#502. Dokaz tome je što ima malo prodavaonica koje prodaju mušku odjeću. U Zagrebu je omjer, rekao bih, barem 1:5.
Bacanje medicinskog biserja by Doc (#101) - Kad se
- poruka: 17
- |
- čitano: 5.209
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
glupost 25 minuta, čim uđem kroz ona vrata i vidim natpis sale, game over, prije bi kopao 2 sata nego bio 5 minuta u šoping centru
To ovisi o vrsti dućana...
Najluđu žensku pomamu za kupovinom vidio sam prilikom jednog službenog putovanja. Neka moja kolegica je u duty free shopu ispobala sve parfeme na koje je naišla (ne znam je li ijedan kupila). Sve ih je poštcala po podlaktici da bi im mogla osjetiti pravi miris. Kad smo ušli u avion, oni koji su sjedili iza nje htjeli su se ugušiti. A što se tiče odjeće? Uđem u dućan i kažem "Imate li baloner tamne boje, moje veličine?" Stavim prvi koji mi prodavačica pruži, stavim ga na sebe i kažem: "Kupljeno!" Ona sva u čudu: "Ovako nikad ništa nisam tako brzo prodala." Baloner je odličan. Nosim ga već desetu godinu.
Može se vrlo brzo kupiti, ako se zna što se kupuje. Kad sam bio u Izraelu htio sam kupiti suvenira za članove svoje obitelji i prijatelje. Već sam u hotelu vidio da ima tri vrste suvenira (1. suveniri s temom židovske vjere, 2. suveniri s temom Židova-glazbenika i 3. suveniri u vezi sa gradovima i građevinama), od kojih mi se samo 3. vrsta činila prikladnom. Usto, suvenir mora biti lagan (do 100 g) i nelomljiv, po mogućnosti keramičan. Počeh od prvog dućana u ulici, prodaju baš suvenire 3. vrste i to još po sniženim cijenama. Kupih odmah sve što treba. Ali s time dućanom nisu bile zadovoljne i dvije dame u mome društvu. Ukratko, prošli smo obje strane ulice, obišli 10-15 dućana i na kraju se vratili u onaj u kojem sam ja već kupio. Onda su i one kupile.
Nije zajebancija,ali ja imam sposobnosti nanjušiti nekoga tko ima pokvareni zub.
Pušio sam cigarete 17 godina i nakon prestanka "otkrio" sam njuh.U ranome stadiju prestanka bio sam "zatrpan" novim mirisima(koji su ustvari uvjek bili tu,ali zbog odvratnih cigara ih nisam mogao njušiti),Svi ti izraziti mirisi su vremenom polako postali "blaži" mome njuhu,samo taj miris pokvarenoga zuba nije.
Dovoljno mi je da netko ima i malenu,neprimjetnu rupicu od karijesa,ja ga nanjušim.
Teško je to nekome objasniti,ali taj miris truljenja je toliko izražen i prodoran,da ga mogu osjetiti u prostoriji ako je ta osoba u njoj.
Da bude stvar gora,imam devijaciju septuma i dišem samo na jednu nosnicu.
levi's 501 - vrijeme je za pokus: "identificirati, locirati, uhititi, transferirati" pterodaktilografa s ocd-om i zatočiti ga na 29 godina samo s pisaćim strojem. sve ostalo je špekulancija
502 (bad gateway) - natprosječan muškarac u kupnju odlazi sam i ciljano. obavi što prije i kida, oštro, nalijevo.
503 (service unavailable) - od toga je umrla moja teta. u relativno kratko vrijeme pretvorila se u knauf. jezivo bolan (naglasak na "o" ili na "a", prema želji) i u najmanju ruku neugodan način umiranja
504 (e, to je bio peugeot) - s time da ameri još uvijek žderu (fressen) funte u kvadratnim inčima
505 (da, taj, s crtom) - žene ionako svakamo zabadaju nos. jedna moja susjeda bi odmah nanjušila da joj se su-prug (su-manut, su-lud, su-stipletičan) vratio pijan doma. i zbilja, umro je od ciroze. vještica.
#501
Mislim da je zanimljivija činjenica da je nekome bilo toliko dosadno u životu da je išao računati koliko bi najbržem daktilografu trebalo vremena da natipka slijed baza
#502
Taj prosjek uspješno i svojevoljno kvarim cijeli život.
Shopping je zlo koje se mora na svaki način izbjeći. Sve se kupuje online, ono kaj se nemre izbjeć pošaljem strpljiviju polovicu. Jednostavno dobim ospice kad vidim dućane i police. Još ako treba nekaj isprobavat opali me mini moždani.
#504
Baš sam danas za ručak pekla pizzu, al nije baš 72800 metara, ipak bi nam to bilo malo previše.
#505
Moji sinusi su toliko poštopani da ne osjetim ni normalne mirise a kamoli neke specijalne. Osim kad pasonja zvekne tihomira pod stolom. Od tog mirisa i trepavice otpadaju.
Ja ne zam što je tu teško za izračunati. Rekord daktilografije je 600 otkucaja na minutu, dakle 10 u sekundi. U godini ima 365x24x3600 = 31,536 e6 sekundi, dakle u godinu naprvi 3,1526 e8 otkucaja. Ako znaš broj parova baza, podijeli ih s tim brojem i dobiješ koliko godina treba da ispiše sve parove. Meni je za ovo izračunti trebalo 20 sekundi, digitronom naravno.
Tko je spomenuo težinu računanja? Ponovno ponavljam, zanimljivija je činjenica da je nekome bilo toliko dosadno da mu je palo na pamet "hm ajmo izračunati koliko bi trebalo daktilografu da ispiše cijeli DNK". Vjerojatno jednako dosadno kao onima koji pokušavaju dokazati kako su inteligentni pa padnu na jednostavnom čitanju s razumijevanjem (i to ne prvi put).
A netko, čini se, ne razumije što je popularizacija znanosti, pa ne shvaća da se veliki brojevi moraju na neki način predočiti. Malo ljudi ima percepciju brojeva većih od milijun, pa i od tisuću. Nije to neka moja izmišljotina. U Arapa je predodžba velikog broja (mnogo, puno) bilo sedam, u našem narodu stotinu (stonoga, sto ljudi - sto čudi, i sl.), najveći broj za koji su Rimljeni imali ime bila je tisuća (mille), za Grke 10.000 (mirijada). Najveći problem u učenju geologije i kemije proizalazi iz neshvaćanja veličine brojeva. Što znači 100 milijuna godina? Možemo li imati ikakvu predodžbu o tome? Ili da u jednom molu (npr. 18 g vode) ima 6x10e23 molekula? Stoga pustite popularizatore da rade svoj posao i prave usporedbe koje im se čine prikladnima.
Ali pravo je pitanje, koliko je to nogometnih igrališta?
"Ako to Vaša Moćnost ushtjedne izvesti i ako nam Džemovo tijelo izruči bilo gdje na našoj obali, mi, sultan Bajazid, obećajemo da ćemo na mjestu koje Vaša Svetost odredi, isplatiti 300.000 dukata, za koje Vaša Moćnost može svojim sinovima kupiti nekoliko pokrajina... " (sultan Bajazid papi Aleksandru VI.).
Treba li sultan govoriti papi što može kupiti za 300.000 dukata? Zar je papa tukac neki? Usporedbe imaju i funkciju naglašavanja. Stoga u popularizaciji znanosti treba koristiti usporedbe, no isto tako treba paziti da budu primjerene i da ne budu otrcane.
vidim, čita se "Slučaj Džem"...
jako dobar roman, vrlo koristan za poimanje srednjevjekovlja i feudalnog sustava, ali i komplot politikantstva naizgled nepomirljivih - Osmanskog Carstva kao pronositelja održavotvorenog Islama i Sv. Stolice, predvodnice kršćanske Evrope...
napisala ga je Vera Mutafčieva, povjesničarka, zbilja pitak a informativan roman... moja preporuka...
Ne, nisam čitao taj roman, ne znam čak ni da je napisan. Citat sam preuzeo iz knjige J. Burcardus, Aleksandar VI. i njegov dvor (prijevod na hrvatski izišao 1951.). Inače, o tom je slučaju pisao i Ivo Andrić u romanu "Prokleta avlija".
e točno, zaboravio na "Avliju"...
ali preporuka za ovaj roman stoji...