Darovi i darivanje nekada, sada i ubuduće: kome, k

najviše se dobija kad daješ...vrišti sa postera jednog od mobilnih operatera...to oni iz svog iskustva...kao poklonjenom konju se ne gleda u zube...mada nije tako...kad osoba dobije dar kojeg je baš htjela...to znači da onaj koji je dao je ipak posvetio više pažnje i brige i svega ostalog...i tako dobiješ konja sa pokvarenim zubima pa jadan konj ne jede pa ga hraniš s čokolinom na dudu i imaš samo probleme

Bravo Doc, još jedan zanimljiv i "lepršav" tekst koji drži pažnju čitatelja. 

Trivija o papiru za omatanje poklona je dobar dodatak tekstu.

 

Apsolutno se slažem sa sljedećim "Naprotiv, tradicionalno poimanje darivanja govori o tome da što je poklon promišljeniji i osobniji (ne nužno i materijalno vredniji), to se veće poštovanje i čast iskazuje činom darivanja." i tako postupam kod kupovine poklona. Smatram da je to najbolji pristup jer s jedne strane će darovana osoba dobiti upravo ono što želi i što će joj biti korisno, a s druge će darovatelj pokazati svoje poštovanje i poznavanje darovane osobe. Isto traži određeni trud, što je dodatni pokazatelj koliko je nekome stalo.

 

Ovo je isto točna i zanimljiva konstatacija "Povrh toga, mnogi raniji datumi koji su bili vezani uz relativno skromnija darivanja podignuti su marketinškim „napumpavanjem“ do razine nepodnošljivosti, pa se sada krštenja, mature, pričesti, zaruke pretvaraju u parade bahatog nadmetanja u darivanju sumanuto skupih poklona.". Zanimljiva mi je prvenstveno kad su u pitanju vjerska obilježja koja sama po sebi u svom izvornom obliku propagiraju skromnost, a sada su pretvorena u nepotrebno razbacivanje, kićenje i određeno "ruglo".

Ljudi što je meni muka kad moram nekome odabrati poklon, gledam po trgovini i ne mogu pronaći nešto smisleno. Mrzim te trenutke!
A osobno mrzim beskorisne poklone, zaista bolje mi ne dobiti ništa na dar nego nešto što mi nije od koristi, stoga i ne volim kupovati poklone da darivanoj osobi ne kupim glupost. Milina mi dati nekome novac, poklon bon u nekoj trgovini i neku čokoladu i super.

Ima i glupih situacija kod tih darivanja, npr. kad ti netko stalno poklanja čokoladice i tako neke delicije, nešto poput sitnih znakova pažnje, poštivanja a možda i nešto viši osjećaji (kao jbni tajni obožavatelj) . A ti se osjećaš dužan, ne želiš neki takav odnos sa tom osobom i želio bi to prekinuti. Ali kako da ne bude neugodno?

Inače da, smatram poklone dobrim djelom, poklanjam stvari i alat koji mi je višak bližnjma i dobijam nazad. Tako to mi ima smisla a onaj konzumerizam koji pravi smeće 🤮

PS krv redovito darujem i osjećaj je nevjerojatno dobar. Baš se osjećam plemenito, korisno što sam dao pravi poklon potrebitim osobama, uzdigne me to jako 😇 A za uzvrat dobijem slobodan dan 🥳

 ma dobro si još i prošao. zamisli da je još i ravnozemljaš i/ili čmarkićka i/ili blaženadjevicailčić i/ili zekanović. krvi bi ti se na slamku napio (uz redovnu vrećicu od pola litre). i još bi ti oteo bon za zakusku u restoranu.