Edukacijom suzbijte strah od gubitka posla zbog sv

Supreme Commander slažem se potpuno. I kad god tako bubetaju da će zamijeniti nisko plaćene radnike ne mogu shvatit kako misle zamijeniti građevinare, pekare, kuhare, dostavljače.
Ali nisu ni Nepalci što su nekad bili. Neki dan na dnevniku pitali Nepalca dali bi vozio autobus i za koju plaću, čovjek ladno odgovori bi za 1100 eura ako mu je plaćena stanarina i hrana. A za 1500 eura plaću bez ića i pića i stanarine bi pristao 😳

Ideja da je apsurdno biti na jednom radnom mjestu do kraja života je apsurdna sama po sebi. Ta intencija da ljudi stalno mijenjaju radna mjesta  i da se zbog toga obrazuju zapravo obrazovanje stavlja u podređenu ulogu prema radu i to većinom na duge staze. Zapravo, najbolje rješenje je da doista do kraja života radimo na jednom radnom mjestu (i eventualno kombiniramo s drugima), a da se obrazujemo za ono što i koliko želimo. Tehnološki trendovi pokreću prije svega privatne poslovne cikluse i s ovom strojnom, generativnom inačicom inteligencije i žele uključiti cijela stanovništva u to. Ostaje se vidjeti koliko će u tome doista biti uspješne jer hype još traje. No, već je sada jasno da će ljudima u budućnosti, bez obzira na ove trash priče o potrebi cjeloživotnog obrazovanja, budućnost biti prošarana. u najmanju ruku, blagim tehnofašizmom i još jeftinijim radom za veliku većinu ljudi. Da, rintat ćemo više, a živjet ćemo još gore. I da, toga se treba bojati jer je novo ovdje tek repetitivnost tehnoloških i poslovnih protokola, a ne promjena na bolje... 

A zapravo, može i tako, slažem se. Premda je doista nisam mislio na pravi, egzistencijalni strah već na bojazan da ljudi to ne shvaćaju. A dojma sam da se uopće ne trude shvatiti dok će im se s druge strane životi pogoršati. I da, svakako, treba se boriti. Ali mali broj to shvaća... 

Od kud čupaš floskulu da radnik lošije živi iako produkvitnost raste? Jer produktivnost je identična na poslovima koji zahtjevaju fizički angažman radnika, tipa upravljanje strojevima ili sami fiizčki rad. Još nema tehnologije u kojoj jedan radnik mijenja trojicu u zidanju/armiranju ili u slaganju polica, a kad se pojavi takva tehnologija, garant neće biti takva da uopće uključuje radnika (tipa, automatske police za robu koje će slagati roboti), kao što će i uvijek trebati radnika za obične građane, dakle građenje kuća i posluživanje polica malih dućana.

 

Glede zanimanja koja zahtjevaju čovjeka kao posrednika između potreba korisnika i računalnog sustava, e ta će mjesta polako izumrijet sa AI-jem, odnosno isprofilirat će se mjesta radnika koji rade skupa s AI-em i to su ta kojima će rasti produktivnost, ali kao i današnji programeri, nikako se neće moći reći da oni "lošije žive", i da, oni će se trebati stalno usavršavati jer su usko vezani uz trend i tehnološki napredak.

 

Ovaj trend napretka će rasti sve do jasnog profiliranja nove radničke klase - ne-stalni radnici, koji će biti mješavina socijalne (primati će socijalnu pomoć (čitaj: univerzalni temeljni dohodak) u obliku paralelnog sustava bonova za hranu i osnovne potrepštine) a paralelno će raditi sve i svašta (kako bi si priuštili luksuz) i to samo zato jer se, iz samo nekog samo njima poznatog razloga, ne usuđuju specijalizirati ili se specijaliziraju za tržišno ne pretjerano potrebne vještine.

 

Kad tad će ljudima trebati doći u glavu da nema smisla da svoju romatičnu ideju o izučavanju svog nikako profitabilnog hobija guraju kao argument da nema posla jer, zamisli, nikom ne treba kroatist, sociolog ili igrač Fortnitea koji eto skroz razumije tematiku ali ništa sam ne proizvodi sa istom.

 Iz izjava osoba koje se bave izucavanjem istog. Iako dakako pricam o uvjetima na takozvanom "zapadu", zaboravio napomenuti. 

 

I da, ne pricam o jebenim igracima fortnite jebenim posterima tiktoka i jebenim studentima filozofije. Nego od necemu sto vole zvati radnicka klasa. Uskoro mozda preimenuju u sirotinjska klasa?