Sanjao sam noćas da te nemam... Imaju li snovi nek

Tekst kao i uvijek odlično napisan no zaista prekrasna ilustracija.

Realno, teško da itko sanja više noćnih mora od mene (ali ozbiljno, svaku noć samo noćne more), kaj bi trebalo značiti da očito imam neke ozbiljne psihičke probleme  (lako moguće, okružen sam teoretičarima zavjera jedno pola budnog dijela života, i ne prestaju drobit, katastrofa do čega je došlo...).

Ono, nije da se hvalim, ali fakat sam znao sanjati tak strašne stvari da je čudo da nisam umro u snu.

Ali, na kraju krajeva, daleko najstrašnija mora ikad: došao sam pred klasična škripava drvena vrata, i kad sam otvorio opet sam se našao na istom mjestu (znači s iste strane, ne s kontra) i opet otvorio, i opet, i opet...

Probudio sam se u znoju, praktički paraliziran od straha i sav zgrčen, pamtit ću to do kraja života...

Ako ništa, bar ne moram plaćati ulaznice za horor tematske parkove, ovo ful 3D i totalno realno 

„U snovima je sve moguće“, navodi Joseph De Koninck...

Teoretski da, no ako nikada niste upravljali avionom kao pilot, to nikada nećete sanjati jer vam ni svijest ni podsvijest nemaju memoriranu komandu za tu radnju.

Ako nikada niste svirali eki instrument neećte ni sanjati da ga svirate ili ćete sanjati no u snu ćete znati da ne znate svirati.

Opet, iako nikada niste letjeli, u snu možete letjeti, lebdjeti..

Kako mozak to izvede, još nije utvrđeno. 

 jesi li ikad probao s ananasom? navodno sanjati ananas daje dobre rezultate na živoj sili do 400 m. 

Meni se čini, nemam pojma o tome pa mi je mozak slobodan stvarati nemoguće asocijacije, da istraživanje računalnih neuralnih mreža i generativne umjetne inteligencije i još nekih utvrđenih činjenica daje uvid u problem snova. U raznim eksperimentima sa samostalnim "učenjem", neuralne mreže skrenu s puta i "haluciniraju". Treba im stalni korektivni faktor, a za nas žive to znači gledati, slušati, odnosno primati senzorne inpute iz stvarnog svijeta koji ima svoje prirodne zakonitosti. Čim ostanemo bez toga, počnemo halucinirati. E sad, zašto nam je spavanje potrebno, ne uklapa se u teoriju, ali objašnjava zašto sanjamo. Za samo spavanje vjerojatno postoji neki drugi objektivan razlog.

Ja bih rekao da su za većinu ljudi snovi tek screensaver koji se vrti prilikom reparacije (i/ili razvoja) tijela kod spavanja. Imam teoriju po kojoj snovi dobivaju sve veći značaj, koherentnost i konzistentnost, sa sve većom introvertiranošću. Pri tome razlika između konvencionalnog ekstroverta i introverta u ljudi nije tako velika jer relativno nema ni velike razlike u fiziologiji. Čovjek je po dizajnu ekstrovert - ima vrlo osjetljive osjetilne organe, udove i može se kretati, sposoban je za kompleksne fizičke interakcije, te je dosta ranjiv. Jasno je da se onda veća važnost pridaje fizičkom životu nego halucinacijama. No to generalno ne mora biti tako. Kitovi možda zapravo više žive u snovima (osjetila i udovi su im ograničeni - vid je npr. oko 10 puta lošiji, dok im je mozak dosta veći od našeg, jedan dio mozga im čak može spavati dok je drugi budan). Ekstremi (maksimumi) ekstrovertiranosti (za koje snovi ni ne postoje) su onda mašine (koje mogu glumiti da haluciniraju ali zapravo ne sanjaju) a ekstrem introvertiranosti bi bilo biće bez udova i fizičkih osjetila ali s vrlo razvijenim i dobro oklopljenim odnosno teško ranjivim mozgom (ili ekvivalentom mozga). Takvi žive u stvarnosti koja nije ništa manje stvarna od naše, iako je, iz naše perspektive, virtualna. Pitam se tako, sanja li Zemlja nas (u noćnoj mori) ili nas uopće ne doživljava.

 Ovaj je relativno lako objasniti 

Postoji više vrsta snova, kako je i objašnjeno u tekstu. Od ovakvih poput tvog sna do dnevno tematskih snova u koje ukomponiramo zadnje informacije koje smo čuli dok smo bili budni.

No vratimo se na tvoj san. Škripava vrata bi bila nekakva metafora za starost, vjerojatno u ovom kontekstu tvoj osjećaj starenja i takpanja na mjestu. Osjećaš da se vrtiš u krug i stagniraš, to prikazuje konstantno ponavljanje iste radnje u snu. Također prikazuje i tvoj strah od istog, što ne znači da si stvarno u takvoj situaciji već je možda smao u pitanju strah od istog, je li opravdan ili ne ćeš ti najbolje znati. Račun šaljem poštom, cash only. 

Meni su od svih vrsta snova najzanimljiviji lucidni snovi, kada smo svjesni da sanjamo i možemo upravljati svojim snovima. Ovo zahtijeva i određeno "vježbanje", ali može biti jako korisno jer u snu nemamo iste limite kao u javi i zato možemo na razne načine pokušati riješiti određene situacije, suočiti se s njima, eksperimentirati.

Još jedan zanimljiv tekst Doca. 

Kao klinac sam imao zaista jako bujnu maštu, kreativnost djece je jedna od stvari koja nam fali kao odraslima ali sjećam se nekih snova iz tog perioda i danas u blaženim tridesetima. I definitivno sam češće sanjao nego sada, sjećam se da je bilo dana kada sam jedva čekao ići u krevet da zaspem i sanjam. Najdraža stvar je bila da letim, u tim snovima se nisam htio probuditi a najbolja fora je bila da sam znao toliko biti uživljen u ulogu da bih postao svjestan da sanjam a tek onda kreće "belaj".
Doduše do toga sam došao kroz par vrlo gadnih noćnih mora gdje sam bio na rubu da se probudim od straha, i onda sam skontao da u biti sanjam. Jedan od prvih takvih snova je bio da sam zapeo u nekoj vojarni, kao dijete, i krenula je pucnjava, ja sam se sakrio u nekakvu staru telefonsku govornicu plavih vrata, međutim svejedno sam bio izrešetan, i kako je već panika i strah bila na vrhu sam skontao da sam i dalje svjestan svega i gle čuda nisam mrtav. Pa sam si osim besmrtnosti odlučio podarit i letenje i zbrisao od tamo. Danas se isto zna desiti tu i tamo da imam lucid dreaming (uglavnom moram letjeti da bih postao svjestan ili mora biti nešto gadno - jedna od najstrašnijih stvari je da sanjam da letim između ili pored dalekovoda.. ti su gadni uvijek).

Raspisao se čovjek, ali poanta je sljedeća: došao sam do zaključka da ljudi skloni mašti i idejama (testirao na kolegi grafičkog dizajna) imaju češće snove kojih se sjećaju od ostatka ekipe.

U članaku sam doduše očekivao i komentar na sleep paralysis koji je posebno gadan oblik noćne al ostadoh razočaran.

 Imaš na mobitelu nekakve aplikacije pa vidi koliko hrčeš, kakva je situacija sa apnejom - disanje na usta itd. Ako se ujutro probudiš kao da te tramvaj zgazio - razmisli o tretmanima za apneju. Također, ako si nadrkan cijelo vrijeme, moraš odspavat popodne, migrene, umoran.. svakako se malo informiraj.

Za to mi ne treba aplikacija - žena već ima traume od mog hrkanja 

Ali, zanimljivo, nikad nisam nadrkan, spavam popodne samo kad ne uspijem zaspati noć prije - to mi se obično dogodi u ponedeljak, jer za vikend spavam po 10-12 sati svaku noć pa ne mogu zaspati u noći s nedelje na ponedeljak, npr. prije dva tjedna sam cijelu noć bio budan i tek mi se počelo spavat taman kad sam morao na posao, na kraju se odjednom probudim u autu na parkiralištu i skužim da sam se dovezao i zakrmio (svega par minuta) a da nisam ni svjestan da sam se doma obukao i otišao.

Sad sam rekao ženi da me budi ranije vikendom (kad već cucak neće ) jer samo sranja proizlaze iz toga.

Migrene isto nemam (osim kad popijem loše vino), i nikad inače nisam umoran (sve do trenutka dok ne legnem u krevet).

Ne daj joj da sanja Jožu Manolića, ni slučajno !!!!

super clanak.

ja vec godinama jedva da sanjam ista, mogu na prste dvije ruke nabrojat kolko sam puta sanjao - do prije mjesec dana.

nedavno sam skuzio da je uzrok tome - zena

iako mi ne smeta kad hrce, bez beda zaspim, al se konstantno budim umoran.

velicina kreveta nije problem, al ocito ne uspijem uci u REM kolko bi trebalo da mi ostanu u sjecanju.

jedina iznimka kad bih imao zive snove jest ako se probudim jako rano, provedem sat-sat i pol budan u krevetu (na mobu naravno!) i onda opet zaspem - tad si snovi nevjerojatno zivi.

s druge strane, unazad mjesec dana sam poceo 2-3 tjedno noci provodit u drugoj spavacoj sobi, solo, i nevjerojatno je kolko se vise uspijem naspavati i odmoriti - i sanjati! - u istoj kolicini vremena.

jebes predrasude, spavanje solo moze biti samo dobro za zdravlje i vezu dugorocno.

1) to ne mogu jer radim ranije, budim se prije svitanja. Jedino vikendom.Ovo da, odma ustanem, to da, inače ak zalagnem onda još bar 5 sati spavam.

2) morat ću proučit metode.

3) ma, ja i prelako zaspem. Osim kad pretjeram sa spavanjem, tak da mi ne treba ništa za uspavljivanje.

4) imam dobar ritual, počnem čitat ihushove postove . Dođe na isto kao brojanje ovaca, samo brže.

5) to da, razmišljao sam da počnem vježbati doma, previše sam se zapustio.

6) hranim se vrhunski, zdravo, raznoliko i otmjeno.

7) ne pušim.

8) to da, svejedno jel zalegnem minutu ili 3 sata, odma sam ko novi.

9) mijenjam redovito, ništa mi više ne paše. Nekad zaspijem na ruci pa ujutro namještam dislocirane prste i zglob 

10) jedino na boku i mogu spavat. I obično se probudim u točnoj poziciji u kojoj sam i legao.

11) to sam probao davno, pokupili moje fore 

12) otvorimo prozor da se prolufta ak je pretoplo, rijetko kad je prek 20.

13) donedavno nam je bio prema sjeveru, sad je prema jugu. Može bit da utječe.

Uglavnom, ja zapravo super spavam a da nisam ni svjestan toga...

Ili loše spavam a da ni ne primjetim.

Teško je reć.

kad se sad nisam šlogiro...

 nismo svi isti, meni je primjerice ponekad još pola sata nakon što se probudim spas i taman ono što mi treba, nekad osjetim da nema smisla pa se ustanem

popodnevna dremka od sat-dva isto tako, kad dremnem tih sat-dva (a dremnem često) osjećam se jako odmoreno i mogu cijelo popodne do kasno navečer raditi bilo što

ako ne odrijemam popodne, zakurac sam ostatak dana

Meni je isto dnevni san ubitačan, najgore je kad se probudim, ne znam gdje sam, 'ko sam, šta sam, neki dan sam krenuo raditi misleći da je jutro...