Činjenica je da ti je za dobar start u IT-u najvažnija "veza" odnosno sreća. To će svatko iole pošten priznati.
Ja znam masu ljudi što sa faksom što bez faksa koji pojma nisu imali ali su upali u pravo vrijeme na pravo mjesto i tu skupili znanje i iskustvo.
Normalno da ne možeš upasti u neku firmu gdje se traže ljudi koji znaju raditi, ali zato imaš valjda pola firmi kod nas koje rade skoro isključivo s juniorima i studentima jer su škrti platiti više. S vremena na vrijeme im daju neku povišicu, a oni ostanu dok ne nauče dovoljno da se mogu negdje drugdje prebaciti i to je to.
Ja nisam u tome sektoru, samo prenosim iskustva ljudi kojima sam okružen. Znam za neke pouzdano da ku**a nisu znali, ali su nekakvom srećom ili vezom upali u tu branšu i, naravno, izučili zanat.
Opet, neki drugi koji bi htjeli upasti kao početnici (samostalno uče, skupljaju certifikate itd..) jako teško dolaze do prvog posla, jer uvijek "nešto fali". A da ne fali, normalno, ne bi se prijavljivali kao početnici nego kao seniori. I opet svako malo čuješ za nekoga tko se zaposlio u nekoj firmi sa puno manje iskustva ili znanja...
Ne spominjem nužno ljude koji su završili računarstvo i slične fakultete jer su oni u malo boljoj početnoj poziciji - imaju diplomu, nešto znanja i iskustva, kao i kontakte sa faksa.
Većinom sam se referirao na ljude koji žele upasti u tu profesiju, trude se maximalno, ali je činjenica da je jako teško (kao i svugdje) probiti prva vrata. Poslje je sve lakše.
Ali je iluzija da se vrata sama otvaraju na početku i da te poslodavci love za rukav.
Upravo suprotno, jako puno ljudi ljubomorno čuva neke svoje kontakte, veze, znanja, iskustva, kao da se radi o metafizičkom nadnaravnom znanju, a ne o poslu kao i svakom drugom.