Disclosure: inženjer sam, davno sam radio u srednjoj školi (predavao elektrotehnočke predmete), pa znam ponešto o temi.
1. Udžbenici su loši. Jako. Iz svih predmeta. Metodološki pogrešni, puni grešaka i natrpani zbrda-zdola. Rade se bez kriterija stručnosti, recenzenti jedni drugima odobravaju udžbenike, a jedini kriterij je zarada izdavača.
2. Nastavnici su potcijenjeni i nemotivirani, svi ih pritišću i nemaju nikakav autoritet kod djece.
3. Planovi i programi su pretrpani i isto nabacani. Teško je išta sistematski učiti.
4. Sve se gradivo tretira jednako, a djeci se ne naglašava što će im biti važno kasnije u školovanju. Npr. matematika u 6, 7. i 8. razredu: razlomci, postoci, linearne jednadžbe i sustavi jednadžbi. To je temelj za sve kasnije, ne samo za matematiku, nego i fiziku i ostale predmete gdje se računa.
Umjesto da se to dobro svlada, natrpaju im gomilu i manje važnih stvari i na kraju ne znaju osnove. (Slično je i s drugim predmetima: iz hrvatslkog uče gomilu stvari a iz škole izlaze polupismeni).
A roditelji: na mukama kada im žele pomoći. Nisu svi znalci iz matematike, fizike, kemije, hrvatskog...
Na žalost obrazovni sustav se sistematski uništava vać desetljećima i to je jedan od najvećih problema ovog društva.
Ne vidim baš neki izlaz.