O ospicama i cijepljenju

Ospice su bolest koja je vladala u doba naših roditelja, a cijepljenjem su bile skoro iskorijenjene. No, s padom broja procijepljene djece, ponovo su se pojavile u vidu nimalo bezazlenih epidemija

Igor Berecki ponedjeljak, 11. lipnja 2018. u 06:30

U epidemiji koja je 2015. godine krenula u zabavnom parku Disneyland i proširila se kroz nekoliko američkih država, većina zaražene djece nije bila cijepljena.  Ospice su se proširile među većinom necijepljenim osobama i u epidemiji 2017. u Minnesoti, u državi u kojoj je postotak procijepljenosti donedavno bio visok: tamo su roditelji – potaknuti zabrinutošću zbog autizma – prethodno odbili cijepiti djecu cjepivom protiv ospica, rubeole i zaušnjaka.

Uostalom, da ne odlazimo predaleko u vremenu i prostoru, spomenimo dvije svježe epidemije u našem (epidemiološki pre)bliskom susjedstvu: u Rumunjskoj je uslijed niskog postotka procijepljenosti u populaciji 2017. godine buknula epidemija ospica sa skoro 12.000 oboljelih i 46 smrtnih ishoda, a u susjednoj Srbiji još uvijek traje epidemija u kojoj je do sada oboljelo oko 4.700 osoba, a umrlo 15. 

Ovi događaji su potvrdili da neprovođenje cijepljenja djece ugrožava ne samo njihovo zdravlje, već i zdravlje svih onih do kojih infekcija ne bi uopće došla da je postotak procijepljenosti zajednice bio dovoljno visok. Jednako je zabrinjavajuće što i u drugim državama broj namjerno necijepljene djece raste u tolikoj mjeri da to postaje potencijalni izvor još ozbiljnijim epidemijama.

U nedavnom američkom istraživanju u koje je uključeno više od 1.500 roditelja, četvrtina ih je bila pogrešno uvjerena da cjepiva mogu u prethodno zdrave djece uzrokovati autizam, a više od 10% ih je odbilo cijepiti svoje dijete barem jednim od preporučenih cjepiva. Uzrok tome je što su roditelji dovedeni u zabludu upornim i podmuklim dezinformacijama u medijima i na Internetu, ali - treba iskreno priznati! - i zbog toga što zdravstveni sustav nije uvijek na vrijeme i učinkovito iznosio detaljne, točne i čvrsto argumentirane informacije.

Zato ćemo, u namjeri pružanja točnih i argumentiranih informacija, gradivo o ospicama i cijepljenju proći još jednom.

Disclaimer: Svi navedeni podaci su znanstveno dokazane, na velikom broju kvalitetno provedenih stručnih radova i epidemioloških studija potvrđene činjenice, suprotno "argumentima" protivnika cijepljenja, koji su po pravilu temeljeni na pretpostavkama, pojedinačnim anegdotalnim primjerima ili čak namjerno lažiranim "znanstvenim" studijama.

1. Ospice su vrlo zarazna, vrlo lako prenosiva bolest

  • Ospice se - kada se pojave u populaciji - ekstremno lako i brzo šire i prenose nerijetko i ako se uspostavi epidemiološki sustav karantene / izoloranja oboljelih.
  • Za većinu oboljelih ospice jesu bezopasna bolest, ali (u ne baš malenom postotku) mogu uzrokovati vrlo ozbiljne komplikacije - od upale uha do teške upale pluća i upale mozga praćene neurološkim oštećenjima.
  • Već jednostavnom računicom se iz brojki koje su evidentirane u Rumunjskoj i Srbiji može utvrditi da sadašnja epidemija ima smrtnost oko 46 na 12.000, odnosno 15 na 4.700 (dakle, jedan smrtni slučaj na otprilike 250 do 300 oboljelih).

2. Imunitet stečen cijepljenjem protiv ospica može, ali i ne mora trajati doživotno.

  • Većinu ljudi cijepljenje će u potpunosti štiti od infekcije ospicama, no - postoji oko 3-5% ljudi koji su tzv. "slabi reaktori" i koji nakon cijepljenja ne razviju potpun imunitet. Međutim, ipak razviju određen stupanj otpornosti, pa ako se i dogodi da pokupe ospice, u njih bolest bude sasvim blaga i bezopasna.
  • Dakle, ukratko, cijepljenje protiv ospica (MPR, MMR cjepivo) potpuno štiti od infekcije u 95-97% cijepljenih osoba, a ostalih 3-5% cijepljenje štiti od jake i eventualno komplicirane infekcije.
  • Što je veći broj kontakata s virusom ospica (tj. što je veća "koncentracija" oboljelih, npr. tijekom epidemije), to je veća vjerojatnost da će i oni koji su cijepljeni ipak "pokupiti" barem blagi oblik bolesti, za razliku od rijetkih, pojedinačnih izlaganja virusu izvan epidemijskih razdoblja.

3. Potpuno necijepljene osobe ovise o grupnom imunitetu.

  • Imunitet u populaciji (grupni imunitet ili imunitet skupine) osigurava da su necijepljene i imunološki nezaštićene osobe okružene dovoljnim postotkom cijepljenih, pa im nema tko prenijeti infekciju. Dovoljnim postotkom cijepljenih u populaciji smatra se ako je cijepljeno najmanje 90% (idealno preko 95%) žitelja određenog područja.
  • Samo kao podsjećanje, procjenjuje se da je u Dubrovniku prije nedavne pojave prvih slučajeva ospica procijepljenost pala daleko ispod te vrijednosti, dapače, na manje od 40-50%.

4. I necijepljena beba (mlađa od godinu dana) može biti zaštićena od ospica, i to:

  • - već spomenutim zaštitnim imunitetom populacije (ne, neću napisati "imunitetom krda", da se zagovaratelji necijepljenja ne hvataju za tu slamku)
  • - imunitetom kojeg putem posteljice / pupkovine dijete dobije od majke (koja, logično, mora prethodno preboljeti ospice ili biti cijepljena protiv njih kako bi posjedovala svoj imunitet kojega će prenijeti na dijete).
  • Takav imunitet kojega adekvatno imuna majka "pokloni" djetetu (tzv. pasivni imunitet) traje u zadovoljavajućoj mjeri otprilike do dobi kada dijete treba prvi puta biti cijepljeno, čime će razviti vlastiti, aktivni imunitet.

5. I oni koji su cijepljeni samo jednom dozom su zadovoljavajuće zaštićeni.

  • Već prva doza cjepiva značajno potiče imunost i zaštitu od ospica (oko 92-93%), a druga doza podiže razinu zaštićenosti do ranije navedenih 95-97%. Osim, kako je već navedeno, u slabih reaktora, koji i nakon dvije doze cjepiva mogu imati nedovoljno razvijen imunitet na ospice.

6. Cjepivo nije sredstvo zarade farmaceutske industrije.

  • Farmaceuti bi daleko više zaradili prodajom lijekova za liječenje bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, nego što zarade na cjepivima kojima se te bolesti spriječe ili ih posve iskorijene iz populacije.
  • Zarada na prodaji npr. vitaminskih dodataka prehrani nekoliko tisuća puta nadmašuje zaradu od prodaje cjepiva. Istovremeno, nema nijednog uvjerljivog znanstvenog dokaza korisnosti uzimanja vitaminskih suplemenata.
  • Cijepljenje pak - prema procjeni neovisnih istraživanja - spašava 1.2 milijuna života godišnje (govorimo samo o ospicama, ne računajući ostale bolesti!).

7. Cijepljenje ne izaziva autizam.

  • U dječjem cjepivu odavno nema timerosala niti drugih živinih spojeva, kao ni drugih toksičnih teških metala. I kada ga je bilo, taj živin spoj nije bio toksičan, kao što ni natrij - koji je zapaljivi laki metal! - nije zapaljiv kada se nalazi u spoju, npr. u kuhinjskoj soli
  • U cjepivu se kao kemijski stabilizator koristi spoj koji uistinu sadrži aluminij, no daleko od toksičnih količina (u voću i povrću prirodno ima daleko više aluminija nego u cjepivima).
  • Teorija da cjepivo protiv ospica (ili bilo koje drugo cjepivo) izaziva autizam potječe od jednog kirurga (sic!) koji je namjerno izmislio priču da cjepivo izaziva autizam, a potom i lažirao rezultate istraživanja provedenog na nedovoljnom broju djece, te ih objavio s namjerom da ostvari novčanu dobit prodajom svoje alternative tadašnjem cjepivu. Zvao se Andrew Wakefield. Kada je prevara otkrivena, priznao ju je u cijelosti, njegov rad je povučen iz medicinske literature, a on je izgubio liječničku licencu.

8. Bonus informacije (za one koji žele znati više):

  • Zemlja nije ravna ploča nego je okrugla (sferoid, ili još preciznije - geoid), a chemtrailsi nisu opasne kemikalije nego kondenzirana vodena para iz avionskog motora.
  • Prodajem maslinovo ulje (od maslinove komine je, ali ga uvaljujem po cijeni ekstra djevičanskog; mora se od nečega živjeti; farmakomafija je u zadnje vrijeme stavila na svoju platnu listu na desetke tisuća nas koji promoviramo cijepljenje, pa je honorar postao sramotno bijedan).

 

Dr. Igor „Doc“ Berecki, rođen 1961., pedijatar je na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Od posla se opušta antistresnim aktivnostima: od pisanja svojevremeno popularnih tekstova i ilustracija u tiskanom izdanju časopisa BUG, crtkanja grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, te fejsbučkog blogiranja o craft-pivima, životnim neistinama i medicinskim trivijama, sve do pasioniranog kuhanja posve probavljivih jela i sviranja slabo probavljivog bluesa.