Puno toga je ovdje nadrobljeno, al krenimo redom
stvarnost koja se nalazi u virtualnim područjima tješnje je povezana s našim očekivanjima nego stvarnim vizualnim informacijama.
Ovo je u najmanju ruku naivno/tupavo, a u najgorem slučaju obmanjujuće. Cijeli kontekst subjekata u ovom istraživanju jest da su kupci, što znači da se ne radi o bilo kakvim "korisnicima" VR-a.
Radi se o ljudima koji procjenjuju isplativnost, pouzdanost predmeta koje trebaju kupiti. To povlači čitavu skalameriju iskustava prethodnih kupovina, obmanjujućih tehnika raznih trgovaca, negativnih iskustava s, kako kažu autori, naručivanjem robe online
U usporedbi s iskustvima u trgovinama u stvarnom svijetu, gdje kupci mogu puno lakše točno procijeniti veličinu artikala, kupnja putem interneta može biti komplicirana jer u tom virtualnom kruženju nedostaju fizički znakovi koji utječu na vizualno razumijevanje
Većina modernih webshopova odjeće ima odjeću prikazanu na modelina, uz navođenje mjera tih modela (visina, težina i sl.) jer je nemoguće procijeniti kako ti stoji majica čak i ako joj znaš točnu veličinu (npr. banana stoji pored).
Nije problem procijeniti veličinu, nego kako će ti stajati.
kupci se oslanjaju na iskustva iz stvarnog života i pretpostavljaju da glomazni džemperi pristaju ljudima, a ne lutkama.
Uz to nadodaj nepovjerenje prema trgovcima, koji vole zamazati oči pa ako prođe, prođe... i imaš ljude u VR-u koji "više vjeruju iskustvima nego svojim očima"
