Pozitivna psihologija u sektoru tehnologije: Usreć

Jel vi ovo ozbiljno...mislim na uvod...trebalo bi pitati ove ljude od prije 10000 i više godina jesu li sretni na poslu kad se smrznutih jaja vrate gladni nakon neuspješnog lova na mamute...kada bi ljudi radili isključivo posao kojih ih usrećuje...svjetska ekonomija bi doživjela kolaps...tako i ovih 1% srećkovića bi zaplakalo

Izgleda da ovakvim tempom zapadna civilizacija bude sama sebi došla glave...bude li se bavila svakakvim budalaštinama

Znam da su ovakvi članci dobronamjerni, ali zadnjih godina su se toliko proširili medijima da ljudi počinju vjerovati da nisu sretni na poslu. Sreća je većim djelom stvar percepcije, a inflacija članaka koji je stalno propitkuju poljujaju sve osim onih najtvrdoglavijih. Moj tim na poslu je stvarno fantastičan koliko je to moguće za posao u industriji gdje se cijela igra vrti oko zarade. Dok se ja osjećam privilegirano raditi posao koji volim i biti za njega dobro plaćen, mnogi moji kolege su kronično nezadovoljni. Ne shvaćaju da plaću ne dobijaju "zato što imaju pravo biti sretni" (kako ih se drila u člancima) nego da bi generirali dobit firmi. Ponašaju se kao da je firma samoposluga u kojoj će si napuniti kolica čime god hoće, a o trivijalnostima kao što je plaćanje računa na kasi nije gospodski razmišljati. Čini mi se da društvo od prijašnjeg iskorištavanja radnika od strane poslodavaca plovi u suprotnu stranu (ne pitaj šta ti možeš učiniti za poslodavca nego šta on može učiniti za tebe). Ja sam upravo slika sretnog i motiviranog radnika iz članka, ali takve se danas uglavnom smatra naivčinama.

Japanci su nakon puno samoubojstava još prije 30 godina izmislili Team building i rekreacijuu sklopu radnog vremena.

Nisu to izmislili zapadnjaci već istočnjaci. 

Kako firme mjere zadovoljstvo svojih zaposlenika?
-pa, tako da im dadnu anketu, gdje zaposlenici odgovaraju na pitanja.

Nikad nisam doživio da zaposlenici nisu zadovoljni svojim poslom, kada ih se pita na takav način.

Zakaj ni jedna radna organizacija ne uzme, neovisnu agenciju za reviziju svoje organizacije.
Da su fakat neutralni i objektivni.

Jer, ovak' ispada da vukovi pitaju ovce, kako se osjećaju među njima.

-------

Sreća? Dal' to uopće postoji?

Hormon sreće? Kada vas se luči vi ste sretni.
Ako dobro rješite neki tehnički problem, jel' osjećate zadovoljstvo?
Jel u svemu želite biti perfa?
Dal' znate pristupiti ljudima na pravi način, da bi iz njih izvukli ono najbolje?
Dal' imate karizmu da možete utjecati na ljude?

Dal' ostajete budni cijele noći, kada vas neki problem muči na poslu ili pak privatno vezano za IT? Samo kako bi ga što prije rješili.
Dal' vas je kada uhvatila stvaralačka energija koja može biti toliko snažna da čovjek ostaje budan i po dva-tri dana?
Ta vas energija, ako ne znate pravilno u pravljati sa njom može i ubiti.

Hormon sreće se najbolje luči sa fizičkom aktivnošću. Bilo da je sport il' teški fizički rad.

Ako sada pustimo po strani radne organizacije i njezine problem, čovjek mora shvatiti da radi za sebe, te da mora imati svoje osobne standarde.

S kim si, takav si. Izbjegavaje toxičnost u bilo kojem obliku.

Pshiologija itekako ima svoju ulogu u svemu, bilo da je tradicionalna ili moderna, al' na pojedincu je da se pokrene.

Čak su i nedavne studija pokazale ono što je shvatio svatko ko se time i bavio. Da sport, neopisivo pozitvno utječe na sve.

Doslovno na sve. Tu je taj znanstveni članak. A, tu je članak sa Mediuma, gdje sam to pronašao.

----------

Dajte nam još ovakvih textova. Na mene osobno, najbolje djeluju članci od ljudi kojima vjerujem.

A, to su naši vrijedni bugovci koji neumorno, izvrsno-kvalitetno, te dugi niz godina pišu za nas.

Sve si odlicno sazeo u zadnjem paragrafu. Hvala!!!