Ne vjerujem više nikome. Državi pogotovo. Novinari na HRT-u se moraju sami cenzurirati da ne objave nešto protiv partije. A harač ako im ne platiš, tuže te.
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Ali inače HRT nikad ne palim jer oni nisu neovisni medij, propaganda HDZa i katoličke crkve.
Znao sam povremeno gledati RTL oni su mi se činili kao neutralni. Posebice Zoran Sprajc.
Eto, to je moje mišljenje.
U Jugi su mediji bili strogo kontrolirani, ali je opet bilo pojedinih medija i pojedinih novinara koji su bili pouzdani, samo je trebalo znati čitati između redova. Situacija je bila zapravo bolja nego danas jer partija nije dozvoljavala da svaka budala piše teške gluposti i laži, kao danas. Imao si službeni stav, kojem nije trebalo previše vjerovati (znači samo jedan fake news narativ koji je lako identificirati) i pored toga informacije koje odudaraju u finesama, iz čega pokušavaš složiti priču. Istina nije bila dana na pladnju, trebalo je složiti mozaik, ali je informacijski šum bio daleko manji nego danas kad svaka budala objavljuje svoju istinu, a ljudi biraju onu koja im se najviše sviđa, kao sliku na Instagramu.
Ideja ankete je dobra međutim loše koncipirana. Zašto je nasuprot opcije uobičajenih izvora odabir opcije neovisni kanali YouTube-a?
Zašto pobogu jubita?! Zar nije moglo se napisati neovisni mediji nasuprot mainstream medija?
Jer unatoč sto mnogi mislili još uvijek postoje pravi novinski i neovisni mediji gdje je istraživačko novinarstvo pravilo a ne iznimka, samo sto su naravno na marginama.
Na nama je da te margine potražimo…
Ja vjerujem samo onima koji potvrđuju moj confirmation bias, kao i svi koji ste glasali u ovoj anketi.
Trebala je i to biti opcija.
Ja vjerujem samo onima koji potvrđuju moj confirmation bias, kao i svi koji ste glasali u ovoj anketi.
Trebala je i to biti opcija.
Tako se i formiraju mediji, prema publici koja ih prati i onda ih pokušavaju filati stalno sa takvom razinom i oblikom informacija. Svatko radi konstrukcije više ili manje.
A što to meni koristi?
Rat u Afganistanu?
Lockdown u australiji?
Od svega toga još me najviše zanima stanje na cestama i temperatura zraka sutra
Ne samo što se nema koristi čitajući teške teme i loše vijesti, nego ti može i štetiti. Čemu "filanje" javnosti vijestima o ružnim događajima?
Mediji nam najviše serviraju nasilje i seks, te teme prevladavaju. Na tome najviše skupljaju "klikova".
ne određuju to ljudi koji rade u najvećem dijelu, nego gazda, odnosno 'uređivačka politika'
Naravno, neki više vole zabiti glavu u pijesak i prepustit se eskapizmu Netflixa i Lige prvaka, pa se poslije čuditi talibanima kad pokucaju na vrata.
I na HTVu ima raznih profila novinara, iako je svima gazda isti.
Nikakvi talibani, Škoro i slične pojave sa index.hr nisu kucali na vrata,
Samo budale vjeruju. Ostali mučkaju vlastitom glavom.
Istina je uvjek u sredini.
Nikakvi talibani, Škoro i slične pojave sa index.hr nisu kucali na vrata,
Ček, ti si mislio da govorim o doslovnom kucanju na vrata?
Škoro je kucao na vrata sve do neki dan, a Bartulica, Krišto, Markićka i ostali talibani kucaju i dalje.
U policijskoj školi neki dan kaznili polaznike zbog plesanja. Zar to nije talibanski potez?
Samo budale vjeruju. Ostali mučkaju vlastitom glavom.
Istina je uvjek u sredini.
Dok sam bio mali, sjeo sam pred TV i gledao Dnevnik. Dođe mama i pita me što radiš ? "gledam dnevnik to tata radi to je bitno".
Mama je radila na ondašnjem CKSKH i samo mi hladno rekla: "Tratiš vrijeme, istina nikada nije vijest i u vijestima nikada nema istine".
Danas, 40 godina kasnije i ja radim u raznim Ministarstvima već skoro 20 godina, i potpuno razumijem: da u vijestima nema istine i da istina nikada nije vijest.
izvrsna ilustracija uz anketu: pogađa srž amera u bull's eye. no čini se kako, osim mene, nitko nije primijetio/komentirao kako na slici nešto ne štima.
a propos religije, ne vjerujem nikome i ničemu, a često ni sebi. Draginim napisima da, jer barata činjenicama i boli ga dupe za nebitnoće. i stavlja čitatelju prosudbu (pa i emocionalnu komponentu - puno ih tu ne voli njegov stil. meni je aman-taman.) profesor Raos, jasno, samo znanstveno. tu se i nema kaj vjerovati. to je tak i bok (iako su me učili - imam znanstvenički broj u bazi - kako se u autoritete uvijek mora sumnjati. no možda i ne. ). Davor i Denis su relativno hladno i potkrijepljeno činjenični u svojim područjima. sažeto - mediji su z-dravo (svi redom). vjerujem samo onome što sam vidim/iskusim i tako i prenosim dalje (poker face). bez prosudbe i sa stavom "boli me qqruz". zapravo, vjerujem samo zajebanciji: u njoj je najviše istine i/ili činjenica (nisu sinonimi).
Nikakvi talibani, Škoro i slične pojave sa index.hr nisu kucali na vrata,
Ček, ti si mislio da govorim o doslovnom kucanju na vrata?
Škoro je kucao na vrata sve do neki dan, a Bartulica, Krišto, Markićka i ostali talibani kucaju i dalje.
U policijskoj školi neki dan kaznili polaznike zbog plesanja. Zar to nije talibanski potez?
Što mi se može dogoditi ako ne pratim mass medije? Neki primjer?
Ono što mogu posvjedočit je da sam još živ nakon 5 godina.
Bez masovnih medija.
Da parafraziram Washingtona: ukoliko ne pratis medije si neinformiran. Ako pratis onda si dezinformiran.
...i ne, ne radi se o imenjaku "inovacije iz Erste banke".
Još si živ.
Dakle smatram da nema neke prevelike opasnosti.
Samo budale vjeruju. Ostali mučkaju vlastitom glavom.
Istina je uvjek u sredini.
Dok sam bio mali, sjeo sam pred TV i gledao Dnevnik. Dođe mama i pita me što radiš ? "gledam dnevnik to tata radi to je bitno".
Mama je radila na ondašnjem CKSKH i samo mi hladno rekla: "Tratiš vrijeme, istina nikada nije vijest i u vijestima nikada nema istine".
Danas, 40 godina kasnije i ja radim u raznim Ministarstvima već skoro 20 godina, i potpuno razumijem: da u vijestima nema istine i da istina nikada nije vijest.
...a konformizam vam je familijarna crta?!
Dok sam bio mali, sjeo sam pred TV i gledao Dnevnik. Dođe mama i pita me što radiš ? "gledam dnevnik to tata radi to je bitno".
Mama je radila na ondašnjem CKSKH i samo mi hladno rekla: "Tratiš vrijeme, istina nikada nije vijest i u vijestima nikada nema istine".
Danas, 40 godina kasnije i ja radim u raznim Ministarstvima već skoro 20 godina, i potpuno razumijem: da u vijestima nema istine i da istina nikada nije vijest.
...a konformizam vam je familijarna crta?!
U pravilu postolarev sin postaje postolar, konobaricin sin postaje konobar, mehaničerov strojar, električarov infromatičar ili elekričar ... kao i svaki posao. Iz prve ruke znaš kako posao ide, poznaš sve aktere, dobavljače i igrače ... tako je i u politici. Poznaš sve aktere, dobavljače, igrače, kulise i zakulise, dakel igraš na poznatom terenu... da ništa se nije promjenilo. Kulise su iste, akteri su isti, dobavljači su isti igrači su isti, samo oni koji praete medije misle da se nešto mijenja. Studija pod nazivom „Prezimena i društvena mobilnost u Engleskoj između 1170. i 2012.“, objavljena u studenom 2014. u časopisu Human Nature, pokazala je da je istih jedan posto najbogatijih Britanaca na vrhu bilo i prije gotovo tisuću godina. Najuglednije britanske obitelji čitavo tisućljeće nisu ispustile financijsku moć iz svojih ruku i dan-danas smatraju se elitom i kremom britanskoga društva Link: https://themindcircle.com/rich-in-england/ isto je u Italiji https://qz.com/694340/the-richest-families-in-florence-in-1427-are-still-the-richest-families-in-florence/ ... iz kojeg razloga netko misli da se stvari mijenjaju na ovim prostorima ... Kako sam stricu (uskoro će 100) rekao, dovoljno si dugo tu da opet možeš krenut od kuće iz Beča do mene u Zagreb, svojih u Trst i do prijatelja u Budimpeštu i onda opet na pivo u Prag bez putovnice ... oni koji prate medije misle da se nešto mijenja ... i da je familijarna crta. Spomenuti stric je radio pod Lorkovićem (Lorković je Ministar vanjskih poslova NDH), a onda je ostao u Austriji nakon '45 i kada se 1959 oformirlo Bundesministerium für auswärtige Angelegenheiten ili ti ministarstvo vanski poslova Austrije tamo je radio do mirovine. Familijarno radimo u ministarsvima, poitičkim ustanovama ili predajemo na fakultetima, tako da nije konformizam već obiteljski posao od davnina, bilo u monarhiji, krealjevini italiji, SHSu, ... u kući se oduvijek govorilo nekoliko jezika, jednostavno obiteljski posao. Otišao predaleko, medijima uglavnom ne vjerujem ... iskustveno dokazano.
U pravilu postolarev sin postaje postolar, konobaricin sin postaje konobar,
Sad znam zašto sam ja seronja.
Ne radi se danas samo u povjerenju u masovne medije. Čak što više, kako je preko 70% današnjeg medijskog sadržaja čisti trash, niti se nema kod njih više u što vjerovati ili ne vjerovati. Većina vjesti su zaglupljujuće nebitne informacije. Članci s par rečenica. One lineri. Reportaže od 10 minuta s deset istih izjava koje ne sadrže nikakvu dodatnu informaciju već samo iskazuju osjećaje sugovornika. Nije mene briga kako se osjeća Plenković zbog nečega, zanima me samo što po određenom pitanju misli napraviti i točka. Kad su zadnji put novinari u Hrvatskoj razotkrili nešto veliko? Ja se toga ne sjećam. Dnevnici sada traju po sat vremena i većinu vremena prikazuju nekakve komedijske izjave političara na koje se penzići pogrdno smiju. Sve je to postala sprdnja.
Neće bog-ti-panet-dao, radi GDPR-a.
BUG je svoju kusnju imao kad je Rimac u Facebook postu zaprijetio tuzbom:
https://abload.de/img/rimaccenzuraf6jjb.jpg
Izgleda da su se BUG-ovci prestrasili da ce im uruciti poziv na rociste u jednom od najavljenih Rimcevih letecih automobila ili onih 150 primjeraka C2 prodanih jos 2018. odmah nakon predstavljanja u Zenevi, pa je kusnja rezultirala cenzurom.