASA/Erika Blumenfeld & Joseph Aebersold

U konačnici, 10. siječnja nastupio je ključni dan. Glava TAGSAM mehanizma je popustila, posljednja dva vijka otpuštena su, a NASA je dobila pristup cijelom prikupljenom materijalu s asteroida. Čak i prije otvaranja tog poklopca, cilj misije je bio premašen sa 70,3 grama uzorka (nasuprot očekivanih 60 grama). S novim uspjehom, misija OSIRIS-REx značajno će nadmašiti svoje ciljeve i dati znanstvenicima pregršt uzoraka za proučavanje u narednim godinama i desetljećima. Svi oni sada su fotografirani, a za buduće generacije istraživača bit će čuvani na -80°C u strogo kontroliranim uvjetima.

📷 NASA/Robert Markowitz
NASA/Robert Markowitz