The Dark Pictures Anthology: Little Hope - Nestalo

Veljača prije par godina.... Šetam kroz grad, tmurno i neko sjebano vrijeme.

I u jednoj onako poprilično, mračnoj ulici iskoči mi klinka (savim nehotično) ovako obojana. Blago rečeno sam se usrao i sasrao. 

Iza nje pojavi se njena sestra koja je sa samnom studirala i malu seku vodila je u prve u maškare. 

Do kraja faksa svaku, veljaču me drkala za ovo, krv mi je pila na slamku. 

Vec sam pisao, igra je dobra. Malo kratka, no, ok, ne mozes imati sve.

Vrijedi odigrati, posebice za ljubitelje ovakvog zanra igara.

E sad, sve sto dalje pisem, cisti je spojler, pa..... tko nije igrao, a zeli, bolje da preskoci...

Dakle...

**********************************************************************************

Iako ovaj "sve je to samo u glavi" sistem svakako dobro funkcionira, nakon 2 igre, postaju predvidljivi, nadam se samo da slijedeci dio nece slijediti tu praksu, jer...... 

Uvod u igru je kljucan za daljnje razumjevanje svega sto se u igri NECE desiti. Vec i sami pocetak - animacija, poprilicno jasno daje naslutiti u cemu bi ovdje mogao biti vic, no, igra stvarno vjesto manipulira igracem, navodi ga u totalno drugom smjeru, tako da svjesno zanemari ono sto je ocigledno, a sto mu sve postane kristalno jasno na samom kraju, da se lupi po celu i sam sebe pita kako to nisam skuzio. Ustvari, skuzi se, samo, manipulacija i odvlacenje paznje je na vrhunskom nivou.

S ovime, apsolutno svi bitni elementi u igri vise nisu vazni, niti bitni - autobus, studenti, grad, vjestice, sudjenje.....  Te vjestice, i to sudjenje, dogadjaji iz proslosti - to je distrakcija od glavne stvari u igri - postoji samo jedan lik u igri, tj. igrac, koji je sam, sam luta po napustenom gradu, u kojem se apsolutno nista ne desava, nema nikoga, nema duhova, nema cudovista, prakticki, nema nicega. Vjestice su u ovom slucaju mogli biti i zombiji, sudjenje vjesticama je mogao biti izbor za miss, znaci, sve je u glavi jednog jedinog lika u igri, i tu su samo zbog stvaranja atmosfere, i odvlacenja paznje od glavne premise igre - sve je u glavi. 

Jedina stvarna poveznica glavnog lika sa gradom Little Hope je ta, sto je to grad, i to je lik s kojim pocima prolog igre - rodni grad glavnog junaka, kojem je kuca i obitelj izgorila. Sva ostala ikonografija vezana za grad i dogadjaje je suvisna, isti efekat bi imali da se na kraju ispostavi da je lik jednostavno zaspao u krevetu neke umobolnice, ili da je zadrijemao na pauzi na bausteli.... Za samu pricu, apsolutno nebitno.

Jer, cak i sami pocetak igre sugerira da je glavni lik vec toliko u svojoj fantaziji (vozi prazan autobus, a vidi u njemu putnike, svoju obitelj), dakle, cak niti dolazak pred Little Hope nije trigger za njegove deluzije.

Pazljivi igrac ce takodjer primjetiti, da glavni lik (iako igra vjesto manipulira s ostalim likovima, pa je teze skuziti koji je glavni lik iz perspektive igraca, svi su jednako bitni, sto je samo jos jedan trik igre. Cak vjesto navodi igraca sugerirajuci da glavni lik ustvari nije nimalo bitan za radnju) nikada nije u stvarnoj opasnosti. Iako svaki od likova dobiva svog pandana u proslosti, lako je uociti koji lik ne prolazi standardnu "proceduru" i koji stvarno nikad nije u opasnosti. Samim time, svaki izbor u igri postaje nebitan, tako da, igra nema vise zavrsetaka, igra nema dobrih i losih izbora, u osnovi, sto god da igrac napravi, apsolutno ne mjenja tijek niti stvarni zavrsetak price-igre. A on je da glavni lik konacno shvati da nikad nije bilo putnika u autobusu, nikad nije bilo cudovista, duhova, odnosno da se u stvarnom svijetu nista nije desavalo, osim sto je on cijelu noc tumarao praznim gradom.

Dakle, spasili nekoga, ne spasili, gradili s nekim dobar odnos, ne gradili - apsolutno je nebitno, jer - ti likovi ne postoje.

Dok je u Until Dawn ovaj dio igre imao smisla, i igracu je na neki nacin (vise ili manje) bilo stalo do likova, i sto ce se s njima desiti - ovdje to sve pada u vodu, ma koliko se igrac trudio (kao ja u prelasku igre) spasiti sve - u osnovi, ne spasi nikoga. Dodje na isto. A jedini koji je bitan, nikad ni nije u opasnosti - jer opasnosti nema.

Dobar mindfuck, no kako rekoh, sve ovo ce biti previse ukoliko i u trecem nastavku ponove istu formulu, jer nakon dva puta, igrac ce ocekivati da nista nije stvarno, nista nije bitno....