jedan (davno) bivši "poslovni partner" (i "kontroverzni poduzetnik" iz ruralnih područja središnje rvacke) natukao love na proleterskoj grbači pa kupio bemeveja serije 7. to je tad bio pojam preserantske seljačine i skorojevića, ali nek selo vidi da se ima. jednom se živi, a ostalima i ne baš.
i otišao proslaviti s ekipom (bila tu i moje bivša direktorica, tad znamenita uništavateljica rakije oralnim metodama). nalili se svi k'o deve prije prelaska pustinje i sjeda on za volan no "lemozina" neće kresnut. spaja on svece i majke sa psima i konjima, ali auto ni trc. 73 % pijan i 27 % lud naziva dilera (autima) pa krene i njemu i bemeveju i švabama dodatno učestalom uporabom pomoćnog glagola pričati vesele anegdote o domaćim životinjama i rodbini.
kad se diler (jedva) pribrao, pokušao mu je objasniti kako u volanu postoji senzor za superhika (tad najnovija teknologija, skoro pa sratup) i normalno kako neće kad pokušava pijan voziti te da to čuva šuplju glavu. i eto, naš je junak morao prvo na triježnjenje i tek krajem drugog dana ga je taksi dofurao po statusni simbol. začudo, kaže legenda, posramio se svojeg neznanja i ponašanja. prodao ga je poslije 6 mjeseci (ne znam zašto). pouka: ako piješ, man' se teknolog'je. 
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
